Arsin

{\ce {AsH3}}

IUPAC nomenklatura

arsen(III)hidrid

Ostala imena

Arsenovodik

Identifikacijski brojevi

CAS broj

7784-42-1 ✓

UN broj

2188 ✓

RTECS broj

CG6475000 ✓

EC broj

232-066-3 ✓

PubChem broj

23969 ✓

Osnovna svojstva

Molarna masa

77.9454 g/mol

Izgled

Bezbojni plin

Gustoća

4.93 g/l, plin; 1.640 g/mL (−64 °C)

Talište

162.0 K −111.2 °C

Vrelište

210.7 −62.5 °C

Tlak para

14.9 atm

Topljivost u vodi

vrlo topiv u vodi

Struktura

Oblik molekule

Trigonalna piramidalna

Sigurnosne upute

Znakovi opasnosti Eksplozivan, zapaljiv, potencijalni kancerogen, sistemski otrov, veže se na hemoglobin i uzrokuje hemolizu, u težim slučajevima prestaje rad bubrega, u lakšim umor, vrtoglavica, mučnina, povraćanje
NFPA 704	4 4 2

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.

Portal:Kemija

Arsin (Arsenovodik, ${\ce {AsH_3}}$ ), kratkotrajni nervni, i krvni bojni otrov. Iako pronađen još 1775., pripreman je tek za Drugi svjetski rat.

Dobivanje i svojstva

Dobiva se djelovanjem razblažene sumporne kiseline na arsenide metala (cinka, magnezija, kalcija). Na običnoj temperaturi je bezbojan plin. U čistom stanju skoro je bez mirisa, ali zbog raspadanja daje intenzivan i neugodan miris na češnjak. Pri normalnom pritisku kondenzira se na −55 °C, a stvrdnjava na 113 °C. Gustoća pare (u odnosu na zrak) iznosi 2,66, napon pare na 20 °C mu je ii 360 torra, a hlapljivost na 0°C je 30 900 000 mg/m³. U litru hladne vode razloži se 0,2 l arsina. Dobro se razlaže u terpentinu, a slabije u alkoholu i eteru. Nepostojan je na običnoj temperaturi razlaže se postepeno, a na 400°C trenutno. Nestabilan je i u metalnim posudama, jer metali djeluju katalitički na njegovo raspadanje. Reagir sporo s bakrom, mjedi i niklom. S vodom hidrolizira brzo, ali samo djelomično, jer se brzo uspostavlja ravnoteža.

Koncentracija od 0,15 g/m³ otkriva se po mirisu, od 2,5 g/m³ nepodnošljiva, a od 5 g/m³ smrtonosna. Zbog velike hlapljivosti, smrtne koncentracije postižu se brzo. Može se upotrijebiti u obliku arsenida, spomenuti metala, jer oni reagiraju s vodom daju arsin. Plinska maska potpuno štiti od arsina.

Djelovanje na ljudski organizam

Arsin dopire u organizam kroz organe za disanje i razara crvena krvna zrnca, tj, ima hemolitičko djelovanje. Također djeluje i na pluća, jetru, bubrege, nadbubrežne žlijezde i na središnji živčani sustav. Mehanizarn hemolitičkog djelovanja nije potpuno istražen. Trovanje se razvija u tri stupnja.

Trovanje arsinom
Naziv	Vrijeme nakon pojave simptoma	Simptomi
Prvi stupanj	3 – 8 sati	Povraćanje, glavobolju i vrtoglavicu, opću slabost, gađenje, hladnoću, bolove u predjelu bubrega i ispod prsne kosti, teško disanje, bljedilo s jakom cijanozom, sužavanje zjenica, ubrzan, ali ravnomeran rad srca.
Drugi stupanj	8 – 10 sati	Tamnocrvena mokraća sa znacima oštećenja funkcije bubrega; količina mokraće postepeno se smanjuje.
Treći stupanj	2 – 3 dana	Žutica i bolovi u predjelu jetre, povraćanje žuči i krv, suho grlo, jaka žeđ, koža postepeno dobiva boju čokolade, osjećaj straha, buncanje, javljaju se grčevi mišića, koma i smrt.
	rjeđe 7 – 8 dana
	najteži slučajevi isti dan

Postupak liječenja

Ako otrovana osoba preživi, oporavlja se vrlo sporo s posljedicama bolesti jetre, bubrega i. Otrovanog treba što prije izvući iz otrovanog prostora, dobro utopliti i najhitnije ga poslati liječniku. Daljnje liječenje je simptomatsko. Na početku, radi uklanjanja otrova i raspadnutih produkata, otrovanoj se osobi pušta krv koja se nadoknađuje transfuzijom te mu se obilno daje kisik. Bolesniku se zatim daje 10% magnezijevog-hiposulfita ( ${\ce {MgSO_2}}$ ), injekcije od 25% glikoze, radi jačanja srca, strofantin, kofein i kardijazol.

Literatura

”Arsenvodonik”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 224. – 225.
S. Franke, Lehrbuch der Militarchemie, Berlin, 1967.
B. H. Александров, Отравляющие вещеста, Москва, 1969.
А. И. Черкес, Основы токсикологии боевых отравляющих веществ, Москва, 1944.
M. Duvoir i M. Perrault, Traité de médecine, IV t., Paris, 1948.
B. Bilić, Bojni otrovi, Beograd, 1956.
B. H. Александров, Отравляющие вещества, Москва, 1969.