Alžirska nogometna reprezentacija
Alžir | |||
---|---|---|---|
Nadimak | الأفنــاك (pustinjske lisice, feneci) El Khadra الخُضر (zeleni) الصحراء (pustinjski ratnici) | ||
Nogometni savez | Alžirski nogometni savez | ||
Izbornik | Vladimir Petković | ||
Kapetan | Aissa Mandi | ||
Najviše nastupa | Lakhdar Belloumi (147) | ||
Najbolji strijelac | Islam Slimani (46) | ||
FIFA-ina ljestvica | 43. (stanje 29. veljače 2024.) | ||
Prvi međunarodni nastup Tunis 1:2 Alžir | |||
Najveća pobjeda Alžir 15:1 Južni Jemen | |||
Najveći poraz DR Njemačka 5:0 Alžir | |||
Nogometno SP | |||
Nastupi | 4 (prvi put 1982.) | ||
Najbolji rezultat | Osmina finala (2014.) | ||
Afrički kup nacija | |||
Nastupi | 20 (prvi put 1968.) | ||
Najbolji rezultat | Prvaci (1990., 2019.) |
Alžirska nogometna reprezentacija (ara. منتخب الجزائر لكرة القدم) je nacionalni nogometni sastav Alžira kojeg kontrolira Alžirski nogometni savez (fra. Fédération Algérienne de Football). Prvu utakmicu reprezentacija je odigrala u Tunisu protiv domaćina 1. lipnja 1957. gdje je pobijedila s 2:1.[1][2]
Alžir je punopravni član CAF i FIFA – kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te nosi Fifin kod – ALG. Službeni domaći stadion je Stade 5 Juillet 1962 u Alžiru.
Reprezentacija je od 1968. do sada nastupila na 14 Afričkih kupova nacija a najveći uspjeh je ostvarila 1990. kada je postala kontinentalni prvak. Od ostalih značajnijih rezultata na tom turniru tu je i srebro iz 1980. kada je domaćin Afričkom kupu nacija bila Nigerija.
Alžir je dosad nastupio na tri svjetska prvenstva (Španjolska 1982., Meksiko 1986. i Južna Afrika 2010.) ali do sada nikada nije uspio proći skupinu.
Od ostalih većih postignuća koje je nacionalni sastav ostvario tu su osvajanje Afro-azijskog kupa nacija 1991., drugo mjesto na Vahdat kupu u Iranu 1981. te bronca s Pan arapskih igara 1985.
Alžirska nogometna reprezentacija ima više nadimaka a to su: Feneci (pustinjske lisice), Pustinjski ratnici i Zeleni.
Glavni alžirski rivali su susjedne arapske reprezentacije Tunisa, Maroka i Egipta. Nakon brojnih navijačkih sukoba, najveći rival Fenecima postao je Egipat. To se posebno odrazilo u kvalifikacijskim utakmicama za Mundijal 2010. koje su igrane u Kairu i Sudanu.
Alžirska nogometna reprezentacija je osnovana 1963. kao nasljednica nogometne reprezentacije FLN-a.
Alžir se do sada tri puta kvalificirao na Svjetsko nogometno prvenstvo. Prvi puta na Mundijal u Španjolskoj 1982. gdje je Alžir s dvije pobjede u skupini mogao proći u daljnji krug natjecanja, međutim nakon kontroverzne utakimice Zapadne Njemačke i Austrije, Feneci su ispali već u skupini.
Na svojem sljedećem Mundijalu u Meksiku 1986., alžirska reprezentacija nije imala šanse za prolazak u skupini s Brazilom, Španjolskom i Sjevernom Irskom.
U posljednjem svjetskom nastupu (Južna Afrika 2010.), Alžir je bio posljednji u skupini, upisavši minimalne 1:0 poraze od Slovenije i SAD-a te utakmicu bez pogodaka protiv Engleske u Cape Townu. Upravo je poraz od SAD-a u posljednjim minutama susreta "onemogućio" Sloveniji prolazak u osminu finala natjecanja.
Natjecanje | Utakmica | Pob. | Ner. | Izg. | Po.G. | Pr.G. |
---|---|---|---|---|---|---|
1982. | 3 | 0 | 0 | 3 | 3 | 8 |
1986. | 4 | 0 | 3 | 1 | 5 | 8 |
2010. | 4 | 2 | 0 | 2 | 3 | 5 |
2014. | 4 | 1 | 2 | 1 | 6 | 4 |
Total | 15 | 3 | 5 | 7 | 17 | 25 |
Na svjetskoj smotri u Španjolskoj, alžirska reprezentacija je prvog dana natjecanja napravila iznenađenje turnira pobijedivši s 2:1 tada aktualne europske prvake Zapadnu Njemačku.
Kontroverznost u toj skupini je obilježila posljednja utakmica između Zapadne Njemačke i Austrije. Oba europska sastava su imala na umu da će se eventualnom njemačkom pobjedom od jednog ili dva gola oba sastava kvalificirati u daljnju fazu dok bi s većom gol-razlikom prošao dalje Alžir umjesto Austrije. Također, neriješen rezultat ili austrijska pobjeda bi eliminirali Zapadnu Njemačku. Na samoj utakmici Nijemci su poveli golom Horsta Hrubescha a nakon toga je uslijedila pasivna igra do samog kraja susreta. Osim nezadovoljnih španjolskih i alžirskih navijača, svoje negodovanje su iskazali i njemački i austrijski navijači. Tako je jedan njemački navijač u znak protesta spalio zapadnonjemačku zastavu.[3]
Alžir je zbog tog susreta protestirao FIFA-i koja je odlučila da će se prema novom sustavu natjecanja na Svjetskim prvenstvima finalne dvije utakmice u skupinama igrati simultano.
1986. Alžir je nakon razočaravajućeg nastupa na Afričkom kupu nacija bio sudionik Svjetskog prvenstva u Meksiku. U jakoj skupini s Brazilom, Španjolskom i Sjevernom Irskom, alžirski sastav nije imao šanse za prolazak. Nakon neriješenog protiv Sjeverne Irske (1:1), uslijedili su porazi od Brazila (0:1) i Španjolske (0:3). Jedini pogodak za Alžir uspio je zabiti Djamel Zidane.
11. listopada 2008. Alžir je postao jedan od 20 afričkih sastava koji je u prvoj fazi kvalifikacija uspio proći u drugu fazu kombiniranih kvalifikacija za SP 2010. i Afrički kup nacija 2010. U prvoj fazi Alžir je bio prvi u skupini sa Senegalom, Gambijom i Liberijom.
U trećoj i finalnoj fazi kvalifikacija, Alžir je uvršten u skupinu s Egiptom, Zambijom i Ruandom. U srpnju 2009. Alžir je započeo kvalifikacije pobijedivši kod kuće Egipat s 3:1 te Zambiju s 2:0 u gostima. Posljednja utakmica kvalifikacija za Alžir bila je gostovanje kod Egipta u Kairu. Feneci su znale da će porazom od tri ili više golova biti eliminirani. Prije početka utakmice autobus s alžirskim reprezentativcima je bio napadnut te je nekoliko članova reprezentacije bilo ozlijeđeno. Alžir je tu utakmicu izgubio s 2:0 te su obje reprezentacije imale isti broj bodova (13) te identičnu gol-razliku ( 5). Zbog toga se odigrala play-off utakmica u Sudanu u kojoj je Alžir pobijedio Egipat s 1:0 te se kao prvi u skupini kvalificirao na Svjetsko prvenstvo. Nakon toga FIFA je u prosincu 2009. pomaknula Alžir za tri mjesta, tako da su Pustinjski ratnici tada bili na 26. mjestu ljestvice što je do danas najbolji plasman reprezentacije.[4][5]
Na samom Svjetskom prvenstvu Alžir je smješten u skupinu C s Engleskom, Slovenijom i SAD-om. U prvoj utakmici na Stadionu Peter Mokaba, Alžir je izgubio od Slovenije s 1:0. Gol je zabio slovenski kapetan Robert Koren u 79. minuti nakon što je alžirski reprezentativac Abdelkader Ghezzal isključen zbog drugog žutog kartona. U drugoj utakmici protiv Engleske, Alžir je odigrao 0:0 s Gordi Albionom što je dovelo do masovnog slavlja u domovini i alžirskoj emigraciji diljem svijeta.[6] Posljednji susret protiv SAD-a je završen porazom od 1:0 nakon što je Landon Donovan zabio za pobjedu Amerikanaca u sudačkoj nadoknadi vremena drugog poluvremena.
Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Alžir je ždrijebom smješten u skupinu C sa Španjolskom, Istočnom Njemačkom i Sirijom.
Na prvoj utakmici igranoj u Minsku, Alžir je pobijedio Siriju s 3:0.[7] Nakon toga uslijedio je 1:0 poraz od Istočne Njemačke[8] dok su Pustinjski ratnici u posljednjoj utakmici odigrali 1:1 sa Španjolskom.[9] U konačnici su prošli dalje Istočna Njemačka kao prvak skupine i Alžir kao drugoplasirani. Iako je Alžir imao isti broj bodova kao i Španjolska, afrička reprezentacija je imala bolju gol-razliku ( 2).
U četvrtfinalu je Alžir poražen s visokih 3:0 od Jugoslavije, kasnijeg osvajača četvrtog mjesta.[10]
Na Afričkom kupu nacija Alžir je debitirao 1968. u Etiopiji gdje je ispao već u prvom krugu. U sljedećih 12 godina reprezentacija se nije uspjela kvalificirati na kontinentalno prvenstvo sve do 1980. i Afričkog kupa nacija u Nigeriji. Tada su Feneci napravili senzaciju te su osvojili drugo mjesto. 1980-e su u reprezentativnom smislu bile veoma uspješne za Alžir koji je uspio osvojiti dvije bronce (Obala Bjelokosti 1984. i Maroko 1988.).
1990. godine Alžir je bio domaćin Afričkom kupu nacija. Reprezentacija je uspješno započela turnir pobijediši sva tri protivnika u skupini (Nigerija – 5:1, Obala Bjelokosti –
(stanje na ? [nepoznati nadnevak]
# | Igrač | Razdoblje | Pogodci * (nastupi *) |
---|---|---|---|
1. | Abdelhafid Tasfaout | 1991. – 2002. | 35 (88) |
2. | Lakhdar Belloumi | 1978. – 1989. | 34 (89) |
3. | Rabah Madjer | 1978. – 1992. | 29 (83) |
4. | Djamel Menad | 1980. – 1995. | 24 (80) |
5. | Tedj Bensaoula | 1979. – 1986. | 22 (48) |
6. | Rafik Saïfi | 1998. – 2010. | 18 (62) |
7. | Ali Meçabih | 1995. – 2001. | 14 (28) |
8. | Salah Assad | 1977. – 1989. | 13 (67) |
9. | Hassen Lalmas | 1964. – 1974. | 12 (34) |
10. | Billel Dziri | 1992. – 2006. | 9 (87) |
- ↑ a b Lista međunarodnih utakmica alžirske nogometne reprezentacije
- ↑ a b World Football Elo Ratings: Algeria
- ↑ What's the dodgiest game in football history?
- ↑ Yahia sends Algeria to World Cup
- ↑ Yahia cracker seals play-off win
- ↑ YOUTUBE.com / Police intervention at Champs-Élysées gathering
- ↑ Algeria 3:0 Syria. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ East Germany 1:0 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Spain 1:1 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Yugoslavia 3:0 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
- Alžirski nogometni savez
- Alžir na FIFA.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. srpnja 2014. (Wayback Machine)
- DzFoot
- Weltfussball
- Transfermarkt.co.uk
- National Football Teams
|
|