Air Austral
Air Austral | ||
---|---|---|
IATA UU | ICAO REU | Pozivna oznaka REUNION |
Osnovana | 1974. | |
Glavno čvorište | Roland Garros Airport, Réunion | |
Frequent flyer program |
| |
Podružnice | Ewa Air | |
Flota | 8 | |
Odredišta | 12 | |
Sjedište | Sainte-Marie, Réunion, Francuska | |
Internetska stranica: www.air-austral.com |
Air Austral je francuski zračni prijevoznik sa sjedištem u zračnoj luci Roland Garros u gradu Sainte-Marie na otoku Réunion.[1][2] Sa svojom flotom od 8 zrakoplova lete na nešto više od 10 destinacija, uglavnom u Francuskoj, JAR-u, Tajlandu i Indiji. Tvrtka ima 900 zaposlenih.[3]
Air Austral je osnovan u prosincu 1974. od strane lokalnog poslovnog čovjeka Gérarda Ethèva. Bila je to prva zrakoplovna tvrtka na otoku Réunion's, a djelovala je pod imenom Réunion Air Services (RAS).[4][5] Naziv RAS je u prosincu 1986. promijenjen u Air Réunion.[5]
U listopadu 1990. je tvrtku kupila kompanija Sematra te je nakom mjesec dana ime opet promijenjeno, ovaj puta u Air Austral.[4] Nakon dva mjeseca kupili su svoj prvi Boeing 737 zrakoplov.[4] U 2000. su dobili prvi ATR 72-500 zrakoplov koji su koristili za kraće relacije.[5] Prvi let prema dalekoj destinaciji su ostvarili 2003. Bio je to let prema Parizu. Za tu relaciju su korisili zrakoplov Boeing 777-200ER.[5] Do 2005. su u floti imali 3 takva zrakoplova te su uveli i letove za Marseille i Lyon.[5]
U travnju 2009. Air Austral je započeo s letovina za Sydney i Novu Kaledoniju. Nabavili su i dodatna dva Boeing 777-300ER zrakoplova.[4] U studenome iste godine potpisali su i narudžbu za 2 Airbus A380 zrakoplova i to s konfiguracijom sjedala koja sesastoji od isključivo ekonomske klase s kapacitetom od 840 putnika.[6]
Svoj prvi Boeing 777-200LR su dobili u kolovozu 2011. godine.[7] Isporuku drugog takvog zrakoplova u svibnju 2012. nisu mogli platiti te su bili prisiljeni prodati ga umjesto da ga preuzmu. Nakon toga je najavljeno da će odgoditi ili odustati i od narudžbe za A380 zrakoplove.[8]
Air Austral flota se sastoji od sljedećih zrakoplova (travanj 2014.):[9]
Zrakoplov | Ukupno | Naručeno | Broj putnika | Bilješke | |||
---|---|---|---|---|---|---|---|
C* | Y * | Y* | Ukupno | ||||
ATR 72-500 | 2 | — | 0 | 0 | 64 | 64 | |
Airbus A380-800 | — | 2 | TBA | ||||
Boeing 737-800 | 2 | — | 0 | 18 | 144 | 162 | |
Boeing 777-200LR | 1 | — | 14 | 34 | 316 | 364 | |
Boeing 777-300ER | 3[3] | — | 18 | 40 | 384 | 442 | |
Ukupno | 8 | 2 |
* C, Y i Y su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.
- ↑ "Géographie Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2009. (Wayback Machine)." Sainte-Marie. Preuzeto 7. listopada 2009.
- ↑ "Legal notices." Air Austral. Retrieved on 7 9 September 2010. "Air Austral Anonymous company with executive board and supervisory board With a capital of 19 206 900€ Roland Garros Airport area 97438 Sainte Marie or BP 611 - 97472 Saint-Denis Cedex."
- ↑ a b Air-Austral renfort de la flotte TourMag.com 2 June 2010. Preuzeto 4. studenoga 2010.
- ↑ a b c d 30 years of history in the Indian ocean sky. Air Austral. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2010. Pristupljeno 16. lipnja 2011.
- ↑ a b c d e Air Austral brochure for Australian passengers Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2009. (Wayback Machine), April 2009. Preuzeto 4. studenoga 2010.
- ↑ "Air Austral signs firm order for two single class A380s" Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2011. (Wayback Machine), Airbus press release 17 November 2009. Preuzeto 4. studenoga 2010.
- ↑ F-OLRA Air Austral Boeing 777-29M(LR) - cn 40955 / ln 952 - Planespotters.net Just Aviation. Planespotters.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 17. lipnja 2013.
- ↑ "European woes force changes for the better at Indian Ocean carriers, with Air Austral the latest", CAPA article, 24 May 2012. Preuzeto 29. svibnja 2012.
- ↑ Air Austral Fleet Details and History - Planespotters.net Just Aviation. Planespotters.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2012. Pristupljeno 17. lipnja 2013.