Gorefest
Gorefest 2007. godine. | |
Osnivanje | 1989. |
Mjesto | Goes, Nizozemska |
Žanrovi | death metal, death 'n' roll |
Djelatno razdoblje | 1989. – 1998., 2004. – 2009. |
Producentska kuća | Foundation 2000, Nuclear Blast, SPV GmbH |
WWW | |
Bivši članovi (članice) | |
Jan-Chris de Koeijer Boudewijn Bonebakker Frank Harthoorn Ed Warby Alex van Schaik Marc Hoogendoorn Rene Merkelbach | |
Gorefest je bio nizozemski death metal-sastav iz Goesa u Zelandu.[1] Osnovali su ga 1989. Jan-Chris de Koeijer, Frank Harthoorn, Alex van Schaik i Marc Hoogendoorn.
Dva mjeseca nakon osnutka, Gorefest je snimio svoj prvi demoalbum. Nizozemska nezavisna diskografska kuća Foundation 2000 potpisala je s njima jedan album. Prije nego su snimili Mindloss, objavili su još jedan demoalbum 1990., koji je dobio pozitivne recenzije. Kao predgrupa Carcassa putovali su kroz Belgiju i Nizozemsku. Album Mindloss iz 1991. producirao je Colin Richardson.
Prije turneja s Revenantom iz New Jerseya, gitarista Alexa van Schaika zamijenio je Boudewijn Vincent Bonebakker. Nezadovoljan s Foundation 2000, Gorefest je 1992. potpisao ugovor s Nuclear Blastom.[2] Hoogendoorn je dao otkaz zbog incidenata tijekom turneje Mindloss, a bubnjar Ed Warby (koji je došao iz power metal-sastava Elegy) preuzeo je njegovo mjesto dva tjedna prije snimanja albuma False koji je također producirao Colin Richardson. Album se relativno dobro prodavao u Nizozemskoj i Njemačkoj za sastav tog žanra. U nadolazećim mjesecima završili su europsku turneju sa sastavima Deicide i Atrocity, svirajući u Njemačkoj, Švedskoj, Španjolskoj, Češkoj, Slovačkoj i Engleskoj. Godine 1993. Gorefest je nastupio na Dynamo Open Airu u Eindhovenu. The Eindhoven Insanity objavljen je ubrzo nakon toga, s ovom izvedbom.[2] Također su 1993. bili na turneji po Sjevernoj Americi kao predgrupa death metal-sastava Death. Njihova turneja Insanity Tour završila je nastupom u Mexico Cityju.
Erase je snimljen 1994.[2] Producirao ga je Pete Coleman.
Na EP-u Fear i singlu "Freedom", Gorefest je novim pjesmama pokazao da želi drastično nastaviti mijenjati svoj glazbeni stil kao što je to učinio na albumu Erase (De Koeijer je u nekim intervjuima izjavio da je čak razmišljao o uzimanju satova pjevanja). To će biti potvrđeno 1996. s albumom pod utjecajem rocka Soul Survivor – potpunim odmakom od korijena, čak pokazujući tragove popa – i vrlo sličnim albumom Chapter 13 iz 1998.
Gorefest se reformirao 2004. i svirao je na raznim ljetnim festivalima 2005. Sastav je izdao album La Muerte. Sami su producirali album, a miks je vodio Tue Madsen iz studija Antfarm.
Godine 2006. De Koeyer se pojavio na Epicinom koncertu u Paradisu u Amsterdamu kao gostujući gunđač na pjesmi "Consign to Oblivion" (A New Age Dawns #3).
Sljedeći album, Rise to Ruin, objavljen je u kolovozu 2007. Američko izdanje licencirao je Candlelight Records.
Dana 15. lipnja 2009. sastav je objavio da se ponovno razilazi, navodeći da smatraju da su s sastavom otišli najdalje što su mogli.[3]
|
|
- Studijski albumi
- Mindloss (1991.)
- False (1992.)
- Erase (1994.)
- Soul Survivor (1996.)
- Chapter 13 (1998.)
- La Muerte (2005.)
- Rise To Ruin (2007.)
- EP-ovi
- Fear (1994.)
- Demoalbumi
- Tangled in Gore (1989.)
- Horrors ina Retarded Mind (1990.)
- Split albumi
- Where Is Your God Now...? (1990.)
- Nuclear Blast Promo EP II (1993.)
- Black Winter Day / Fear (1995.)
- Love Nation Sugarhead / Freedom (1996.)
- Kompilacije
- The Ultimate Collection Part 1 - Mindloss & Demos (2005.)
- The Ultimate Collection Part 2 - False & Erase Bonus (2005.)
- The Ultimate Collection Part 3 - Soul Survivor & Chapter 13 Bonus (2005.)
- To Hell and Back: A Goreography (2005.)
- The Demos (2012.)
- Koncertni albumi
- Live Misery (1992.)
- The Eindhoven Insanity (1993.)
- ↑ Enecyclopaedia. Gorefest na Metal-Archives.com. 16. travnja 2024. Pristupljeno 16. travnja 2024.
- ↑ a b c Colin Larkin, ur. 1995. The Guinness Who's Who of Heavy Metal Second izdanje. Guinness Publishing. str. 151. ISBN 0-85112-656-1
- ↑ Gorefest calls it quits...again. Roadrunnerrecords.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2009. Pristupljeno 7. studenoga 2011.