Prijeđi na sadržaj

Drugi lateranski sabor

Izvor: Wikipedija
Drugi lateranski sabor
Ekumenski sabori
Datum 1139.
Prihvaćaju ga Katolička Crkva
Prethodni sabor Prvi lateranski sabor
Sljedeći sabor Treći lateranski sabor
Sazvao ga papa Inocent II.
Predsjedao papa Inocent II.
Sudionici 1000
Teme rasprave 30 kanona
Dokumenti i odluke
Odbacuju ga
Portal: Kršćanstvo

Drugi lateranski sabor je deseti ekumenski sabor po Katoličkoj Crkvi.

Sazvao ga je papa Inocent II. u travnju 1139., a nazočilo je blizu tisuću svećenika. Njezin neposredan zadatak bio je neutralizirati posljedice crkvenog raskola, koji je nastao nakon smrti pape Honorija II. u veljači 1130. i uspostavljanje Petris Leonis kao antipope Anacletus II.

Nakon smrti Honorija II., Pietro Pierleoni, pod imenom Anaklet II., izabran je za papu od strane većine kardinala, a uz potporu ljudi u Rimu na isti dan manjina je izabrala Inocent II. za papu. Godine 1135., Inocent II. održao je Sabor u Pisi, kojim je potvrdio svoj autoritet i osudio Anakleta II., koji je ubrzo umro 1138.

Drugi lateranski sabor dogodio se u Lateranskoj palači s gotovo tisuću crkvenih velikodostojnika. U svojoj uvodnoj riječi Inocent II. smjenjuje sve, koji su pomogali Anakletu II. Kralj Ruđer II. Sicilijanski je ekskomuniciran.

Sabor je također osudio učenja Petrobrusiansa i Henriciansa, sljedbenike Petra Bruysa i Henryja iz Lausanne. Konačno, Sabor je izradio mjere za izmjene i dopune crkvenog morala i discipline. Mnogi od kanona o ovim pitanjima uglavnom su ponovili odredbe Sabora u Reimsu i Clermontu.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]