Wikipedija

Stjepan Miletić

Stjepan Miletić (Zagreb, 24. ožujka 1868. – München, 8. rujna 1908.), bio je hrvatski kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik.

Stjepan Miletić
Stjepan Miletić
Vlaho Bukovac, Portret Stjepana Miletića (1894.)
Rođenje Zagreb, 24. ožujka 1868.
Smrt München, 8. rujna 1908.
Zanimanje kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik
Portal o životopisima
Grobnica obitelji Miletić na zagrebačkom Mirogoju.

Životopis

uredi

Stjepan Miletić mlađi rodio se u Zagrebu 1868. godine u plemićkoj obitelji Stjepana Miletića.[1] Studirao je filozofiju u Beču a tu je i doktorirao. Od mladih dana piše kazališne i književne prikaze te kazališne komade koji su izvođeni na zagrebačkoj pozornici. Preuzevši upravu HNK u Zagrebu, 11. veljače 1894. godine, proveo je niz administrativnih, tehničkih i umjetničkih reformi: uveo funkciju intendanta, uveo električnu rasvjetu, obnovio Operu, osnovao prvu glumačku školu u Hrvatskoj. U svojoj drugoj sezoni intendanta HNK preselio je, 14. listopada 1895. godine, kazalište u novu zgradu.[2] Vodio je HNK samo četiri sezone ali je ostavio neizbrisiv trag u životu kazališta.[3] Bio je imućan i na kazalište je potrošio velike svote novca, ali mu je to isto omogućilo samostalnost u provođenju kazališne politike te nije bio ovisan o državnim dotacijama.[3] Svoj rad na usavršavanju jezika te modernizaciji stila i poboljšanju repertoara zagrebačkog teatra prikazao je u memoarskoj ali i analitočkoj knjizi Hrvatsko glumište iz 1904. godine.[4] Autor je nekoliko drama i libreta. S pravom nosi titulu utemeljitelja hrvatskog glumišta. Bio je starješina Saveza hrvatskih sokolskih društava. Zagrebu je poklonio Preradovićev spomenik.[5][6] Njegov sin Oktavijan Miletić bio je pionir i doajen hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije te vrsni snimatelj[7] koji je režirao prvi hrvatski zvučni film Lisinski.[8]

Umro je u Münchenu 8. rujna 1908. godine a tijelo mu je preneseno i pokopano na Mirogoju 13. rujna 1908. godine.[5]

Književno stvaralaštvo

uredi

Pisao je kazališne komade različitih žanrova i utjecaja kao što su: komedije, tragedije, lakrdije. Također pisao je i refleksivnu liriku i drame. Sveukupno je napiasao četiri drame: Grof Paližna i Boleslav te samo dvije iz zamišljene pentologije o hrvatskim kraljevima, Tomislav i Pribina.[3]

Djela

uredi
  • Iz raznih novina: probrani sastavci o kazalištu, umjetnosti i književnosti, knj. I., Zagreb, 1887., knj. II., Zagreb, 1909.
  • Diletanti: lakrdija u jednom činu, Zagreb, 1887.
  • Zaboravljeni ljudi: dramatična pjesan. Spjevao Stj. pl. Miletić, Zagreb, 1891.
  • Grof Paližna: drama u pet činova, Zagreb, 1892., (češko izd. Hrabě Paližna: drama o pěti jednáních. Z charvátského jazyka přeložil a upravil Josef Záruba, Prag, 1907.)
  • Die Ästhetische Form des abschliessenden ausgleiches in den Shakespeare'schen Dramen / von Stephan von Miletich, Zagreb, 1892.
  • Boleslav: tragedija u pet činova, Zagreb, 1894.
  • Slava umjetnosti: scenski prolog u 3 slike, Zagreb, 1895.
  • Grobne pjesme. Spjevao Stjepan pl. Miletić, Zagreb, 1889.
  • Kraljev hir: komična opera u 1 činu. Napisali August Harambašić i Stjepan Miletić [glasbu skladao Ivan pl. Zajc], Zagreb, 1889. (elektronička inačica)
  • Hrvatski kraljevi (924. – 1102.). Pentologija, Zagreb, 1901.
  • Hrvatsko glumište: (1894-1899): dramaturški zapisci, I-II, Zagreb, 1904. (elektronička inačica)
  • Stjepan Miletić, Preporod hrvatske književnosti - Opis Bukovčevog zastora u hrv. zemalj. kazalištu, Zagreb, 1904.

Posmrtno

uredi
  • Hrvatsko glumište/ Stjepan Miletić, (priredio Nikola Batušić), Zagreb, 1978.
  • Stjepan Miletić, Preporod hrvatske književnosti - Opis Bukovčevog zastora u hrv. zemalj. kazalištu, (pretisak izdanja iz 1904.), Zagreb, 1990.
  • Marijan Derenčin: Ladanjska opozicija, Stjepan Miletić: Izabrana djela, Julije Rorauer: Izabrana djela, (izabrana djela u sklopu biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, priredili Nikola Batušić i Nedjeljko Fabrio), Zagreb, 2010.

Izvori

uredi
  1. ↑ Enver Ljubović: Plemićka obitelji Miletić i njihovi grbovi, preuzeto 14. siječnja 2012.
  2. ↑ HNK: Povijest: O kazalištu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. prosinca 2016. (Wayback Machine), preuzeto 30. siječnja 2017.
  3. ↑ a b c Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 312.
  4. ↑ Proleksis enciklopedija: Miletić, Stjepan[neaktivna poveznica], preuzeto 14. siječnja 2012.
  5. ↑ a b Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925, Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. Emilij Laszowski, Zagreb, 1925., str. 191.
  6. ↑ Grad Zagreb: Idemo u kazalište, preuzeto 14. siječnja 2012.
  7. ↑ Filmski programi: Miletić Oktavijan, preuzeto 14. siječnja 2012
  8. ↑ Tportal.hr: Digitalno restauriran prvi hrvatski zvučni film - 'Lisinski', preuzeto 14. siječnja 2012.

Vanjske poveznice

uredi
Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Stjepan_Miletić&oldid=7045951"