Crnorepa gazela
| Crnorepa gazela | |
|---|---|
 Ženka crnorepe gazele u Širvanskome nacionalnome parku, Azerbajdžan | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Bovidae |
| Potporodica: | Antilopinae |
| Rod: | Gazella |
| Vrsta: | G. subgutturosa |
| Dvojno ime | |
| Gazella subgutturosa Güldenstädt, 1780. | |
| Podvrste | |
| |
| Baze podataka | |
Crnorepa gazela (latinski: Gazella subgutturosa) je vrsta gazele koja živi u Gruziji, Azerbajdžanu, Iranu, dijelovima Iraka, Pakistanu, Afganistanu, Tadžikistanu, Kirgistanu, Uzbekistanu, Kazahstanu, sjeverozapadnoj NR Kini i Mongoliji.[1]
| Jezik | Ime |
|---|---|
| Arapski | غزال الريم |
| Azerski | Ceyran |
| Engleski | Goitered gazelle ili Black-tailed gazelle |
| Gruzijski | ქურციკი |
| Kazaški | Қарақұйрық |
| Kineski | 鹅喉羚 |
| Kirgiški | Жейрен |
| Latinski | Gazella subgutturosa |
| Mongolski | Хар сүүлт |
| Perzijski | غزال ایرانی |
| Ruski | Джейран |
| Srpski | Џејран (Džejran) ili Гушава газела (Gušava gazela) |
| Uzbečki | Jayran |
Duljina tijela iznosi 93 – 116 cm,[2] visina tijela 60 – 75 cm,[2] a težina 18 – 33 kg.[2] Mužjaci imaju crne rogove poput lire s poprečnim prstenovima. Kod mužjaka rogovi su dugi oko 30 cm. Žene nemaju stalne rogove, već povremene embrionalne rogove[2] duge oko 2 – 5 cm.
Gornji dio tijela i bokovi su pješčane boje. Donji dio tijela, vrat i unutrašnje strane nogu su bijele boje.[2] Na leđima ima malu bijelu mrlju. Kada crnorepa gazela trči, ona podiže svoj crni rep koji se ističe na pozadini male bijele leđne mrlje. Zbog toga je ova vrsta dobila nadimak „crnorepa“ (kazaški jezik: кара—куйрюк, mongolski: хара—сульте). Zimsko krzno je svjetlije od ljetnoga.
Mlade crnorepe gazele imaju jasno izražen uzorak u obliku tamnosmeđe mrlje na njušci i dvije tamne pruge koje se protežu od očiju do kutova usta. Ovaj se uzorak sužava s godinama.
Crnorepa gazela nastanjiva pješčane i slunčane nizine te vapnenačke visoravni. Velika stada bila su prisutna i na Bliskome istoku. Prije 6000 godina, stada su zarobljena i pobijena uz pomoć „pustinjskih zmajeva“ (engleski: Desert kites).[3][4] Kamene umjetnine pronađene u Jordanu sugeriraju ritualno klanje.[3]
Crnorepa gazela trči velikim brzinama bez skakanja. Način hoda je primijećen i kod drugih vrsta gazela. U velikom dijelu njihovog raspona sezonski migriraju.[1] Stada zimi prelaze 10 – 30 km dnevno, a ljeti 1 – 3 km.
Crnorepe gazele su poliginijne životinje. Obično se razmnožavaju u ranoj zimi.[5]
Opisano je nekoliko podvrsta. Groves & Leslie (2011) razlikuju četiri podvrste koje tretiraju kao različite monotipične vrste.[6] Wacher et al.[7] su ustanovili da je G. s. marica odvojena vrsta, Gazella marica.[8]
Perzijska gazela (latinski: G. subgutturosa subgutturosa[9]) – živi u jugoistočnoj Turskoj, Azerbajdžanu, Gruziji, Siriji, sjevernome i istočnome Iraku, Iranu, južnome Afganistanu i zapadnome Pakistanu.
Turkmenska gazela (latinski: G. subgutturosa gracilicornis[10]) – živi u Kazahstanu na području od Buzačija do Balhaškoga jezera, Turkmenistanu i Tadžikistanu.
Mongolska ili Yarkandska gazela (latinski: G. subgutturosa yarkandensis[9]) – živi u sjevernoj i sjeveroistočnoj NR Kini (Xinjiang, Qinghai, Shaanxi, Gansu, Unutarnja Mongolija) i Mongoliji.
G. subgutturosa hillieriana[9] – živi u pustinji Gobi. Izdvajanjem prethodnih podvrsta u vrste, smatra se podvrstom Mongolske ili Yarkandske gazele (G. yarkandensis hillieriana).[10]
.jpg)
Arapska pješčana gazela (latinski: Gazella marica[1]) – živi u Saudijskoj Arabiji, južnoj Siriji, jugozapadnome Iraku, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu te priobalnim perzijskozaljevskim otocima.
Crnorepe gazele su donedavno predstavljale jednu, iako polimorfnu vrstu. Međutim, nedavna genetička istraživanja pokazuju da je jedna podvrsta, G. s. marica, parafiletična u odnosu na ostale populacije crnorepne gazele,[7] iako je introgekcija gena opažena u zoni kontakta dviju vrsta.[11]
U prošlosti su crnorepe gazele lovcima bile omiljena lovina. Crnorepa gazela je bila glavni izvor mesa za pastire južnoga Kazahstana i Srednje Azije. trenutno je lov ove vrste svugdje zabranjen. Crnorepa gazela je uvrštena na IUCN-ov crveni popis[12] kao rijetka i ugrožena životinja.
-
-
Blok poštanskih maraka Kazahstanа iz 2004. godine -
Poštanska marka Azerbajdžana iz 2014. godine -
Kovanica Središnje banke Ruske Federacije, Serija „Crvena knjiga“ (ruski: Красная книга), 50 ruskih rubalja, revers -
Kovanica Središnje banke Ruske Federacije, Serija „Crvena knjiga“ (ruski: Красная книга), srebro, 1 ruski rubalj, 1997. godina -
Prigodna kovanica Kazahstana, Serija „Crvena knjiga Kazahstana“ (ruski: Красная книга Казахстана), 500 kazahstanskih tenga, revers, srebro 925.
- ↑ a b c Mallon, D.P. (2008). "Gazella subgutturosa". IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2008 Pristupljeno 4. siječnja 2020.
- ↑ a b c d e Млекопитающие СССР, 1970, с. 221.
- ↑ a b Amos, Jonathan (19. travnja 2011.). "Gazelles caught in ancient Syrian 'killing zones'". BBC News. Pristupljeno 4. siječnja 2020.
- ↑ Role of mass-kill hunting strategies in the extirpation of Persian gazelle (Gazella subgutturosa) in the northern Levant. Guy Bar-Oz, Melinda Zeder, and Frank Hole. Proceedings of the National Academy of Sciences, 2010. Pristupljeno 4. siječnja 2020.
- ↑ Xia, Canjun, et al. "The energy-maintenance strategy of goitered gazelles Gazella subgutturosa during rut." Behavioural processes 103 (2014): 5-8.
- ↑ C. P. Groves, D. M. Leslie Jr. (2011). Family Bovidae (Hollwo-horned Ruminants). (585-588). In: Wilson, D. E., Mittermeier, R. A., (Hrsg.). Handbook of the Mammals of the World. Volume 2: Hooved Mammals. Lynx Edicions, 2009. ISBN 978-84-96553-77-4
- ↑ a b Wacher T, Wronski T, Hammond RL, Winney B, Blacket MJ, Hundertmark KJ, Mohammed OB, Omer SA, Macasero W, Lerp H, Plath M, Bleidor C (2011) Phylogenetic analysis of mitochondrial DNA sequences reveals polyphyly in the goitered gazelle(Gazella subgutturosa). Conserv Genet 12:827–831
- ↑ IUCN SSC Antelope Specialist Group (2017). "Gazella marica". IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2017. doi:10.2305/iucn.uk.2017-2.rlts.t8977a50187738.en.
- ↑ a b c Bucknell Univ. Biol. Dep.
- ↑ a b Castello J. R. (2016) Bovids of the World: Antelopes, Gazelles, Cattle, Goats, Sheep, and Relatives. — Princeton University Press. — Pp. 150—157. — 664 p. — ISBN 978-0-691-16717-6 [1]
- ↑ Murtskhvaladze M, Gurielidze Z, Kopaliani N, Tarkhnishvili D (2012) Gene introgression between Gazella subguturrosa and G. marica: limitations of maternal inheritance analysis for species identification with conservation purposes. Acta Theriologica DOI 10.1007/s13364-012-0079-8
- ↑ Биология. БЭС, 1998, с. 175.
- Джейран // Биология. Большой энциклопедический словарь / Гл. ред. Гиляров М. С. — 3-е (репринтное). — М.: Большая Российская энциклопедия, 1998. — С. 175. — 864 с. — 100 000 экз. — ISBN 5-85270-252-8.
- Млекопитающие СССР / Отв. редактор проф.Формозов А. Н. — 2-е, исправленное. — М.: Мысль, 1970. — С. 221—223. — 437 с. — (Справочники-определители географа и путешественника). — 50 000 экз.
- Wilson D. E. & Reeder D. M. (eds). Mammal Species of the World. — 3rd ed. — Johns Hopkins University Press, 2005. — Vol. 1. — P. 743. — ISBN 0-8018-8221-4. OCLC 62265494. — Vol. 1. — P. 682.
