Wikipedija

Rak pluća

Rak pluća je bolest obilježena nekontroliranim rastom stanica u tkivu pluća. Neliječena, bolest se može proširiti izvan pluća, što se naziva metastazama u okolna tkiva ili druge dijelove tijela. Većina oblika raka koji započinju rast u plućima, a koji se nazivaju primarnim rakom pluća, su karcinomi koji potječu iz epitelnih stanica. Glavni oblici karcinoma pluća su sitnostanični karcinom (engl. small-cell lung carcinoma - SCLC), koji se prije nazivao engl. oat cell cancer (jer su stanice tumora sitne i oblikom nalik na zrno zobi), i ne-sitnostanični karcinom (engl. non-small-cell lung carcinoma - NSCLC). Najčešći simptomi su kašalj (uz iskašljavanje krvi), mršavljenje i otežano disanje.[1]

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM C34.2, C34.1, C34.3 Uredi na Wikipodatcima
PubMed PMH0004529 Uredi na Wikipodatcima
Rendgenska snimka raka pluća

Najčešći uzrok karcinoma pluća je dugotrajno pušenje duhana,[2] koje uzrokuje 80–90% slučajeva karcinoma pluća.[1] U nepušača se razvija 10–15% slučajeva karcinoma pluća,[3] a ti se slučajevi pripisuju kombinaciji genskih čimbenika,[4] izlaganju plinu radonu,[4] azbestu,[5] te zagađenju zraka[4] u koje spada i pasivno pušenje.[6][7] Karcinom pluća se može otkriti rendgenom pluća i kompjuteriziranom tomografijom (CT). Dijagnoza se potvrđuje biopsijom[8] koja se obično izvodi bronhoskopijom ili uz pomoć CT-a. Liječenje i dugoročni ishod ovise o vrsti karcinoma kliničkom stadiju bolesti (proširenosti) i procjeni sveukupnog zdravstvenog stanja bolesnika.

Liječenje se sastoji od kirurškog zahvata, kemoterapije i radioterapije. Ne-sitnostanični karcinom se ponekad liječi kirurški, dok sitnostanični karcinom obično bolje odgovara na kemoterapiju i radioterapiju.[9] U SAD-u, sveukupno petogodišnje preživljenje bolesnika s dijagnozom karcinoma pluća od trenutka postavljanja dijagnoze iznosi 15%.[10] Širom svijeta, karcinom pluća je najčešći uzrok smrti od zloćudnih tumora u muškaraca i žena i 2008. godine bio je odgovoran za 1,38 milijuna smrtnih slučajeva godišnje.[11]

Znakovi i simptomi

uredi

Znakovi i simptomi koji mogu ukazivati na karcinom pluća su:[1]

Ako karcinom raste unutar bronha, može ometati disanje dovodeći do otežanog disanja. Opstrukcija može izazvati nakupljanje sluzi ispod tumora i stvoriti sklonost razvoju pneumonije.[1]

Ovisno i vrsti karcinoma, sumnju na njega može pobuditi tzv. paraneoplastični sindrom.[12] Uz karcinom pluća, može se pojaviti Lambert–Eatonov mijastenični sindrom (mišićna slabost zbog autoantitijela), hiperkalcemija ili sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH). Tumor u vršku pluća poznat pod imenom Pancoastov tumor može se proširiti u lokalne ogranke simpatičkog živčanog sustava i uzrokovati Hornerov sindrom (spuštanje očnog kapka i suženje zjenice s odgovarajuće strane) kao i oštećenje brahijalnog pleksusa.[1]

Mnogi simptomi karcinoma pluća (gubitak apetita, mršavljenje, vrućica, zamaranje) nisu specifični.[8] U mnogih bolesnika se u vrijeme pojave simptoma i traženja liječničke pomoći karcinom već proširio s mjesta nastanka. Najčešća mjesta metastaza su mozak, kosti, nadbubrežne žlijezde, suprotno plućno krilo, jetra, perikard i bubrezi.[13] Oko 10% bolesnika s karcinomom pluća u vrijeme postavljanja dijagnoze nema nikakvih simptoma; tumori se u njih pronalaze slučajno prilikom rutinske rentgenske slike pluća.[10]

Uzroci

uredi

Zloćudni tumor (rak) se općenito razvija zbog oštećenja gena na DNK. Oštećenje gena utječe na normalne funkcije stanice, u koje spadaju proliferacija, programirana stanična smrt (apoptoza) i popravak oštećanja DNK. Gomilanjem oštećenja povećava se mogućnost razvoja zloćudnih tumora.[14]

Pušenje

uredi
 
Grafikon prikazuje kako je porast prodaje duhanskih proizvoda u SAD-u u prva četiri desetljeća 20. stoljeća (broj cigareta po osobi i godini) doveo do odgovarajućeg brzog porasta broja karcinoma pluća tijekom 1930-tih, '40-tih i '50-tih godina (broj smrtnih slučajeva od karcinoma pluća na 100 000 muškaraca godišnje)
 
Prerez kroz ljudska pluća: bijelo područje u gornjem režnju pluća je karcinom; crna područja nastala su uslijed pušenja.

Pušenje, osobito cigareta je najvažniji čimbenik koji doprinosi razvoju karcinoma pluća.[15] Dim cigarete sadrži više od 60 poznatih karcinogena,[16] u koje spadaju radioizotopi nastali razgradnjomradona, nitrozamini i benzopiren. Osim toga, smatra se kako nikotin smanjuje imunosni odgovor na rast tumora u tkivima koja su mu izložena.[17] U razvijenim dijelovima svijeta se 2000. godine 90% smrtnih slučajeva od karcinoma pluća u muškaraca (a 70% smrtnih slučajeva u žena) pripisivalo pušenju.[18] Pušenje je odgovorno za 80–90% slučajeva karcinoma pluća.[1]

 
Incidencija, smrtnost i preživljavanje u Engleskoj od 1971. do 2011.

Pasivno pušenje je udisanje duhanskog dima iz okoliša u kojem puši druga osoba je uzrok karcinoma pluća u nepušača. Pasivnim pušačem se smatra osoba koja radi ili živi s pušačem. Istraživanja iz SAD-a,[19][20]Europe,[21] Velike Britanije,[22] i Australije[23] s dosljednošću su dokazala znakovito povećanu opasnost u pasivnih pušača.[24] Osobe koje žive s pušačem su u 20–30% povećanoj opasnosti, dok su one koje pasivno puše na poslu u 16–19% povećanoj opasnosti od razvoja karcinoma pluća.[25] Istraživanja posrednog pušenja ukazuju na to da je ono opasnije od neposrednog pušenja.[26] Pasivno pušenje uzrokuje godišnje oko 3400 smrtnih slučajeva od karcinoma pluća u SAD-u.[20]

Radon

uredi

Radon je bezbojni plin bez mirisa koji nastaje raspadom radioaktivnog radija, koji je pak razgradni produkt urana koji se nalazi u Zemljinoj kori. Razgradni produkti ioniziraju genski materijal, uzrokujući mutacije koje mogu dovesti do razvoja raka. U SAD-u, radon je drugi po redu uzročnik karcinoma pluća, odmah nakon pušenja.[20] Opasnost se povećava za 8–16% na svakih 100 Bq/m³povećanja koncentracije radona.[27]Razine radona se razlikuju ovisno o pojedinom mjestu i sastavu tla i stijena. Primjerice, u područjima kao što je Cornwall u Velikoj Britaniji (gdje u tlu ima puno granita), radon predstavlja veliki problem pa se zgrade moraju mehanički provjetravati da se smanji koncentracija radona. United States Environmental Protection Agency (EPA) procjenjuje da se je u SAD-u jednom od 15 kućanstava razina radona iznad dozvoljene od 4 pikokirija na litru (pCi/l) (148 Bq/m³).[28]

Azbest

uredi

Azbest može uzrokovati niz plućnih bolesti, uključujući i rak pluća. Pušenje i azbest imaju sinergistički učinak na razvoj raka pluća.[5] Azbest može također uzrokovati i rak pleure, mezoteliom (koji se razlikuje od karcinoma pluća).[29]

Zagađenje zraka

uredi

Zagađenje zraka na otvorenom ima mali učinak na povećanje opasnosti od razvoja karcinoma pluća.[4] S malo povećanom opasnošću su povezane sitne atmosferske čestice (PM2.5) i sumporni aerosoli koji se nalaze u ispušnim plinovima automobila.[4][30] Dodatni porast dušikova dioksida od 10 ppb (čestica na milijardu) povećava opasnost od karcinoma pluća za 14%.[31] Smatra se da je vanjsko zagađenje zraka odgovorno za 1–2% slučajeva karcinoma pluća.[4]

Dokazi dobiveni pokusima govore u prilog povećanoj opasnosti od karcinoma pluća zbog zagađenja zraka u zatvorenom prostoru zbog sagorijevanja drveta, ugljena, sijena ili stajskog gnojiva u svrhu zagrijavanja ili kuhanja.[32] Žene izložene dimu zbog sagorijevanja ugljena su u oko dva puta većoj opasnosti, a niz nusprodukata sagorijevajuće biomase su poznati ili pretpostavljeni karcinogeni.[33] U ovoj je opasnosti širom svijeta oko 2.4 milijarde ljudi,[32] te se smatra odgovornom za 1.5% smrtnih slučajeva od karcinoma pluća.[33]

Genetika

uredi

Procjenjuje se kako se 8 do 14% karcinoma pluća razvija zbog nasljednih čimbenika.[34] U rodbine bolesnika s karcinomom pluća, opasnost je povećana 2.4 puta, vjerojatno zbog genskog polimorfizma.[35]

Ostali uzroci

uredi

Brojne druge tvari (osim već nabrojanih), zanimanja i okolišni čimbenici povezivani su s karcinomom pluća. International Agency for Research on Cancer (IARC) smatra da postoji "dovoljno dokaza" koji pokazuju karcinogeno djelovanje na pluća:[36]

  • Nekih metala (proizvodnja aluminija, kadmij i spojevi kadmija, spojevi kroma(VI), berilij i spojevi berilija, spojevi nastali taljenjem željeza i čelika, spojevi nikla, arsen i anorganski spojevi arsena, rudarenje hematita)
  • Nekih spojeva nastalih sagorijevanjem (nepotpuno sagorijevanje, ugljen (zagrijavanje kućanstava ugljenom), rasplinjavanje ugljika, katran kamenog ugljena, proizvodnja koksa, čađa, ispušni plinovi diesel goriva)

Patogeneza

uredi

Kao i mnogi drugi zloćudni tumori, rak pluća započinje aktivacijom onkogena ili inaktivacijom tumor supresorskih gena.[37] Smatra se da onkogeni stvaraju sklonost razvoju raka. Protoonkogeni se pretvaraju u onkogene pod utjecajem određenih karcinogena.[38] mutacije K-ras protoonkogena su odgovorne za 10–30% adenokarcinoma pluća.[39][40] Receptori za epidermalni čimbenik rasta (engl. epidermal growth factor receptor - EGFR) reguliraju proliferaciju stanica, apoptozu, angiogenezu i tumorsku invaziju.[39] Mutacije i amplifikacije EGFR su česte u ne-sitnostaničnim oblicima karcinoma pluća, što je osnova liječenja inhibitorima EGFR-a. Promjena Her2/neu je manje učestala.[39] Oštećenje kromosoma može dovesti do gubitka heterozigotnosti. On može izazvati inaktivaciju tumor supresorskih gena. U tkivu sitnostaničnog karcinoma pluća osobito su česta oštećenja kromosoma 3p, 5q, 13q i17p. Tumor supresorski gen p53 koji se nalazi na kromosomu 17p je oštećen u 60-75% slučajeva.[41] Ostali geni koji su često mutirani ili amplificirani su c-MET, NKX2-1,LKB1, PIK3CA i BRAF.[39]

Dijagnoza

uredi
 
CT pokazuje tumorsku masu u lijevom plućnom krilu.

Jedna od prvih pretraga u osobe sa simptomima koji bi mogli ukazivati na karcinom pluća je rentgen prsišta. Njime se može otkriti jasna tumorska masa, proširenje medijastiuma (koje ukazuje na tumorsko zahvaćanje limfnih čvorova u tom području), atelektazu (kolaps pluća), konsolidaciju (pneumoniju) ili pleuralni izljev.[2] CT se tipično koristi za dobivanje podrobnijih podataka o vrsti i proširenosti bolesti. Bronhoskopija ili biopsija pod kontrolom CT-a se često koristi za uzimanje uzorka tkiva tumora u svrhu patohistološke pretrage.[10]

Na rentgenskoj slici pluća karcinom pluća se često očituje kao pojedinačni čvor u plućima. Međutim, u tom je slučaju diferencijalna dijagnoza vrlo široka. Mnoge druge bolesti mogu se očitovati na isti način, uključujući tuberkulozu, gljivične infekcije, metastazu raka iz nekog drugog primarnog sijela i organizirajuću pneumoniju. Manje učestali uzroci pojedinačnog čvora u plućima su hamartomi, bronhogene ciste, adenomi, arteriovenska malformacija, plućna sekvestracija, reumatoidni čvorovi, Wegenerova granulomatoza ili limfom.[42] Rak pluća može biti i slučajni nalaz, na retgenskoj slici ili CT-u pluća učinjenima iz nekog drugog razloga.[43] Konačna dijagnoza karcinoma pluća postavlja se na osnovi histološke pretrage tkiva koje je sumnjivo na osnovi kliničkih i rentgenskih osobina.[1]

Klasifikacija

uredi
Dobno standardizirana incidencija karcinoma pluća s obzirom na histološki tip[4]
Histološki tip Incidencija na 100 000 godišnje
Svi tipovi 66.9
Adenokarcinom 22.1
Planocelularn karcinom (karcinom pločastih stanica) 14.4
Sitnostanični karcinom 9.8

Karcinomi pluća se klasificiraju prema histološkom tipu.[8] Ova klasifikacija je važna za određivanje liječenja i prognozu ishoda bolesti. Većina zloćudnih tumora pluća su karcinomi, zloćudni tumori koji potječu od epitelnih stanica. Karcinomi pluća se svrstavaju na osnovi izgleda zloćudnih stanica koje određuje patolog, pomoću mikroskopa. Dvije najšire skupine su ne-sitnostanični i sitnostanični karcinomi pluća.[44]

Ne-sitnostanični karcinom pluća

uredi
 
Mikrofotografija karcinoma pločastih stanica, jednog od oblika ne-sitnostaničnog karcinoma, aspiracijska citologija, bojenje po Papanicolaou

Tri glavna podtipa ne-sitnostaničnog karcinoma pluća su adenokarcinom, karcinom pločastih stanica i velikostanični karcinom.[1]

Oko 40% karcinoma pluća su adenokarcinomi, koji se obično počinju razvijati na periferiji pluća.[8] Većina adenokarcinoma je povezana s pušenjem, međutim u osoba koje su u životu popušile manje od 100 cigareta (što se računa kao da nisu nikada pušile),[1] adenokarcinom je najčešći oblik karcinoma pluća.[45] Podtip adenokarcinoma, bronhioloalveolarni karcinom, je učestaliji u žena koje nikada nisu pušile i može imati bolju dugoročnu prognozu.[46]

Karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom) čini oko 30% svih karcinoma pluća. On se tipično razvija u velikim bronhima. U središtu ovog tumora često se nalazi šupljina zbog nekroze tumorskih stanica.[8]Oko 9% karcinoma pluća su velikostanični karcinomi, koji se nazivaju tako jer su tumorske stanice izrazito velike, s obilnom citoplazmom, velikim jezgrama i uočljivim nukleolima.[8]

Sitnostanični karcinom pluća

uredi
 
Sitnostanični karcinom pluća (mikroskopski izgled uzorka tumorskog tkiva dobiven biopsijom širokom iglom)

Stanice sitnostaničnog karcinoma pluća (SCLC) sadrže gusta neurosekretorna zrnca (vezikule koje sadrže neuroendokrine hormone), zbog čega su s ovim tumorom povezani endokrini/paraneoplastični sindromi.[47] Većina ih nastaje u velikim i srednje velikim bronhima (prvog i drugog reda).[10]Ovi karcinomi rastu brzo i metastaziraju rano tijekom bolesti. U doba postavljanja dijagnoze metastaze postoje u šezdeset do sedamdeset posto bolesnika. Ovaj tip karcinoma pokazuje jaku povezanost s pušenjem.[1]

Ostali

uredi

Premda histološka podjela obuhvaća četiri glavna histološka podtipa, neki oblici raka pluća mogu sadržavati kombinaciju različitih podtipova.[44] Rijetki podtipopvi su karcinom tipa žlijezda slinovnica, karcinoid i nediferencirani karcinomi.[1]

Metastaze

uredi
Tipično imunohistokemijsko bojenje karcinoma pluća[1]
Histološki tip Imunohistokemija
Karcinom pločastih stanica CK5/6 pozitivnost
CK7 negativnost
Adenokarcinom CK7 pozitivnost
TTF-1 pozitivnost
Velikostanični karcinom TTF-1 negativnost
Sitnostanični karcinom TTF-1 pozitivnost
CD56 pozitivnost
Kromogranin pozitivnost
Sinaptofizin pozitivnost

Zloćudni tumori brojnih drugih organa često metastaziraju u pluća. Sekundarni karcinomi (metastaze) se klasificiraju ovisno o primarnom sijelu tumora; primjerice kao metastaze karcinoma dojke u pluća. Na rentgenskim slikama pluća metastaze često imaju karakteristični okruglasti izgled.[48]

Primarni karcinomi pluća najčešće metastaziraju u mozak, jetru i nadbubrežne žlijezde.[8] Imunohistokemijsko bojenje biopsije često pomaže u određivanju porijekla metastaza.[49]

Klinički stadij

uredi

Određivanje kliničkog stadija zloćudnog tumora predstavlja procjenu proširenosti tumora s mjesta nastanka. Ono je jedan od čimbenika koji utječu na prognozu i na mogućnosti liječenja karcinoma pluća.[1]

Za početnu procjenu kliničkog stadija ne-sitnostaničnog karcinoma pluća koristi se TNM klasifikacija. Ona se zasniva na veličini primarnog Tumora, zahvaćanju limfnih čvorova (engl. lymph Nodes) i postojanju udaljenih Metastaza. Pomoću TNM osobina određuje se kojoj skupini tumor pripada, od okultnoga, preko stadija 0, IA (jedan-A), IB, IIA, IIB, IIIA, IIIB i IV (četiri). Određivanje u koju skupinu prema proširenosti bolesti bolesnik spada pomaže u određivanju načina liječenja i procjeni ishoda bolesti.[50]

Sitnostanični karcinomi pluća tradicionalno su se klasificirali u skupinu 'ograničenog stadija' (ograničen na jednu polovicu prsišta, s mogućnošću radioterapije u području samo jednog polja zračenja) i 'proširenog stadija' (proširenije bolesti).[1] Međutim, i u ovom je slučaju TNM klasifikacija korisna prilikom procjene prognoze bolesti.[50]

I kod ne-sitnostaničnih i kod sitnostaničnih karcinoma postoje dvije vrste određivanja stadija, a to su kliničko i kirurško određivanje. Kliničko određivanje stadija izvodi se prije konačnog kirurškog zahvata, a zasniva se na slikovnim pretragama (kao što su CT PET) i na nalazima biopsije. Kirurško određivanje stadija provodi se za vrijeme ili nakon kirurškog zahvata, a zasniva se na kombinaciji kirurških i kliničkih nalaza, uključujući i nalaz patohistološke pretrage limfnih čvorova iz prsišta.[8]

Prevencija

uredi

Prevencija je financijski najisplativiji način smanjivanja broja oboljelih od karcinoma pluća. Premda su u mnogim zemljama otkriveni i zabranjeni brojni industrijski i kućanski karcinogeni, pušenje je još uvijek vrlo rašireno. Isključivanje pušenja duhana je primarni cilj prevencije karcinoma pluća, pri čemu je najvažnija preventivna mjera prestanak pušenja.[51]

U zapadnim zemljama uvedeni su zakoni za smanjenje opasnosti od pasivnog pušenja na javnim mjestima poput restorana, kao na radnim mjestima.[52] U Butanu je pušenje u potpunosti zabranjeno od 2005.,[53] dok je Indija uvela zabranu pušenja na javnim mjestima u listopadu 2008.[54] Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala vlade svih zemalja da uvedu potpunu zabranu reklamiranja cigareta, kako bi se mlade ljude spriječilo da započnu pušiti. Procjenjuje se da je nakon uvođenja ove zabrane pušenje smanjeno za 16%.[55]

Dugotrajno integriranje A vitamina,[56][57] vitamina C,[56] vitamina D[58] ili vitamina E[56] ne smanjuje opasnost od razvoja karcinoma pluća. Neka istraživanja su ukazala da prehrana bogata povrćem i voćem smanjuje opasnost,[20][59] no vjerojatno se radi o zabuna|zabuni. Bolje osmišljena istraživanja nisu pokazala jasnu povezanost.[59]

Probir

uredi

Probir se odnosi na medicinsku pretrage kojima se bolest otkriva u asimptomatskoj fazi. Mogući probirni testovi za karcinom pluća su citopatološka pretraga sputuma, rentgen prsišta i kompjuterizirana tomografija (CT). Programi probira pomoću rentgenske slike ili citopatološke pretrage nisu se pokazali korisnima.[60] Godišnji probir visokorizičnih skupina (što su osobe u dobi od 55 do 79 godina koji su više od 30  godina pušile određeni broj kutija cigareta (engl. pack years), kao i osobe koje su već preboljele karcinom pluća) niskodozažnim CT-om može smanjiti apsolutni rizik od smrtnog ishoda zbog karcinoma pluća za 0.3%, a relativni rizik za 20%.[61][62] Međutim, broj lažno pozitivnih slikovnih pretraga je velik, što može dovesti do izvođenja nepotrebnih invazivnih pretraga i prilično povisiti cijenu probira.[63] Na svaku zaista pozitivnu CT pretragu ima više od 19 lažno pozitivnih.[64] Osim toga, izlaganje zračenju prilikom ove vrste probira predstavlja također potencijalnu opasnost.[65]

Liječenje

uredi

Liječenje karcinoma pluća ovisi o histološkom tipu, proširenosti stadiju i općem zdravstvenom stanju bolesnika. Uobičajeni načini liječenja obuhvaćaju palijativna skrb,[66] kirurški zahvat, kemoterapiju i zračenje.[1]

Kirurško liječenje

uredi
 
Pneumonektomija, odstranjeno čitavo pluće koje sadrži karcinom pločastih stanica koji se vidi kao bjelkasto područje uz bronhe

Ako se pretragama dokaže kako se radi o ne-sitnostaničnom karcinomu, određuje se klinički stadij kako bi se vidjelo je li tumor lokaliziran i dostupan kirurškom zahvatu ili se proširio do te mjere da se ne može liječiti kirurškim putem. Za određivanje se koristi CT i pozitronska emisijska tomografija.[1] Ako se sumnja na zahvaćanje medijastinalnih limfnih čvorova, oni se mogu bioptirati uz pomoć medijastinoskopije što pomaže pri određivanju stadija.[67] Za procjenu je li bolesnik u dovoljno dobrom stanju da podnese kirurški zahvat izvode se pretrage krvi i funkcionalni plućni testovi.[10] Ako funkcionalni plućni testovi pokažu malu dišnu rezervu, kirurški zahvat može biti nemoguć.[1]

U većini slučajeva ne-sitnostaničnog karcinoma u ranome stadiju, liječenje izbora je odstranjenje jednog plućnog režnja (lobektomija). U bolesnika čije zdravstveno stanje onemogućuje tako opsežan kirurški zahvat, može se učiniti manja, sublobarna ekscizija (klinasta resekcija). Klinasta je resekcija, međutim, povezana s većom opasnošću od recidiva negoli lobektomija.[68] Brahiterapija radioaktivnim jodom na rubovima klinaste ekscizije može smanjiti opasnost od recidiva.[69]Odstranjenje čitavog plućnog krila (pneumonektomija) se izvodi rijetko.[68] Minimalno invazivni pristup karcinomu pluća nude videoasistirana torakoskopska kirurgija i VATS lobektomija.[70] U usporedbi s uobičajenom lobektomijom, VATS lobektomija je jednako učinkovita, a praćena je manjim postoperativnim pobolom.[71]

U slučajevima sitnostaničnog karcinoma tipično se liječenje sastoji od kemoterapije i/ili radioterapije.[72] Međutim, uloga kirurškog liječenja sitnostaničnog karcinoma pluća se preispituje. Kad se učini u ranim stadijima sitnostaničnog karcinoma pluća, kirurški zahvat može, uz kemoterapiju i zračenje, poboljšati ishod bolesti.[73]

Radioterapija

uredi

Radioterapija se često primjenjuje zajedno s kemoterapijom, kao i u bolesnika od ne-sitnostaničnog karcinoma pluća koji ne mogu podnijeti kirurški zahvat. U takvim se slučajevima jako intenzivnog liječenja zračenjem ono naziva radikalnom radioterapijom.[74] Poboljšanje ove metode je kontinuirana akcelerirana radioterapija (CHART), kod koje se visoka doza zračenja primjenjuje u kratkom vremenskom razdoblju.[75] Postoperativno zračenje prsišta se u pravilu ne bi trebalo primjenjivati u svrhu izlječenja bolesnika s ne-sitnostaničnim karcinomom pluća.[76] Neki bolesnici mogu imati koristi od postoperativnog zračenja, ako u njih postoji zahvaćanje medijastinalnih limfnih čvorova stadija N2.[77]

U slučajevima potencijalno izlječivih sitnostaničnih karcinoma, uz kemoterapiju se često preporučuje i zračenje prsišta.[8]

Ako karcinom svojim rastom začepljuje kratki odsječak bronha, može se primijeniti brahiterapija (lokalizirano zračenje) neposredno u bronh, u svrhu obnavljanja njegove prohodnosti.[78]U usporedbi sa zračenjem izvana, brahiterapija omogućuje skraćenje liječenja i smanjuje ozračivanje medicinskog osoblja.[79]

Profilaktičko kranijalno zračenje (engl. prophylactic cranial irradiation – PCI) je oblik radioterapije mozga u svrhu smanjenja opasnosti od metastaza. PCI je najkorisniji kod sitnostaničnog karcinoma. U bolesti ograničenog stadija, PCI povećava trogodišnje preživljenje za 15% do 20%; kod proširene bolesti jednogodišnje preživljenje se povećava od 13% do 27%.[80]

Nedavna poboljšanja u ciljanom liječenju i slikovnim metodama prikaza dovela su do razvoja stereotaktičkog zračenja u liječenju karcinoma pluća ranog stadija. Kod ovog oblika radioterapije, primjenjuju se velike doze zračenja uz mali broj dolazaka, uz pomoć stereotaktičkih ciljanih metoda. Ovakav način liječenja se primjenjuje ponajprije u bolesnika kod kojih je zbog komorbiditeta kirurški zahvat opasan.[81]

Za ublažavanje simptoma i u bolesnika s ne-sitnostaničnim, i u bolesnika sa sitnostaničnim karcinomom pluća mogu se primjenjivati male doze zračenja prsišta, što se naziva palijativna skrb zračenjem.[82]

Kemoterapija

uredi

Režim kemoterapije ovisi o tipu tumora.[8] Sitnostanični karcinom se, čak i u relativno ranom stadiju bolesti, liječi prvenstveno kemoterapijom i zračenjem.[83] Za liječenje sitnostaničnog karcinoma najčešće se primjenjuju cisplatina ietopozid.[84] Također se koriste kombinacije s karboplatinom, gemcitabinom,paklitakselom, vinorelbinom, topotekanom i irinotekanom.[85][86] Kod uznapredovalog ne-sitnostaničnog karcinoma kemoterapija poboljšava preživljenje i predstavlja liječenje prvog izbora, pod uvjetom da je bolesnik u dovoljno dobrom općem zdravstvenom stanju kako bi podnio liječenje.[87] Tipično se primjenjuju dva lijeka, od kojih je jedan često na osnovi platine (cisplatina ili karboplatina). Drugi često primjenjivani lijekovi su gemcitabin, paklitaksel, docetaksel,[88][89] pemetreksed,[90] etopozid ili vinorelbin.[89]

Naziv adjuvantna kemoterapija se odnosi na liječenje kemoterapijom nakon kirurškog izlječenja, a u svrhu produljenja preživljenja. Kod ne-sitnostaničnog karcinoma se za vrijeme kirurškog zahvata uzimaju uzorci regionalnih limfnih čvorova zbog što točnijeg određivanja stadija. Ako se potvrdi da je bolest u stadiju II ili III, adjuvantna kemoterapija poboljšava petogodišnje preživljenje za 5%.[91][92] Kombinacija vinolrebina i cisplatine pokazala se učinkovitijom od starijih kemoterapijskih režima.[92] Primjena adjuvantne kemoterapije u bolesnika u stadiju bolesti IB je sporna, jer klinička istraživanja nisu jasno dokazala povoljan utjecaj na preživljenje.[93][94] Rezultati istraživanja preoperativne (neoadjuvantne kemoterapije) u ne-sitnostaničim karcinomima koje je bilo moguće kirurški odstraniti nisu se pokazali uvjerljivima.[95]

Palijativno liječenje

uredi

Bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti može pomoći palijativno liječenje ili smještaj u hospicij.[10] Ovakav pristup liječenju podložan je dodatnoj raspravi o načinima liječenja i pruža mogućnost donošenja promišljenih odluka[96][97] te se njime može izbjeći beskorisno i skupo liječenje bolesnika kojima nema pomoći.[97]

Pri liječenju ne-sitnostaničnoga karcinoma, kemoterapija se može kombinirati s palijativnim liječenjem. U uznapredovalim slučajevima, odgovarajuća kemoterapija produljuje prosjek preživljenja u usporedbi s isključivo potpornim liječenjem, a poboljšava i kvalitetu života.[98] Ako je opće zdravstveno stanje bolesnika odgovarajuće, primjena suvremene kemoterapije u sklopu palijativnog liječenja omogućuje produljenje života za 1.5 do 3 mjeseca, ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.[99][100] NSCLC Meta-Analyses Collaborative Group preporučuje da se, ako bolesnik želi i može podnijeti liječenje, u uznapredovalim slučajevima ne-sitnostaničnog karcinoma pluća razmotri mogućnost primjene kemoterapije.[87][101]

Prognoza

uredi
Ishod karcinoma pluća s obzirom na klinički stadij[50]
Klinički stadij Petogodišnje preživljenje (%)
Ne-sitnostanični karcinom pluća Sitnostanični karcinom pluća
IA 50 38
IB 47 21
IIA 36 38
IIB 26 18
IIIA 19 13
IIIB 7 9
IV 2 1

Prognoza karcinoma pluća je općenito loša. Od svih bolesnika s karcinomom pluća 15% preživi pet godina nakon postavljanja dijagnoze.[2] U vrijeme postavljanja dijagnoze bolest je često već u uznapredovalom stadiju. Kad bolesnici zatraže liječničku pomoć 30–40% onih koji imaju ne-sitnostanični karcinom, a 60% onih sa sitnostaničnim karcinomom su u kliničkom stadiju IV.[8]

Prognostički čimbenici u bolesnika s ne-sitnostaničnim karcinomom su postojanje/odsutnost plućnih simptoma, veličina tumora, tip tumorskih stanica (patohistologija), proširenost tumora (stadij), metastaze u više limfnih čvorova i vaskularna invazija. U bolesnika s inoperabilnim tumorom, ishod je lošiji u onih s lošim općim zdravstvenim stanjem i s gubitkom više od 10% tjelesne mase.[102] Prognostički čimbenici u bolesnika sa sitnostaničnim karcinomom su opće zdravstveno stanje, spol, stadij bolesti i zahvaćanje središnjeg živčanog sustava ili jetre u vrijeme postavljanja dijagnoze.[103]

U bolesnika s ne-sitnostaničnim karcinomom, najbolji ishod se postiže potpunom kirurškom resekcijom u stadiju bolesti IA, uz petogodišnje preživljenje i do 70%.[104] U bolesnika sa sitnostaničnim karcinomom, sveukupno petogodišnje preživljenje iznosi oko 5%.[1] U bolesnika sa sitnostaničnim karcinomom visokog stadija prosječno petogodišnje preživljenje iznosi manje od 1%. Prosječno preživljenje ako je bolest u ograničenom stadiju iznosi 20 mjeseci, a petogodišnje preživljenje 20%.[2]

Prema podacima Instituta, medijan dobi u kojoj se postavlja dijagnoza karcinoma pluća u SAD-u iznosi 70 godina,[105] a medijan dobi u kojoj dolazi do smrtnog ishoda zbog te bolesti iznosi 72 godine.[106] U SAD-u je ishod bolesti bolji u zdravstveno osiguranih bolesnika.[107]

Epidemiologija

uredi
 
Dobno standardizirana smrtnost od karcinoma dušnika, bronha i pluća na 100 000 stanovnika u 2004.[108]

██ no data

██ ≤ 5

██ 5-10

██ 10-15

██ 15-20

██ 20-25

██ 25-30

██ 30-35

██ 35-40

██ 40-45

██ 45-50

██ 50-55

██ ≥ 55

 
Raširenost karcinoma pluća u Sjedinjenim Američkim Državama

Karcinom pluća je širom svijeta na prvom mjesto po incidenciji i smrtnosti. Godine 2008. pojavilo se 1.61 milijun novih slučajeva karcinoma pluća, koji je te godine bio uzrokom 1,38 milijuna smrtnih slučajeva. Bolest je najučestalija u Europi i Sjevernoj Americi.[11] Osobe u kojih je vjerojatnost razvoja karcinoma pluća najveća su one u životnoj dobi iznad 50 godina, s pušenjem u anamnezi. Za razliku od stope smrtnosti u muškaraca, koja se u posljednjih 20 godina smanjuje, stopa smrtnosti u žena se posljednjh desetljeća povećava te se tek nedavno ustalila.[109] U SAD-u rizik tijekom čitavog života za razvoj karcinoma pluća u muškaraca iznosi 8%, a u žena 6%.[1]

Na svakih 3-4 milijuna popušenih cigareta, dolazi do jednog smrtnog slučaja zbog karcinoma pluća.[1][110] Duhanska industrija ima veliki utjecaj na pušenje u društvu.[111] Pod utjecajem reklama za duhanske proizvode veća je vjerojatnost da će mladi nepušači započeti s pušenjem.[112] Sve se više uviđa uloga pasivnog pušenja kao čimbenika rizika za razvoj karcinoma pluća,[24] što je dovelo do zabrana pušenja na javnim mjestima kako bi se nepušače poštedilo izlaganju duhanskom dimu.[113] Zagađenje zraka ispušnim plinovima automobila, tvornica i elektrana također predstavlja potencijalnu opasnost.[4]

Najveća smrtnost od raka pluća u muškaraca je u istočnoj Europi, dok je smrtnost u žena najveća u sjevernoj Europi i SAD-u. U SAD-u je stopa smrtnosti veća i u muškaraca i u žena crne rase.[114] Stope smrtnosti od karcinoma pluća trenutno su niže u zemljama u razvoju.[115] S povećanjem broja pušača u zemljama u razvoju u sljedećih nekoliko godina se očekuje povećanje smrtnosti, osobito u Kini[116] i Indiji.[117]

U odnosu na druge tipove karcinoma pluća, od 1960-ih se broj slučajeva adenokarcinoma počeo povećavati, što se djelomice pripisuje proizvodnji cigareta s filterom. Filter odstranjuje veće čestice iz duhanskog dima čime se smanjuje njihovo taloženje u velikim bronhima. Međutim, kako bi pušenjem dobio jednaku količinu nikotina, pušač mora udahnuti dublje, čime dolazi do taloženja čestica u malim bronhima i u alveolama, gdje se adenokarcinom najčešće razvija.[118] Incidencija adenokarcinoma pluća je u stalnom porastu.[119]

Povijest

uredi

Prije raširene navike pušenja cigareta karcinom pluća je bio rijetkost, a kao posebna bolest nije raspoznat sve do 1761.[120] Različite osobine karcinoma pluća dodatno su opisane 1810. godine.[121] Zloćudni tumori pluća sačinjavali su samo 1% svih zloćudnih tumora pronađenih obdukcijama 1878., ali se njihov broj u ranim 1900-tim godinama povećao na 10–15% .[122] Godine 1912. je u svjetskoj medicinskoj literature postojalo samo 374 opisa slučajeva karcinoma pluća,[123]ali je pregledom obdukcijskih nalaza utvrđeno kako je incidencija karcinoma pluća porasla s 0,3% godine 1852. na 5,66% u 1952. godini.[124] Liječnik Fritz Lickint je 1929. u Njemačkoj uočio povezanost između pušenja i karcinoma pluća,[122] što je dovelo do agresivne antipušačke kampanje.[125] British Doctors Study koja je objavljena 1950-ih godina bilo je prvo čvrsto zasovano epidemiološko istraživanje povezanosti između karcinoma pluća i pušenja.[126] Zbog toga je 1964. Surgeon General of the United States preporučio pušačima da prekinu s tom navikom.[127]

Povezanost s plinom radonom prvo je uočena u rudara u području Rudne gore na granici Njemačke i Češke. U tom području se od 1470. godine rudarilo srebro, a tamo su stijene bogate uranom koji je praćen radijem i plinom radonom.[128] U rudara se pojavljivao nesrazmjeno veliki broj plućnih bolesti, koje su 1870-ih godina konačno raspoznate kao karcinom pluća.[129] Usprkos ovom saznanju, rudarenje se nastavilo sve do 1950-ih godina, zbog zahtjeva SSSR-a za uranom.[128] Da je radon uzrok karcinoma pluća potvrđeno je 1960-ih godina.[130]

Prva uspješna pneumonektomija zbog karcinoma pluća izvedena je 1933.[131] Palijativna se radioterapija koristi od 1940-ih.[132] Radikalna radioterapija, koja je korištena od 1950-ih godina predstavljala je pokušaj primjene većih doza zračenja u bolesnika s relativno ranim stadijem karcinoma pluća, a koji ne bi mogli podnijeti kirurški zahvat.[133] Godine 1997. prednost pred uobičajenom radioterapijom počela se davati hiperfrakcioniranoj akceleriranoj radioterapiji.[134] U bolesnika sa sitnostaničnim karcinomom pluća, početni pokušaji kirurškog liječenja 1960-ih godina[135] kao i radikalna radioterapija[136] pokazali su se neuspješnima. Uspješni kemoterapijski režimi razvijeni su 1970-ih godina.[137]

Izvori

uredi
  1. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t Horn, L; Pao, W; Johnson, DH. 2012. poglavlje 89. Harrison's Principles of Internal Medicine. 18. izdanje izdanje. McGraw-Hill. ISBN 0-07-174889-X
  2. ↑ a b c d Lung Carcinoma: Tumors of the Lungs. Merck Manual Professional Edition, Online edition. Pristupljeno 15. kolovoza 2007.
  3. ↑ Thun, MJ; Hannan, LM; Adams-Campbell, LL. Rujan 2008. Lung cancer occurrence in never-smokers: an analysis of 13 cohorts and 22 cancer registry studies. PLoS Medicine. svezak 5 (broj 9): str. e185. doi:10.1371/journal.pmed.0050185. PMC 2531137. PMID 18788891
  4. ↑ a b c d e f g h Alberg AJ, Samet JM. 2010. poglavlje 46. Murray & Nadel's Textbook of Respiratory Medicine. 5. izdanje izdanje. Saunders Elsevier. ISBN 978-1-4160-4710-0
  5. ↑ a b O'Reilly, KM; Mclaughlin, AM; Beckett, WS; Sime, PJ. Ožujak 2007. Asbestos-related lung disease. American Family Physician. svezak 75 (broj 5): str. 683.–688. PMID 17375514. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  6. ↑ Carmona, RH. 27. lipnja 2006. The Health Consequences of Involuntary Exposure to Tobacco Smoke: A Report of the Surgeon General. U.S. Department of Health and Human Services. Secondhand smoke exposure causes disease and premature death in children and adults who do not smoke.
  7. ↑ Tobacco Smoke and Involuntary Smoking (PDF). IARC Monographs on the Evaluation of Carcinogenic Risks to Humans. WHO International Agency for Research on Cancer. svezak 83. 2002. There is sufficient evidence that involuntary smoking (exposure to secondhand or 'environmental' tobacco smoke) causes lung cancer in humans. ... Involuntary smoking (exposure to secondhand or 'environmental' tobacco smoke) is carcinogenic to humans (Group 1).
  8. ↑ a b c d e f g h i j k Lu, C; Onn, A; Vaporciyan, AA. 2010. poglavlje 78: Cancer of the Lung. Holland-Frei Cancer Medicine. 8. izdanje izdanje. People's Medical Publishing House. ISBN 9781607950141
  9. ↑ Chapman, S; Robinson, G; Stradling, J; West, S. 2009. poglavlje 31. Oxford Handbook of Respiratory Medicine. 2. izdanje izdanje. Oxford University Press. ISBN 9-780199-545162
  10. ↑ a b c d e f Collins, LG; Haines, C; Perkel, R; Enck, RE. Siječanj 2007. Lung cancer: diagnosis and management. American Family Physician. American Academy of Family Physicians. svezak 75 (broj 1): str. 56.–63. PMID 17225705. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  11. ↑ a b Ferlay, J; Shin, HR; Bray, F. Prosinac 2010. Estimates of worldwide burden of cancer in 2008: GLOBOCAN 2008. International Journal of Cancer. svezak 127 (broj 12): str. 2893.–2917. doi:10.1002/ijc.25516. PMID 21351269
  12. ↑ Honnorat, J; Antoine, JC. Svibanj 2007. Paraneoplastic neurological syndromes. Orphanet Journal of Rare Diseases. BioMed Central. svezak 2 (broj 1): str. 22. doi:10.1186/1750-1172-2-22. PMC 1868710. PMID 17480225
  13. ↑ Greene, Frederick L. 2002. AJCC cancer staging manual. Springer-Verlag. Berlin. ISBN 0-387-95271-3
  14. ↑ Brown, KM; Keats, JJ; Sekulic, A. 2010. poglavlje 8. Holland-Frei Cancer Medicine. 8. izdanje izdanje. People's Medical Publishing House USA. ISBN 978-1607950141
  15. ↑ Biesalski, HK; Bueno de Mesquita, B; Chesson, A. 1998. European Consensus Statement on Lung Cancer: risk factors and prevention. Lung Cancer Panel. CA Cancer J Clin. Smoking is the major risk factor, accounting for about 90% of lung cancer incidence. svezak 48 (broj 3): str. 167.–176., discussion 164.–166. doi:10.3322/canjclin.48.3.167. PMID 9863919CS1 održavanje: lokacija (link)
  16. ↑ Hecht, S. Listopad 2003. Tobacco carcinogens, their biomarkers and tobacco-induced cancer. Nature Reviews Cancer. Nature Publishing Group. svezak 3 (broj 10): str. 733.–744. doi:10.1038/nrc1190. PMID 14570033
  17. ↑ Sopori, M. svezak 2002. Effects of cigarette smoke on the immune system. Nature Reviews Immunology. svezak 2 (broj 5): str. 372.–377. doi:10.1038/nri803. PMID 12033743 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  18. ↑ Peto, R; Lopez, AD; Boreham, J. 2006. Mortality from smoking in developed countries 1950–2000: Indirect estimates from National Vital Statistics. Oxford University Press. ISBN 0-19-262535-7
  19. ↑ California Environmental Protection Agency. 1997. Health effects of exposure to environmental tobacco smoke. California Environmental Protection Agency. Tobacco Control. svezak 6 (broj 4): str. 346.–353. doi:10.1136/tc.6.4.346. ISSN 0964-4563. PMC 1759599. PMID 9583639
    * CDC. Prosinac 2001. State-specific prevalence of current cigarette smoking among adults, and policies and attitudes about secondhand smoke—United States, 2000. Morbidity and Mortality Weekly Report. CDC. Atlanta, Georgia. svezak 50 (broj 49): str. 1101.–1106. PMID 11794619 Navedeno je više parametara |author1= i |last= (pomoć)
  20. ↑ a b c d Alberg, AJ; Samet, JM. Rujan 2007. Epidemiology of lung cancer. Chest. American College of Chest Physicians. svezak 132 (broj S3): str. 29S.–55S. doi:10.1378/chest.07-1347. PMID 17873159. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2020. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  21. ↑ Jaakkola, MS; Jaakkola, JJ. Kolovoz 2006. Impact of smoke-free workplace legislation on exposures and health: possibilities for prevention. European Respiratory Journal. svezak 28 (broj 2): str. 397.–408. doi:10.1183/09031936.06.00001306. PMID 16880370. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2013. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  22. ↑ Parkin, DM. Prosinac 2011. Tobacco—attributable cancer burden in the UK in 2010. British Journal of Cancer. svezak 105 (dodatak 2): str. S6.–S13. doi:10.1038/bjc.2011.475. PMC 3252064. PMID 22158323
  23. ↑ National Health and Medical Research Council. Travanj 1994. The health effects and regulation of passive smoking. Australian Government Publishing Service. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 10. kolovoza 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  24. ↑ a b Taylor, R; Najafi, F; Dobson, A. Listopad 2007. Meta-analysis of studies of passive smoking and lung cancer: effects of study type and continent. International Journal of Epidemiology. svezak 36 (broj 5): str. 1048.–1059. doi:10.1093/ije/dym158. PMID 17690135
  25. ↑ Frequently asked questions about second hand smoke. World Health Organization. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2013. Pristupljeno 25. srpnja 2012.
  26. ↑ Schick, S; Glantz, S. Prosinac 2005. Philip Morris toxicological experiments with fresh sidestream smoke: more toxic than mainstream smoke. Tobacco Control. svezak 14 (broj 6): str. 396.–404. doi:10.1136/tc.2005.011288. PMC 1748121. PMID 16319363
  27. ↑ Schmid K, Kuwert T, Drexler H. Ožujak 2010. Radon in Indoor Spaces: An Underestimated Risk Factor for Lung Cancer in Environmental Medicine. Dtsch Arztebl Int. svezak 107 (broj 11): str. 181.–186. doi:10.3238/arztebl.2010.0181. PMC 2853156. PMID 20386676CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  28. ↑ EPA. Rujan 2006. Radiation information: radon. EPA. Pristupljeno 11. kolovoza 2007.
  29. ↑ Davies, RJO; Lee, YCG. 2010. poglavlje 18.19.3. Oxford Textbook Medicine. 5. izdanje izdanje. OUP Oxford. ISBN 978-0199204854
  30. ↑ Chen, H; Goldberg, MS; Villeneuve, PJ. rujan - prosinac 2008. A systematic review of the relation between long-term exposure to ambient air pollution and chronic diseases. Reviews on Environmental Health. svezak 23 (broj 4): str. 243.–297. PMID 19235364 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  31. ↑ Clapp, RW; Jacobs, MM; Loechler, EL. siječanj - ožujak 2008. Environmental and Occupational Causes of Cancer New Evidence, 2005–2007. Reviews on Environmental Health. svezak 23 (broj 1): str. 1.–37. PMC 2791455. PMID 18557596 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  32. ↑ a b Lim, WY; Seow, A. Siječanj 2012. Biomass fuels and lung cancer. Respirology (Carlton, Vic.). svezak 17 (broj 1): str. 20.-31. PMID 22008241
  33. ↑ a b Sood, A. Prosinac 2012. Indoor fuel exposure and the lung in both developing and developed countries: an update. Clinics in chest medicine. svezak 33 (broj 4): str. 649.-665. PMID 23153607
  34. ↑ Dudley, Joel. 2013. Exploring Personal Genomics. Oxford University Press. str. 25. ISBN 9780199644483
  35. ↑ Kern JA, McLennan G. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4. izdanje izdanje. McGraw-Hill. str. 1802. ISBN 0-07-145739-9
  36. ↑ Cogliano, VJ; Baan, R; Straif, K; Grosse, Y; Lauby-Secretan, B; El Ghissassi, F; Bouvard, V; Benbrahim-Tallaa, L; Guha, N; Freeman, C; Galichet, L; Wild, CP. 21. prosinca 2011. Preventable exposures associated with human cancers (PDF). Journal of the National Cancer Institute. svezak 103 (broj 24): str. 1827.-1839. PMID 22158127. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. rujna 2012. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  37. ↑ Fong, KM; Sekido, Y; Gazdar, AF; Minna, JD. Rujan 2003. Lung cancer • 9: Molecular biology of lung cancer: clinical implications. Thorax. BMJ Publishing Group Ltd. svezak 58 (broj 10): str. 892.–900. doi:10.1136/thorax.58.10.892. PMC 1746489. PMID 14514947
  38. ↑ Salgia, R; Skarin, AT. Ožujak 1998. Molecular abnormalities in lung cancer. Journal of Clinical Oncology. svezak 16 (broj 3): str. 1207.–1217. PMID 9508209
  39. ↑ a b c d Herbst, RS; Heymach, JV; Lippman, SM. Rujan 2008. Lung cancer. New England Journal of Medicine. svezak 359 (broj 13): str. 1367.–1380. doi:10.1056/NEJMra0802714. PMID 18815398. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  40. ↑ Aviel-Ronen, S; Blackhall, FH; Shepherd, FA; Tsao, MS. Srpanj 2006. K-ras mutations in non-small-cell lung carcinoma: a review. Clinical Lung Cancer. Cancer Information Group. svezak 8 (broj 1): str. 30.–38. doi:10.3816/CLC.2006.n.030. PMID 16870043
  41. ↑ Devereux, TR; Taylor, JA; Barrett, JC. Ožujak 1996. Molecular mechanisms of lung cancer. Interaction of environmental and genetic factors. Chest. American College of Chest Physicians. svezak 109 (dodatak 3): str. 14S.–19S. doi:10.1378/chest.109.3_Supplement.14S. PMID 8598134
  42. ↑ Miller, WT. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4. izdanje izdanje. McGraw-Hill. str. 486. ISBN 0-07-145739-9
  43. ↑ Kaiser, LR. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4. izdanje izdanje. McGraw-Hill. str. str. 1815.–1816. ISBN 0-07-145739-9
  44. ↑ a b Maitra, A; Kumar, V. 2007. Robbins Basic Pathology. 8. izdanje izdanje. Saunders Elsevier. str. str. 528.–529. ISBN 978-1-4160-2973-1
  45. ↑ Subramanian, J; Govindan, R. Veljača 2007. Lung cancer in never smokers: a review. Journal of Clinical Oncology. American Society of Clinical Oncology. svezak 25 (broj 5): str. 561.–570. doi:10.1200/JCO.2006.06.8015. PMID 17290066
  46. ↑ Raz, DJ; He, B; Rosell, R; Jablons, DM. ožujka 2006. Bronchioloalveolar carcinoma: a review. Clinical Lung Cancer. svezak 7 (broj 5): str. 313.–322. doi:10.3816/CLC.2006.n.012. PMID 16640802 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  47. ↑ Rosti, G; Bevilacqua, G; Bidoli, P. Ožujak 2006. Small cell lung cancer. Annals of Oncology. svezak 17 (dodatak 2): str. 5.–10. doi:10.1093/annonc/mdj910. PMID 16608983
  48. ↑ Seo, JB; Im, JG; Goo, JM. 1. ožujka 2001. Atypical pulmonary metastases: spectrum of radiologic findings. Radiographics. svezak 21 (2.): str. 403.–417. PMID 11259704
  49. ↑ Tan D, Zander DS. 2008. Immunohistochemistry for Assessment of Pulmonary and Pleural Neoplasms: A Review and Update. Int J Clin Exp Pathol. svezak 1 (broj 1): str. 19.–31. PMC 2480532. PMID 18784820
  50. ↑ a b c Rami-Porta, R; Crowley, JJ; Goldstraw, P. Veljača 2009. The revised TNM staging system for lung cancer (PDF). Annals of Thoracic and Cardiovascular Surgery. svezak 15 (broj 1): str. 4.–9. PMID 19262443
  51. ↑ Goodman, GE. Studeni 2002. Lung cancer. 1: prevention of lung cancer (PDF). Thorax. svezak 57 (broj 11): str. 994.–999. PMC 1746232. PMID 12403886
  52. ↑ McNabola, A; Gill, LW. Veljača 2009. The control of environmental tobacco smoke: a policy review. International Journal of Environmental Research and Public Health. svezak 6 (broj 2): str. 741.–758. doi:10.3390/ijerph6020741. PMC 2672352. PMID 19440413
  53. ↑ Pandey, G. Veljača 2005. Bhutan's smokers face public ban. BBC. Pristupljeno 7. rujna 2007.
  54. ↑ Pandey, G. 2. rujna 2008. Indian ban on smoking in public. BBC. Pristupljeno 25. travnja 2012.
  55. ↑ UN health agency calls for total ban on tobacco advertising to protect young (priopćenje). United Nations News service. 30. svibnja 2008.
  56. ↑ a b c Fabricius, P; Lange, P. srpanj – rujan 2003. Diet and lung cancer. Monaldi Archives for Chest Disease. svezak 59 (broj 3): str. 207.–211. PMID 15065316 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  57. ↑ Fritz, H; Kennedy, D; Fergusson, D. 2011. Vitamin A and Retinoid Derivatives for Lung Cancer: A Systematic Review and Meta Analysis. PLoS ONE. svezak 6 (broj 6): e21107. doi:10.1371/journal.pone.0021107. PMC 3124481. PMID 21738614
  58. ↑ Herr, C; Greulich, T; Koczulla, RA. Ožujak 2011. The role of vitamin D in pulmonary disease: COPD, asthma, infection, and cancer. Respiratory Research. svezak 12 (broj 1): str. 31. doi:10.1186/1465-9921-12-31. PMC 3071319. PMID 21418564
  59. ↑ a b Key, TJ. Siječanj 2011. Fruit and vegetables and cancer risk. British Journal of Cancer. svezak 104 (broj 1): str. 6.–11. doi:10.1038/sj.bjc.6606032. PMC 3039795. PMID 21119663
  60. ↑ Manser, RL; Irving, LB; Stone, C. 2004. Screening for lung cancer. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 1): str. CD001991. doi:10.1002/14651858.CD001991.pub2. PMID 14973979
  61. ↑ Jaklitsch, MT; Jacobson, FL; Austin, JH. Srpanj 2012. The American Association for Thoracic Surgery guidelines for lung cancer screening using low-dose computed tomography scans for lung cancer survivors and other high-risk groups. Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery. svezak 144 (broj 1): str. 33.-38. doi:10.1016/j.jtcvs.2012.05.060. PMID 22710039
  62. ↑ Bach, PB; Mirkin, JN; Oliver, TK. Lipanj 2012. Benefits and harms of CT screening for lung cancer: a systematic review. JAMA: the Journal of the American Medical Association. svezak 307 (broj 22): str. 2418.–2429. doi:10.1001/jama.2012.5521. PMID 22610500
  63. ↑ Boiselle, PM. 20. ožujka 2013. Computed tomography screening for lung cancer. JAMA : the journal of the American Medical Association. svezak 309 (broj 11): str. 1163.-1170. PMID 23512063
  64. ↑ Bach PB, Mirkin JN, Oliver TK; i dr. Lipanj 2012. Benefits and harms of CT screening for lung cancer: a systematic review. JAMA. svezak 307 (broj 22): str. 2418.–2429. doi:10.1001/jama.2012.5521. PMID 22610500 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  65. ↑ Aberle, DR; Abtin, F; Brown, K. 10. ožujka 2013. Computed tomography screening for lung cancer: has it finally arrived? Implications of the national lung screening trial. Journal of clinical oncology : official journal of the American Society of Clinical Oncology. svezak 31 (broj 8): str. 1002.-1008. PMID 23401434
  66. ↑ Ferrell, B; Koczywas, M; Grannis, F; Harrington, A. Travanj 2011. Palliative care in lung cancer. Surgical Clinics of North America. svezak 91 (broj 2): str. 403.–417. doi:10.1016/j.suc.2010.12.003. PMID 21419260
  67. ↑ Kaiser LR. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4. izdanje izdanje. McGraw-Hill. str. str. 1853.–1854. ISBN 0-07-145739-9
  68. ↑ a b Kaiser LR. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4. izdanje izdanje. McGraw-Hill. str. str. 1855.–1856. ISBN 0-07-145739-9
  69. ↑ Odell, DD; Kent, MS; Fernando, HC. proljeće 2010. Sublobar resection with brachytherapy mesh for stage I non-small cell lung cancer. Seminars in Thoracic and Cardiovascular Surgery. svezak 22 (broj 1): str. 32.–37. doi:10.1053/j.semtcvs.2010.04.003. PMID 20813314 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  70. ↑ Alam, N; Flores, RM. srpanj–rujan 2007. Video-assisted thoracic surgery (VATS) lobectomy: the evidence base. Journal of the Society of Laparoendoscopic Surgeons. svezak 11 (broj 3): str. 368.–374. PMC 3015831. PMID 17931521 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  71. ↑ Rueth, NM; Andrade, RS. Lipanj 2010. Is VATS lobectomy better: perioperatively, biologically and oncologically?. Annals of Thoracic Surgery. svezak 89 (broj 6): str. S2107.–S2111. doi:10.1016/j.athoracsur.2010.03.020. PMID 20493991
  72. ↑ Simon GR, Turrisi A. Rujan 2007. Management of small cell lung cancer: ACCP evidence-based clinical practice guidelines (2nd edition). Chest. svezak 132 (broj 3 dodatak): str. 324S.–339S. doi:10.1378/chest.07-1385. PMID 17873178
  73. ↑ Goldstein, SD; Yang, SC. Listopad 2011. Role of surgery in small cell lung cancer. Surgical Oncology Clinics of North America. svezak 20 (broj 4): str. 769.–777. doi:10.1016/j.soc.2011.08.001. PMID 21986271
  74. ↑ Arriagada, R; Goldstraw, P; Le Chevalier, T. 2002. Oxford Textbook of Oncology. 2. izdanje izdanje. Oxford University Press. str. str. 2094. ISBN 0-19-262926-3
  75. ↑ Hatton, MQ; Martin, JE. Lipanj 2010. Continuous hyperfractionated accelerated radiotherapy (CHART) and non-conventionally fractionated radiotherapy in the treatment of non-small cell lung cancer: a review and consideration of future directions. Clinical Oncology (Royal College of Radiologists). svezak 22 (broj 5): str. 356.–364. doi:10.1016/j.clon.2010.03.010. PMID 20399629
  76. ↑ PORT Meta-analysis Trialists Group. 2005. Rydzewska, Larysa (ur.). Postoperative radiotherapy for non-small cell lung cancer. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 2): str. CD002142. doi:10.1002/14651858.CD002142.pub2. PMID 15846628. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2010. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  77. ↑ Le Péchoux, C. 2011. Role of postoperative radiotherapy in resected non-small cell lung cancer: a reassessment based on new data. Oncologist. svezak 16 (broj 5): str. 672.–681. doi:10.1634/theoncologist.2010-0150. PMC 3228187. PMID 21378080
  78. ↑ Cardona, AF; Reveiz, L; Ospina, EG. Travanj 2008. Palliative endobronchial brachytherapy for non-small cell lung cancer. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 2): str. CD004284. doi:10.1002/14651858.CD004284.pub2. PMID 18425900
  79. ↑ Ikushima, H. Veljača 2010. Radiation therapy: state of the art and the future. Journal of Medical Investigation. svezak 57 (broj 1–2): str. 1.–11. PMID 20299738 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  80. ↑ Paumier, A; Cuenca, X; Le Péchoux, C. Lipanj 2011. Prophylactic cranial irradiation in lung cancer. Cancer Treatment Reviews. svezak 37 (broj 4): str. 261.–265. doi:10.1016/j.ctrv.2010.08.009. PMID 20934256
  81. ↑ Girard, N; Mornex, F. Listopad 2011. Stereotactic radiotherapy for non-small cell lung cancer: From concept to clinical reality. 2011 nadopuna. Cancer Radiothérapie. svezak 15 (broj 6–7): str. 522.–526. doi:10.1016/j.canrad.2011.07.241. PMID 21889901
  82. ↑ Fairchild, A; Harris, K; Barnes, E. Kolovoz 2008. Palliative thoracic radiotherapy for lung cancer: a systematic review. Journal of Clinical Oncology. svezak 26 (broj 24): str. 4001.–4011. doi:10.1200/JCO.2007.15.3312. PMID 18711191
  83. ↑ Hann CL, Rudin CM. 30. studenoga 2008. Management of small-cell lung cancer: incremental changes but hope for the future. Oncology (Williston Park). svezak 22 (broj 13): str. 1486.–1492. PMID 19133604
  84. ↑ Murray, N; Turrisi, AT. Ožujak 2006. A review of first-line treatment for small-cell lung cancer. Journal of Thoracic Oncology. svezak 1 (broj 3): str. 270.–278. PMID 17409868
  85. ↑ Azim, HA; Ganti, AK. Ožujak 2007. Treatment options for relapsed small-cell lung cancer. Anticancer drugs. svezak 18 (broj 3): str. 255.–261. doi:10.1097/CAD.0b013e328011a547. PMID 17264756
  86. ↑ MacCallum, C; Gillenwater, HH. Srpanj 2006. Second-line treatment of small-cell lung cancer. Current Oncology Reports. svezak 8 (broj 4): str. 258.–264. doi:10.1007/s11912-006-0030-8. PMID 17254525
  87. ↑ a b NSCLC Meta-Analyses Collaborative Group. Listopad 2008. Chemotherapy in Addition to Supportive Care Improves Survival in Advanced Non–Small-Cell Lung Cancer: A Systematic Review and Meta-Analysis of Individual Patient Data From 16 Randomized Controlled Trials. J. Clin. Oncol. svezak 26 (broj 28): str. 4617.–4625. doi:10.1200/JCO.2008.17.7162. PMC 2653127. PMID 18678835
  88. ↑ Mehra R, Treat J. 2008. Fishman's Pulmonary Diseases and Disorders. 4th izdanje. McGraw-Hill. str. 1876. ISBN 0-07-145739-9
  89. ↑ a b Clegg, A; Scott, DA; Hewitson, P. Siječanj 2002. Clinical and cost effectiveness of paclitaxel, docetaxel, gemcitabine, and vinorelbine in non-small cell lung cancer: a systematic review. Thorax. BMJ Publishing Group. svezak 57 (broj 1): str. 20.–28. doi:10.1136/thorax.57.1.20. PMC 1746188. PMID 11809985
  90. ↑ Fuld AD, Dragnev KH, Rigas JR. Lipanj 2010. Pemetrexed in advanced non-small-cell lung cancer. Expert Opin Pharmacother. svezak 11 (broj 8): str. 1387.–1402. doi:10.1517/14656566.2010.482560. PMID 20446853CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  91. ↑ Carbone, DP; Felip, E. Rujan 2011. Adjuvant therapy in non-small cell lung cancer: future treatment prospects and paradigms. Clinical Lung Cancer. svezak 12 (broj 5): str. 261.–271. doi:10.1016/j.cllc.2011.06.002. PMID 21831720
  92. ↑ a b Le Chevalier, T. Listopad 2010. Adjuvant chemotherapy for resectable non-small-cell lung cancer: where is it going?. Annals of Oncology. svezak 21 (broj dodatak 7): str. vii196.–198. doi:10.1093/annonc/mdq376. PMID 20943614
  93. ↑ Horn, L; Sandler, AB; Putnam, JB; Johnson, DH. Svibanj 2007. The rationale for adjuvant chemotherapy in stage I non-small cell lung cancer. Journal of Thoracic Oncology. svezak 2 (broj 5): str. 377.–383. doi:10.1097/01.JTO.0000268669.64625.bb. PMID 17473651
  94. ↑ Wakelee, HA; Schiller, JH; Gandara, DR. Srpanj 2006. Current status of adjuvant chemotherapy for stage IB non-small-cell lung cancer: implications for the New Intergroup Trial. Clinical Lung Cancer. Cancer Information Group. svezak 8 (broj 1): str. 18.–21. doi:10.3816/CLC.2006.n.028. PMID 16870041
  95. ↑ BMJ. Prosinac 2005. Clinical evidence concise : the international resource of the best available evidence for effective health care. BMJ Publishing Group. London. str. str. 486.–488. ISBN 1-905545-00-2. ISSN 1475-9225
  96. ↑ Kelley AS, Meier DE. Kolovoz 2010. Palliative care—a shifting paradigm. New England Journal of Medicine. svezak 363 (broj 8): str. 781.–782. doi:10.1056/NEJMe1004139. PMID 20818881
  97. ↑ a b Prince-Paul M. Travanj 2009. When hospice is the best option: an opportunity to redefine goals. Oncology (Williston Park, N.Y.). svezak 23 (broj 4 Suppl Nurse Ed): str. 13.–17. PMID 19856592
  98. ↑ Souquet PJ, Chauvin F, Boissel JP, Bernard JP. Travanj 1995. Meta-analysis of randomised trials of systemic chemotherapy versus supportive treatment in non-resectable non-small cell lung cancer. Lung Cancer. svezak 12 dodatak 1 (broj): str. S147.–SS154. doi:10.1016/0169-5002(95)00430-9. PMID 7551923CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  99. ↑ Sörenson S, Glimelius B, Nygren P. 2001. A systematic overview of chemotherapy effects in non-small cell lung cancer. Acta Oncol. svezak 40 (broj 2–3): str. 327.–339. PMID 11441939CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  100. ↑ Clegg A, Scott DA, Sidhu M, Hewitson P, Waugh N. 2001. A rapid and systematic review of the clinical effectiveness and cost-effectiveness of paclitaxel, docetaxel, gemcitabine and vinorelbine in non-small-cell lung cancer. Health Technol Assess. svezak 5 (broj 32): str. 1.–195. PMID 12065068CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  101. ↑ Non-Small Cell Lung Cancer Collaborative Group. 2010. Burdett, Sarah (ur.). Chemotherapy and supportive care versus supportive care alone for advanced non-small cell lung cancer. 2 (broj 5). PMID 20464750 journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  102. ↑ Non-Small Cell Lung Cancer Treatment. PDQ for Health Professionals. National Cancer Institute. Pristupljeno 22. studenoga 2008.
  103. ↑ Small Cell Lung Cancer Treatment. PDQ for Health Professionals. National Cancer Institute. 2012. Pristupljeno 16. svibnja 2012.
  104. ↑ Spiro, SG. 2010. poglavlje 18.19.1. Oxford Textbook Medicine. 5. izdanje izdanje. OUP Oxford. ISBN 978-0199204854
  105. ↑ SEER data (SEER.cancer.gov)Median Age of Cancer Patients at Diagnosis 2002-2003
  106. ↑ SEER data (SEER.cancer.gov)Median Age of Cancer Patients at Death 2002-2006
  107. ↑ Slatore, CG; Au, DH; Gould, MK. Studeni 2010. An official American Thoracic Society systematic review: insurance status and disparities in lung cancer practices and outcomes. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. svezak 182 (broj 9): str. 1195.–1205. doi:10.1164/rccm.2009-038ST. PMID 21041563
  108. ↑ WHO Disease and injury country estimates. World Health Organization. 2009. Pristupljeno 11. studenoga 2009.
  109. ↑ Jemal A, Tiwari RC, Murray T; i dr. 2004. Cancer statistics, 2004. CA: a Cancer Journal for Clinicians. svezak 54 (broj 1): str. 8.–29. doi:10.3322/canjclin.54.1.8. PMID 14974761 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  110. ↑ Proctor, RN. Ožujak 2012. The history of the discovery of the cigarette-lung cancer link: evidentiary traditions, corporate denial, global toll. Tobacco Control. svezak 21 (broj 2): str. 87.–91. doi:10.1136/tobaccocontrol-2011-050338. PMID 22345227
  111. ↑ Lum, KL; Polansky, JR; Jackler, RK; Glantz, SA. Rujan 2008. Signed, sealed and delivered: "big tobacco" in Hollywood, 1927–1951. Tobacco Control. svezak 17 (broj 5): str. 313.–323. doi:10.1136/tc.2008.025445. PMC 2602591. PMID 18818225
  112. ↑ Lovato, C; Watts, A; Stead, LF. Rujan 2011. Impact of tobacco advertising and promotion on increasing adolescent smoking behaviours. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 10): str. CD003439. doi:10.1002/14651858.CD003439.pub2. PMID 21975739
  113. ↑ Kemp, FB. srpanj-rujan 2009. Smoke free policies in Europe. An overview. Pneumologia. svezak 58 (broj 3): str. 155.–158. PMID 19817310 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  114. ↑ National Cancer Institute; SEER stat fact sheets: Lung and Bronchus. Surveillance Epidemiology and End Results. 2010[1]
  115. ↑ Gender in lung cancer and smoking research (PDF). World Health Organization. 2004. Pristupljeno 26. svibnja 2007.
  116. ↑ Zhang, J; Ou, JX; Bai, CX. Rujan 2011. Tobacco smoking in China: prevalence, disease burden, challenges and future strategies. Respirology. svezak 16 (broj 8): str. 1165.–1172. doi:10.1111/j.1440-1843.2011.02062.x. PMID 21910781
  117. ↑ Behera, D; Balamugesh, T. 2004. Lung cancer in India (PDF). Indian Journal of Chest Diseases and Allied Sciences. svezak 46 (broj 4): str. 269.–281. PMID 15515828. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. prosinca 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  118. ↑ Charloux, A; Quoix, E; Wolkove, N. Veljača 1997. The increasing incidence of lung adenocarcinoma: reality or artefact? A review of the epidemiology of lung adenocarcinoma. International Journal of Epidemiology. svezak 26 (broj 1): str. 14.–23. doi:10.1093/ije/26.1.14. PMID 9126499
  119. ↑ Kadara, H; Kabbout, M; Wistuba, II. Siječanj 2012. Pulmonary adenocarcinoma: a renewed entity in 2011. Respirology. svezak 17 (broj 1): str. 50.–65. doi:10.1111/j.1440-1843.2011.02095.x. PMID 22040022
  120. ↑ Morgagni, Giovanni Battista. 1761. De sedibus et causis morborum per anatomen indagatis. OL 24830495M
  121. ↑ Bayle, Gaspard-Laurent. 1810. Recherches sur la phthisie pulmonaire (francuski). Paris. OL 15355651W
  122. ↑ a b Witschi, H. studenog 2001. A short history of lung cancer. Toxicological Sciences. svezak 64 (broj 1): str. 4.–6. doi:10.1093/toxsci/64.1.4. PMID 11606795 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  123. ↑ Adler, I. 1912. Primary Malignant Growths of the Lungs and Bronchi. Longmans, Green, and Company. New York. OCLC 14783544. OL 24396062M, cited in Spiro SG, Silvestri GA. 2005. One hundred years of lung cancer. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. svezak 172 (broj 5): str. 523.–529. doi:10.1164/rccm.200504-531OE. PMID 15961694
  124. ↑ Grannis, FW. History of cigarette smoking and lung cancer. smokinglungs.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2007. Pristupljeno 6. kolovoza 2007.
  125. ↑ Proctor, R. 2000. The Nazi War on Cancer. Princeton University Press. str. 173.–246. ISBN 0-691-00196-0
  126. ↑ Doll, R; Hill, AB. Studeni 1956. Lung Cancer and Other Causes of Death in Relation to Smoking. British Medical Journal. svezak 2 (broj 5001): 1071.–1081. doi:10.1136/bmj.2.5001.1071. PMC 2035864. PMID 13364389
  127. ↑ US Department of Health Education and Welfare. 1964. Smoking and health: report of the advisory committee to the Surgeon General of the Public Health Service (PDF). US Government Printing Office. Washington, DC.
  128. ↑ a b Greaves, M. 2000. Cancer: the Evolutionary Legacy. Oxford University Press. str. str. 196.–197. ISBN 0-19-262835-6
  129. ↑ Greenberg, M; Selikoff, IJ. Veljača 1993. Lung cancer in the Schneeberg mines: a reappraisal of the data reported by Harting and Hesse in 1879. Annals of Occupational Hygiene. svezak 37 (broj 1): str. 5.–14. PMID 8460878
  130. ↑ Samet, JM. Travanj 2011. Radiation and cancer risk: a continuing challenge for epidemiologists. Environmental Health. svezak 10 (broj Suppl. 1): str. S4. doi:10.1186/1476-069X-10-S1-S4. PMC 3073196. PMID 21489214
  131. ↑ Horn, L; Johnson, DH. Srpanj 2008. Evarts A. Graham and the first pneumonectomy for lung cancer. Journal of Clinical Oncology. svezak 26 (broj 19): str. 3268.–3275. doi:10.1200/JCO.2008.16.8260. PMID 18591561. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2020. Pristupljeno 17. prosinca 2013.
  132. ↑ Edwards, AT. 1946. Carcinoma of the Bronchus. Thorax. svezak 1 (broj 1): str. 1.–25. doi:10.1136/thx.1.1.1. PMC 1018207. PMID 20986395
  133. ↑ Kabela, M. 1956. Erfahrungen mit der radikalen Röntgenbestrahlung des Bronchienkrebses [Experience with radical irradiation of bronchial cancer]. Ceskoslovenská Onkológia (njemački). svezak 3 (broj 2): str. 109.–115. PMID 13383622
  134. ↑ Saunders, M; Dische, S; Barrett, A. Srpanj 1997. Continuous hyperfractionated accelerated radiotherapy (CHART) versus conventional radiotherapy in non-small-cell lung cancer: a randomised multicentre trial. Lancet. Elsevier. svezak 350 (broj 9072): str. 161.–165. doi:10.1016/S0140-6736(97)06305-8. PMID 9250182
  135. ↑ Lennox, SC; Flavell, G; Pollock, DJ. Studeni 1968. Results of resection for oat-cell carcinoma of the lung. Lancet. Elsevier. svezak 2 (broj 7575): str. 925.–927. doi:10.1016/S0140-6736(68)91163-X. PMID 4176258
  136. ↑ Miller, AB; Fox, W; Tall, R. Rujan 1969. Five-year follow-up of the Medical Research Council comparative trial of surgery and radiotherapy for the primary treatment of small-celled or oat-celled carcinoma of the bronchus. Lancet. Elsevier. svezak 2 (broj 7619): str. 501.–505. doi:10.1016/S0140-6736(69)90212-8. PMID 4184834
  137. ↑ Cohen, M; Creaven, PJ; Fossieck, BE. 1977. Intensive chemotherapy of small cell bronchogenic carcinoma. Cancer Treatment Reports. svezak 61 (broj 3): 349.–354. PMID 194691

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rak pluća
     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rak_pluća&oldid=7086047"