Prijeđi na sadržaj

Antun Hek

Izvor: Wikipedija
Zgrada Pazinskoga kolegija za čije se osnivanje zauzimao Antun Hek.

Vlč. Antun Hek (Heki, 15. srpnja 1944. − Tarska vala, na cesti iz Novigrada za Pazin, 24. veljače 2002.) bio je hrvatski katolički svećenik, profesor i ravnatelj Pazinskog kolegija klasične gimnazije i direktor Biskupskog Caritasa za Istru od 1992. i crkveni dužnosnik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Hekima 1944. godine. U rodnim Hekima na Pazinštini polazio je pučku školu. U Pazinu pohađao gimnaziju, prva dva razreda u državnoj gimnaziji, a treći i četvrti u gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Na vanjskoj gimnaziji Otokar Keršovani u Pazinu položio je maturu. Bogoslovlje je studirao u Zadru (dvije godine), a treću u Rijeci na Visokoj teološkoj školi u Rijeci. U Rijeci je diplomirao. Godine 1968. se zaredio, a mladu misu služio je u Pazinu. U Zagrebu je 1969./1970. upisao studij hrvatskog jezika i književnosti i latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koje je diplomirao.

Bio je svećenik u Rovinjskom Selu, biskupski kancelar u Poreču. U Pazinu na Biskupskom sjemeništu bio je profesor i podravnatelj. Upravljao je župom Pazinski Novaki. U doba prije i tijekom hrvatskog proljeća 1969. – 1972. organizirao je katolički pokret mladih. Poslije se posvetio radu u izdavaštvu. Najvrjedniji rezultat tog rada je kalendar Istarska Danica te Ladonja, list istarskih župa, koji je pokrenuo 1972. u Zagrebu.[1]

Predsjedavao je Istarskim književnim društvom "Juraj Dobrila", čiji je bio glavni i odgovorni urednik i tajnik. Objavio je brojne izvornike i pretiske povijesnih djela. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je vlč. Ante Močibob.[2]

Od 1994. bio je biskupski konzultor i kapelan pape Ivana Pavla II.

Zauzimanjem Antuna Heka osnovan je Pazinski kolegij – klasična gimnazija, čiji je bio prvi ravnatelj (od 1993.). Njegovim zauzimanjem izgrađena je i športska dvorana (arhitekt Berislav Iskra), a za potrebe smještaja učenika Porečko-pulska biskupija izgradila je 2004. novi učenički dom Kolegija. Bio je koordinatorom opsežnih radova na preuređenju stare sjemenišne zgrade u koju je kolegij smješten. Bio je predsjednik Saveza hrvatskih katoličkih škola, član Prosvjetno-školskog vijeća Ministarstva prosvjete RH, član Prezbiterskog vijeća i Konzultorskog zbora Porečko-pulske biskupije; pokretač i odgovorni urednik te član nadzornog odbora nakladničkog poduzeća "Josip Turčinović" d.o.o., pokretač Centra za informacije i komunikacije "Božo Milanović", obnašao je i mnoge druge dužnosti u obrazovanju i izdavaštvu.

Poginuo je u prometnoj nesreći u nedjelju 24. veljače 2002. oko 19.20 sati na cesti iz Novigrada za Poreč.[3][4]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[5]

1996. odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.

Grad Pazin odlikovao ga je gradskom Plaketom (1995.).

Danas se Katoličko prosvjetno društvo prosvjetnih djelatnika Istre zove njegovim imenom.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]