Satelitska konstelacija

Satelitska konstelacija ili satelitski roj, sustav skupine umjetnih satelita koji zajedno djeluju za obaviti jednu zadaću. Kod nekih svrha dovoljan je i jedan satelit. Glede zahtijevana stalna i neprekidna kontakta s točkom na zemaljskoj kugli ili kad se smjesta mora ostvariti globalna komunikacija, potrebna je mreža satelita za izbjeći latenciju i prijekide u komunikaciji. Ovisno koliko visoko iznad Zemlje kruži satelit, prekidanje komunikacije može se dogoditi s jednom komunikacijskom točkom čim zađe za obzor te planet zapriječi signal. Da bi se osigurali da je satelit za danu zadaću u kontaktu u svakom zahtijevanom vremenu, mora se razmjestiti više satelita u orbitu.[1]

Većina komunikacijskih satelita je u geosinkronoj orbiti. To znači da su parkirani u orbiti iznad ekvatora na visini sinkronizirano s okretanjem Zemlje oko svoje osi. Sateliti naizgled su na istom mjestu na nebu u svakom vremenu, no to nije slučaj. Postoji kašnjenje od kruženja dugo nešto više od pola sekunde te ta latencija frustrira one koji pokušavaju komunicirati u realnom vremenu. Latencije se može spriječiti razvijanjem u razmještaj više satelita čime se preklapanjem pokriva zaostatni dio.[1]

Roj satelita se šalje za razne namjene: meteorološke svrhe, za potrebe civilnog i vojnog zrakoplovstva, telekomunikacije, vladino i vojno nadziranje, špijunske, sustavi praćenja i lociranja, širokopojasni internet, satelitsku telefoniju i mobitelske mreže. Performanse još ne udovoljavaju dosezima sadašnjih zemaljskih linija, ali kad je spajanje na mreže moguće samo preko satelita, kao kod zemaljskih korisnika žičnih i bežičnih usluga, pristajanje na manje performanse je više nego dopustivo.[1]

Izvori

uredi
  1. a b c (eng.) Space Legal IssuesArhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2020. (Wayback Machine) Louis de Gouyon Matignon: Satellite constellations, a race is engaged 26. svibnja 2019. (pristupljeno 22. siječnja 2020.)

Vanjske poveznice

uredi