Wikipedija

Vjekoslav Klaić

hrvatski povjesničar, književnik i muzikolog

Vjekoslav Klaić (Garčin, 21. lipnja 1849. – Zagreb, 1. srpnja 1928.), bio je hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilšta, književnik i muzikolog. Djed je povjesničarke Nade Klaić.

Vjekoslav Klaić
Vjekoslav Klaić
Rođenje 21. lipnja 1849.
Smrt 1. srpnja 1928.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Rodio se u Garčinu 1849. godine od oca Franje Žaverija Klaića, učitelja i majke Tekle rođene Jung. Na krštenju dobio je ime Aloysio Ferdinand Franjo.[1] Budući hrvatski historiograf odgajan je u njemačkome duhu i jeziku, jer mu je majka bila Njemica. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, a književnost i glazba u sjemeništu više su ga zanimali od povijesti, a izvedene su mu i neke skladbe. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1865. godine.[2] U Beču je studirao povijest i zemljopis, a poslije završenoga studija, više od pedeset godina službovao je kao gimnazijski profesor. Predavao je u Klasičnoj gimnaziji od 1874. do 1879. godine i od 1882. do 1893. godine.[3] Od 1893. godine počinje predavati opću povijest na Zagrebačkome sveučilištu, i uz manje prijekide ostaje na katedri do 1922. godine kada je umirovljen. 1893. godine postao je dopisnim a 1896. godine pravim članom JAZU/HAZU, a bio je i počasni doktor praškoga sveučilišta i vanjski član Češke akademije znanosti.[4] Surađivao je u pravaškom tjedniku Hrvatskoj lipi (uređivao ga je 1875. godine)[5] bio je dugogodišnji urednik Vienca (1882. – 1889.), te istodobno i osnivač orkestra i dirigent, promičući hrvatsku glazbu. Pisao je i uspjele pripovijetke i političke članke u hrvatskom duhu. 1882. godine osnovao je i do 1891. godine vodio Diletantski orkestar u Hrvatskome sokolu te je bio njegov dirigent.[5] Zajedno s Vjenceslavom Novakom, pokrenuo je 1892. godine i uređivao mjesečni glazbeni časopis Gusle: časopis za svjetovnu i crkvenu glasbu.[6][7] 1893. godine priredio je za tisak Hrvatsku pjesmaricu u kojoj je u manjoj mjeri i skladao (popijevka "Svraćanje").[5] Od 1910. godine član je Družbe "Braća hrvatskoga zmaja".[4]

 
Grob Vjekoslava Klaića na Mirogoju.

Umro je u Zagrebu 1. srpnja 1928. godine i pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[8]

Znanstvena djelatnost

uredi

Monumentalno historiografsko djelo Povijest Hrvata, objavljeno kod Kuglija u pet knjiga (od 1899. do 1911.), nije, na žalost, uspio završiti. Ocjenjujući ovaj njegov rad, drugi veliki hrvatski povjesničar, Ferdo Šišić (1914.) ističe: "Izradbom, naučnom metodom i opširnošću Klaićevo djelo nadilazi sva dosadašnja djela te vrste u našoj historiografiji", dok Jaroslav Šidak kaže da "uza sve nedostatke, Klaićevo djelo ostaje u prikazu XV. i XVI. stoljeća po obilju svojih podataka, do danas nepremašeno". U nakladi Matice hrvatske Trpimir Macan priredio je za tisak Povijest Hrvata po drugi put 1982. godine.

Važnija djela

uredi
  • Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb, 1878.
  • Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, 1–3, Zagreb, 1880. – 1883.
  • Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.
  • Slavonija od X-XII vijeka, Zagreb, 1882.
  • Pripoviesti iz hrvatske poviesti, 1–3, Zagreb, 1886. – 1891.
  • Atlas za hrvatsku povjestnicu, Zagreb 1888.
  • Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, 1–5, Zagreb, 1899. – 1911.
  • Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u historiji (povijesti) slavenskih naroda, Zagreb, 1890.
  • Hrvatska pjesmarica: sbirka popjevaka za skupno pjevanje, Zagreb, 1893.
  • Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347.: sa jednom rodoslovnom tablicom, Zagreb, 1897.
  • Hrvatska plemena od XII. do do XVI. stoljeća, 1897.
  • Krčki knezovi Frankapani, 1, Zagreb, 1901.
  • Statut grada Zagreba: od god. 1609. i reforma njegova god. 1618., Zagreb, 1912.
  • Život i djela Pavla Rittera Vitezovića: (1652. – 1713.), 1914.
  • Zagreb 1910. – 1913., Zagreb, 1918.
  • Knjižarstvo u Hrvata, Zagreb, 1922.
  • Crtice iz hrvatske prošlosti, Zagreb, 1928.

Priznanja

uredi
  • 1925.: Počasni građanin grada Zagreba.[4]

Nagrade

uredi
  • 1876.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Prirodni zemljopis Hrvatske.
  • 1900.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Povjest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća. Sv. 2: Treće doba: vladanje kraljeva iz raznih porodica (1301-1526). Dio 2: Od gubitka Dalmacije do Matije Korvina (1409-1457): sa 77 ilustracija[9]
  • 1913.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Život i djela Pavla Rittera Vitezovića (1652. – 1713.): nagradjeno iz Zaklade Ivana grofa Draškovića za godinu 1913.

Bilješke

uredi
  1. ↑1 "(...) Klaićevo ime Vjekoslav. (...) postojao je običaj da dijete nosi ime koje se prema crkvenom kalendaru slavi na dan njegova rođenja, a Vjekoslav (Alojzije) se slavi 21. lipnja."[10]

Izvori

uredi
  1. ↑ Vjekoslav Klaić, život i djelo: zbornik radova sa Znanstvenoga skupa o životu i djelu Vjekoslava Klaića u povodu 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti: 1849. - 1928. - 1998. - 1999., održanog 6. i 7. studenoga 1998. u Slavonskom Brodu i Garčinu, glavni i odgovorni urednik Dragan Milanović, Sveučilište u Zagrebu - Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb - Slavonski Brod, 2000., ISBN 953-6002-20-5, str. 5. - 6.
  2. ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 915.
  3. ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 895.
  4. ↑ a b c Hrvatski biografski leksikon: Klaić, Vjekoslav, pristupljeno 17. veljače 2015.
  5. ↑ a b c Hrvatska enciklopedija: Klaić, Vjekoslav, pristupljeno 17. veljače 2015.
  6. ↑ Sanja Majer-Bobetko, Prinosi Vjekoslava Klaića hrvatskoj glazbenoj historiografiji, u: Vjekoslav Klaić, život i djelo: zbornik radova sa Znanstvenoga skupa o životu i djelu Vjekoslava Klaića u povodu 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti: 1849. - 1928. - 1998. - 1999., održanog 6. i 7. studenoga 1998. u Slavonskom Brodu i Garčinu, glavni i odgovorni urednik Dragan Milanović, Sveučilište u Zagrebu - Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb - Slavonski Brod, 2000., ISBN 953-6002-20-5, str. 248., 260.
  7. ↑ Gusle: časopis za svjetovnu i crkvenu glasbu, dnc.nsk.hr, pristupljeno 12. kolovoza 2017.
  8. ↑ Gradska groblja Zagreb - K, gradskagroblja.hr, pristupljeno 12. kolovoza 2017.
  9. ↑ Klaić, Vjekoslav. Povjest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća. Sv. 2: Treće doba: vladanje kraljeva iz raznih porodica (1301-1526). Dio 2: Od gubitka Dalmacije do Matije Korvina (1409-1457): sa 77 ilustracija. - 1901. - 293, XVII str. : ilustr. Sadrži i: Transkripcija izprava, str. VI-XVIII. - Bibliografija: str. I-VI. - Nagrada "Matice hrvatske" iz zaklade grofa Ivana Nep. Draškovića za god. 1900.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. kolovoza 2017. (Wayback Machine), bibliografija.nsk.hr, pristupljeno 11. kolovoza 2017.
  10. ↑ Marija Karbić, Biografija i bibliografija Vjekoslava Klaića, u: Vjekoslav Klaić, život i djelo: zbornik radova sa Znanstvenoga skupa o životu i djelu Vjekoslava Klaića u povodu 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti: 1849. - 1928. - 1998. - 1999., održanog 6. i 7. studenoga 1998. u Slavonskom Brodu i Garčinu, glavni i odgovorni urednik Dragan Milanović, Sveučilište u Zagrebu - Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb - Slavonski Brod, 2000., ISBN 953-6002-20-5, fusnota 1 na str. 8.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Wikizvor
 Wikizvor ima izvorna djela autora: Vjekoslav Klaić


Nedovršeni članak Vjekoslav Klaić koji govori o hrvatskom znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vjekoslav_Klaić&oldid=7080014"