Prijeđi na sadržaj

Hakor

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Hakor (muzej u Bostonu)

Hakor (ili Akoris) je bio egipatski faraon od 393. do 380. pr. Kr.[1] Hakor je svrgnuo Psamuta s prijestolja i sebe proglasio unukom Neferita I. (osnivača XXIX. dinastije) u cilju da opravda legitimitet svoje vlasti. Unatoč Hakorovoj vladavini od svega 13 godina, iz njegovog doba datiraju brojne monumentalne građevine i spomenici, a dao je obnoviti i brojne starije spomenike njegovih kraljevskih prethodnika.

Vladavina

[uredi | uredi kôd]

U početku vladavine Hakor je podigao ustanak protiv njegovog nadređenog, perzijskih velikog kralja Artakserksa II. u doba kada je vodio građanski rat protiv Kira Mlađeg.[2] Godine 390. pr. Kr. Hakor je sklopio savez s Atenom i Evagorom, kraljem Salamine na Cipru.[2] Zbog ovog trostrukog saveza Perzijsko Carstvo počelo je pomagati Spartu u Korintskom ratu, što je kasnije dovelo do Kraljevskog mira (387. pr. Kr.) kojeg su diktirali Perzijanci. Naime, perzijski vladar Artakserkso II. proglasio je svoj autoritet nad polisima u Maloj Aziji i na Cipru, dok je pristao na samostalnost kopnene Grčke ali pod uvjetom da ne napadaju perzijske satrapije.

Nakon završetka Korintskog rata Perzijsko Carstvo krenulo je u obračun protiv Egipta, no Hakor je u savezništvu su atenskim generalom Habrijom[2] nakon tri godine ratovanja (385.383. pr. Kr.) uspio odbaciti perzijski napad. Godine 380. pr. Kr. Hakor umire a nasljeđuje ga sin Neferit II., kojeg je nakon manje od godinu dana zbacio Nektanebo I. i time označio kraj XXIX., odnosno početak XXX. dinastije.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hakor (Achoris), enciklopedija Britannica
  2. a b c d Hakor (Achoris), Livius.org, Jona Lendering. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2010. Pristupljeno 2. rujna 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]