Torinsko platno
Torinsko platno (tal. Sindone di Torino, lat. Sindon Taurinensis), Sveto platno (Sacra Sindone) ili Sveto pogrebno platno[1] nazivi su za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanena platna na kojemu se može prepoznati obris muškoga tijela. Ime je dobilo po talijanskome gradu Torinu, gdje se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavlja pokrov u koji je Isus, nakon smrti na križu, bio zamotan i položen u grob.[1]
Prvi je put dokumentirano 1357. godine kada je bilo izloženo u jednoj crkvici u Lireyu.[2]
Izgled
urediPlatno je dugo 4,36 m te široko 1,10 m. Otkano je u jednom komadu, s dodatkom uske vrpce širine 7,5 cm, koja je dodana čitavom dužinom. Na platnu se nalazi otisnuta slika čovječjeg lika te neka oštećenja; od probadanja oštrim užarenim predmetom te oštećenje od vatre.[1]
Znanstvene analize
urediGodine 1950. francuski kirurg Pierre Barbet iznosi podatke, potvrđene 1978., kako je na platnu sačuvana ljudska krv koja pripada krvnoj grupi AB.[3]
Godine 1988. datiranje ugljikom-14 pokazalo je da je starost komadića ispitivana platna 689 ± 16 godina i da ga se s 95 % vjerojatnosti može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine. Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati triju laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, temeljem dostavljenih dokaza, nije upitan.[4]
Botaničari Avinoam Danin i Uri Baruch su 1999. analizom platna utvrdili prisutnost dvadesetak vrsta peluda biljaka koje su specifične za jeruzalemsko područje.[5]
Poveznice
urediIzvori
uredi- ↑ a b c Marcelić 1993a, str. 160.
- ↑ Marcelić 1993b, str. 392.
- ↑ Marcelić 2000, str. 59.
- ↑ Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615
- ↑ Marcelić 2000, str. 61.
Literatura
urediČlanci
uredi- Marcelić, Josip. 1993a. Turinsko platno (I). Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 28 (2): 160–180
- Marcelić, Josip. 1993b. Turinsko platno (II). Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 28 (4): 385–404
- Marcelić, Josip. 2000. Nova otkrića na Turinskom platnu. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 35 (1): 45–64