Prijeđi na sadržaj

Air Austral

Izvor: Wikipedija
Air Austral
IATA
UU
ICAO
REU
Pozivna oznaka
REUNION
Osnovana1974.
Glavno čvorišteRoland Garros Airport, Réunion
Frequent flyer program
  • Capricorn
  • Indigo Card
PodružniceEwa Air
Flota8
Odredišta12
SjedišteSainte-Marie, Réunion, Francuska
Internetska stranica: www.air-austral.com
Air Austral hangar

Air Austral je francuski zračni prijevoznik sa sjedištem u zračnoj luci Roland Garros u gradu Sainte-Marie na otoku Réunion.[1][2] Sa svojom flotom od 8 zrakoplova lete na nešto više od 10 destinacija, uglavnom u Francuskoj, JAR-u, Tajlandu i Indiji. Tvrtka ima 900 zaposlenih.[3]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
An Air Austral Boeing 777-200ER

Air Austral je osnovan u prosincu 1974. od strane lokalnog poslovnog čovjeka Gérarda Ethèva. Bila je to prva zrakoplovna tvrtka na otoku Réunion's, a djelovala je pod imenom Réunion Air Services (RAS).[4][5] Naziv RAS je u prosincu 1986. promijenjen u Air Réunion.[5]

U listopadu 1990. je tvrtku kupila kompanija Sematra te je nakom mjesec dana ime opet promijenjeno, ovaj puta u Air Austral.[4] Nakon dva mjeseca kupili su svoj prvi Boeing 737 zrakoplov.[4] U 2000. su dobili prvi ATR 72-500 zrakoplov koji su koristili za kraće relacije.[5] Prvi let prema dalekoj destinaciji su ostvarili 2003. Bio je to let prema Parizu. Za tu relaciju su korisili zrakoplov Boeing 777-200ER.[5] Do 2005. su u floti imali 3 takva zrakoplova te su uveli i letove za Marseille i Lyon.[5]

U travnju 2009. Air Austral je započeo s letovina za Sydney i Novu Kaledoniju. Nabavili su i dodatna dva Boeing 777-300ER zrakoplova.[4] U studenome iste godine potpisali su i narudžbu za 2 Airbus A380 zrakoplova i to s konfiguracijom sjedala koja sesastoji od isključivo ekonomske klase s kapacitetom od 840 putnika.[6]

Svoj prvi Boeing 777-200LR su dobili u kolovozu 2011. godine.[7] Isporuku drugog takvog zrakoplova u svibnju 2012. nisu mogli platiti te su bili prisiljeni prodati ga umjesto da ga preuzmu. Nakon toga je najavljeno da će odgoditi ili odustati i od narudžbe za A380 zrakoplove.[8]

Flota

[uredi | uredi kôd]

Air Austral flota se sastoji od sljedećih zrakoplova (travanj 2014.):[9]

Air Austral flota
Zrakoplov Ukupno Naručeno Broj putnika Bilješke
C* Y * Y* Ukupno
ATR 72-500 2 0 0 64 64
Airbus A380-800 2 TBA
Boeing 737-800 2 0 18 144 162
Boeing 777-200LR 1 14 34 316 364
Boeing 777-300ER 3[3] 18 40 384 442
Ukupno 8 2

* C, Y i Y su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "GéographieArhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2009. (Wayback Machine)." Sainte-Marie. Preuzeto 7. listopada 2009.
  2. "Legal notices." Air Austral. Retrieved on 7 9 September 2010. "Air Austral Anonymous company with executive board and supervisory board With a capital of 19 206 900€ Roland Garros Airport area 97438 Sainte Marie or BP 611 - 97472 Saint-Denis Cedex."
  3. a b Air-Austral renfort de la flotte TourMag.com 2 June 2010. Preuzeto 4. studenoga 2010.
  4. a b c d 30 years of history in the Indian ocean sky. Air Austral. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2010. Pristupljeno 16. lipnja 2011.
  5. a b c d e Air Austral brochure for Australian passengersArhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2009. (Wayback Machine), April 2009. Preuzeto 4. studenoga 2010.
  6. "Air Austral signs firm order for two single class A380s"Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2011. (Wayback Machine), Airbus press release 17 November 2009. Preuzeto 4. studenoga 2010.
  7. F-OLRA Air Austral Boeing 777-29M(LR) - cn 40955 / ln 952 - Planespotters.net Just Aviation. Planespotters.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 17. lipnja 2013.
  8. "European woes force changes for the better at Indian Ocean carriers, with Air Austral the latest", CAPA article, 24 May 2012. Preuzeto 29. svibnja 2012.
  9. Air Austral Fleet Details and History - Planespotters.net Just Aviation. Planespotters.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2012. Pristupljeno 17. lipnja 2013.