San Francisco de Campeche

San Francisco de Campeche (šp. za „Sv. Franjo od Campechea”) je glavni grad istoimene općine i meksičke savezne države Campeche. Nalazi se u istoimenom zaljevu na sredini zapadne obale poluotoka Yucatana, na istočnoj obali Meksičkog zaljeva.

Campeche
San Francisco de Campeche

Panorama Campechea

Grb
Nadimak: La Novia de los Mares („Nevjesta mora”)
Država Meksiko
Svezna državaCampeche
Osnutak1540.
OsnivačFrancisco de Montejo (el Mozo)
Nazvan pomayanskom gradu Can Pechu

Vlast
 • Načelnik općineBiby Karen Rabelo de la Torre (2021-2024) (PMC)

Površina
 • Metropolitansko područje3.410,64 km²
Visina3 m
Najveća visina10 m
Koordinate19°50.45′N 90°32.12′W / 19.84083°N 90.53533°W / 19.84083; -90.53533

Stanovništvo (2020.)
 • Entitet249.623
 • Metropolitansko područje294.077 (2010.)
(79,84 stan/km²)

Vremenska zonaUTC-6 (UTC-6)
 • Ljeto (DST)UTC-5 (UTC-5)
Poštanski broj24000-24576
Pozivni broj981
UNESCO-ova
svjetska baština
Povijesni utvrđeni grad Campeche
Godina uvrštenja1999.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO
Stranicamunicipiodecampeche.gob.mx
Zemljovid
Campeche na zemljovidu Meksika
Campeche
Campeche

Iako je ovo područje bilo naseljeno od najranijih pretkolumbovskih vremena, grad na mjestu starijeg mayanskog grada Canpecha ili Kimpecha (mayan: Ahk'ìin Pech, što znači „Mjesto zmija i krpelja”) osnovali su Španjolci polovicom 16. stoljeća kao glavnu kolonijalnu luku za osvajanje Yucatana. Zbog svog karakterističnog plana, te dobro sačuvanih vanjskih zidina, povijesno središte grada Campechea je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 1999. godine[1] kao „tipičan primjer karipskog lučkog grada čiji je fortifikacijski sustav sagrađen kako bi se odbranio od napada s mora”.

Katedrala

Povijest

uredi
 
Utvrda sv. Mihovila

Dana 20. ožujka 1517. godine, ekspedicija koju je vodio Francisco Hernandez de Cordoba pristala je u zaljevu Campeche. Kamena stela ispred Crkve sv. Franje (Iglesia San Francisco) i osam metara visok spomenik na modernoj šetnici uz more podsjećaju na prve kršćanske crkve na američkom kopnu.[2] Grad Campeche je osnovao konkvistador Francisco de Montejo y León (poznat ka el Mozo) 4. listopada 1540. godine, i od samog početka njegova luka je odigrala veliku ulogu kao polazište za ekspedicije na Yucatanski poluotok područje i Peten u Gvatemali. Njegova trgovačka i vojna važnost ga je činila drugim najvećim gradom u Meksičkom zaljevu, odmah poslije Meride. Gospodarstvo grada je bilo oslonjeno na stočarstvo i poljoprivredu, a s druge strane na izvoz drva, soli i crnila od lignji. Porast bogatstva je izazvao stalne napade britanske i nizozemskih pirata kao što su: Francis Drake, Henry Morgan, Roche Braziliano, i dr. Nakon posebno teškog napada (1663.) kada je grad praktički sravnjen sa zemljom, uz pomoć španjolske krune sagrađena je utvrda (1688.) koja je danas najveća gradska atrakcija.[3]

Početkom 18. stoljeća, grad je okružen impresivnim 6-8 m visokima i 2,5 m debelim zidinama dugima 2.536 m. Zahvaljujući njima je tijekom Yucatanskih ratova kasti (1847. – 1901.), Campenche bio jedini grad koji nije stradao u sukobima mayanskih pobunjenika i europskih potomaka (tzv. Yucatecosa).

U 19. stoljeću, sagrađeno je fino kazalište, usklađeno s urbanim plaštem grada. Dio zidina je srušen 1893. godine kako bi se otvorio prostor s pogledom na more, a glavni trg je pretvoren u perivoj El Malecón. Danas popularno okupljalište Campechanosa za šetnju, biciklizam, trčanje ili rolanje.

U 20. stoljeću, povijesno središte je izbjeglo modernizaciju zbog usporenog razvoja gospodarstva. Trenutno je najveće industrijsko postrojenje tvrtke Bering Company koja proizvodi automobil Hyundai Atos.

Znamenitosti

uredi
 
Maketa gradskih zidina Campechea u 16. stoljeću

Područje povijesnih spomenika pokriva više od 181 hektara, uključujući i 45 hektara okruženo zidinama, s gradom koji se širi na obje strane i prati konfiguraciju obale i grebenja. Od skoro 1.000 građevina povijesnog značaja najznamenitije su utvrde okrenute moru i gradske zidine, te Katedrala Bezgrešnog Začeća, nekoliko crkava, Toro kazalište i općinski arhiv.

Francuski inženjer Louis Bouchard de Becour je dizajnirao gradske zidine koje su činile nepravilan osmerokut oko grada, s osam topovskih bastiona na svakom kutu nazvanima prema svecima:

  • Sv. Jakov (Santiago), danas rekonstruiran kao botanički vrt Xmuch´haltún,
  • Sv Petar (San Pedro) koji je nekad služio kao zatvor,
  • Sv. Franjo (San Francisco) koji je štitio Kopnena vrata (Puerta de la tierra) iz 1732. godine. Danas je u njoj knjižnica INAH-a,
  • Sv. Ivan (San Juan) koji je štitio Vrata od mora (Puerta del mar),
  • Gospa od samoće (Nuestra Señora de la Soledad) je također štitio Vrata od mora, te je najveći bastion u kojemu je danas smješten Muzej gradske povijesti,
  • Sv. Karlo (San Carlos) je najstarija utvrda koja je štitila Vrata od mora i u njemu je danas gradski muzej,
  • Sv. Roza (Santa Rosa).

Za raspored ulica je odabran plan šahovnice s glavnim trgom (Plaza Mayor) koja gleda na more i okružen je zgradom vlade i vjerskim zdanjima.

Dvije velike utvrde na brdima s obje strane grada su izrađene 1762. godine, Sv. Ivan na uzvisini (San José el Alto; danas Pomorski muzej) i Sv. Mihovil (San Miguel; danas Muzej pretkolumbovskih spomenika iz obližnjih mayanskih gradova Calakmul, Edzná i Jaina). U njima su se nalazili dugometni topovi, a služili su i kao osmatračnice.

Katedrala Bezgrešnog Začeća je započeta 1650., a dovršena je tek 1850-ih, i znamenita je po uporabi crnog mramora.

Zbratimljeni gradovi

uredi

Izvori

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi San Francisco de Campeche
  1. Povijesni utvrđeni grad Campeche na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 22. prosinca 2011.
  2. Benedikt Vallendar, Eine Zeitreise in die Mission Mexikos. Über den Beginn der katholischen Mission in Amerika im heutigen Campeche, u časopisu Die Tagespost, Würzburg, 31. svibnja 2011., br.. 64./65., str. 15.
  3. David Marley, Historic cities of the Americas: an illustrated encyclopedia, Volume 1, ABC-CLIO, 2005., str.223.

Vanjske poveznice

uredi