Prijeđi na sadržaj

Gemma Galgani

Izvor: Wikipedija
Gemma Galgani
Gemma Galgani
Rođena 12. ožujka 1878.
Borgo Nuovo
Preminula 11. travnja 1903.
Lucca
Beatificirana 14. svibnja 1933.
Kanonizirana 2. svibnja 1940.
Spomendan 11. travnja
Portal o kršćanstvu

Marija Gemma Umberta Pia Galgani (Borgo Nuovo, 12. ožujka 1878.Lucca, 11. travnja 1903.), talijanska mističarka i svetica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođena je 12. ožujka 1878. u selu Borgo Nuovo u Italiji. Bila je kći siromašnog ljekara. Zbog majčine bolesti, smjestili su ju u internat kad joj je bilo tek dvije i pol godine. Dok je boravila u internatu, umrla joj je majka i dva brata, od kojih je jedan bio bogoslov. Nakon očeve smrt, od svoje 17 godine brinula je o sedmero braće i sestara. U svojoj dvadesetoj godini oboljela je od tuberkuloze, molila se sv. Gabrijelu od Žalosne Gospe i ozdravila. Imala je stigme na rukama i nogama, bila je vizionarka, mogla je vidjeti svog anđela čuvara.

U svojem kratkom životu prošla je kroz mnoge kušnje. U jednom pismu tako piše: "Demon me tukao cijelu noć... govorio je: 'Za tebe više nema nade: ti si u mojoj vlasti!" Odgovorih da se nimalo ne bojim jer je Bog milosrdan. Tada mi, pjeneći se od bijesa, zada vrlo snažan udarac u glavu, te isčezne vičući: "Budi prokleta!'"[1]

Premda je to željela, nije primljena u red pasionista, zbog krhkoga zdravlja, kao ni stoljeće prije nje sveti Benedikt Josip Labre, kojeg su u svoje redove odbili primiti i kartuzijanci i cisterciti, tumačeći da je "previše miran" i "nedovoljno svet". Umrla je iscrpljena pokorničkim životom 11. travnja 1903.

Blaženom ju je 14. svibnja 1933. proglasio papa Pio XI, a svetom 2. svibnja 1940. papa Pio XII. Zaštitnica je studenata, farmaceuta, oboljelih od tuberkuloze i djece koja su rano ostala bez roditelja.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Glavurtić 1998., 69

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Cukovečki 1984 - Cukovečki, p. Mihael: Sveta Gemma Galgani, Zemun, 1984.
  • Derobert 2010 - Derobert, Pater: Otac Pio proziran Bogom, Zagreb, 2010., 162
  • Glavurtić 1998 - Glavurtić, Miro: Pakao, 2. izdanje, Zagreb, 1998., str. 53, 69-72

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]