RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir
RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir je ratni brod u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Izgrađen je u Brodogradilištu Kraljevica 2001. godine. Brod je u klasi raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV. Kralj Dmitar Zvonimir projektiran je u zagrebačkom Brodarskom institutu.
| RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir | |
|---|---|
 RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir u Makarskoj 2008. godine | |
| Državna pripadnost: Hrvatska |
|
| Klasa i vrsta | raketna topovnjača klase "Kralj" |
| Brodogradilište | Brodogradilište Kraljevica |
| Kobilica položena | 1993. |
| Porinuće | 30. ožujka 2001. |
| Stavljen u službu | 16. rujna 2001. |
| Status | u službi |
| Matična luka | Split |
| Glavne osobine | |
| Istisnina | standardna - 348 t puna - 384 t |
| Dužina | preko svega - 54,3 m na vodnoj crti - 50,8 m |
| Širina | 8,5 m |
| Visina | 17,05 m |
| Gaz | 2,8 m |
| Pogon | 3 diesel motora M504B-2 snage 11300 kW |
| Brzina | maksimalna 37 čv |
| Doplov | 900 nm |
| Posada | 32 |
| Radari i sonari | motrilački i navigacijski radar, protudiverzantski panoramski sonar |
| Naoružanje | |
Osnovna je namjena broda izvođenje raketnog napada po neprijateljskim brodovima. Brod je prvenstveno namijenjen i koncipiran za djelovanje u Jadranu. Brod se nalazi u sastavu Snaga brzog odgovora.
Svečano porinuće
urediRaketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir je svečano porinuta 30. ožujka 2001. uz prisustvo tadašnjeg predsjednika Republike Stjepana Mesića, koji je ujedno i kum broda, tadašnjeg ministra obrane Joze Radoša, načelnika Glavnog stožera OSRH general zbora Petra Stipetića, brojnih dužnosnika ministarstva obrane, stranih vojnih izaslanika i mnogih drugih.[1]
Obred je otpočeo intonacijom koračnice i smotrom počasnog odreda, a zatim su se na svečani događaj osvrnuli prigodnom riječi ravnatelj brodogradilišta Vladimir Vranković, predsjednik Republike Stjepan Mesić i ministar Jozo Radoš. Sam čin porinuća otpočeo je rezanjem kosih upora, a nastavio se vađenjem svornjaka zapornih mehanizama, zvanih „štoperi“. Uslijedilo je svečano davanje imena brodu i tradicionalno krštenje bocom pjenušca. U trenutku kad se boca razbila o pramčanu statvu, presječeni su vezovi zapornih mehanizama, i u točno 11 sati i 53 minute, uz intonaciju državne himne i zvuk sirena, Kralj Dmitar Zvonimir kliznuo je niz navoz.[1]
Karakteristike
urediRTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir je u odnosu na RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV. duži za 63 centimetra te ima znatno poboljšane i plovne sposobnosti i borbene mogućnosti. Brod ima ugrađena tri pogonska dizelska motora ruske proizvodnje, svaki jakosti 5000 KS. Sustav nadzora pogona i brodskih sustava je kompletno digitaliziran pa je upravljanje brodom daleko jednostavnije. Prema Dugoročnom plan razvoja OSRH u planu je remotorizacija raketne topovnjače. Naime, ugrađeni ruski motori inkompatibilni su s NATO standardima, kako zbog malog radnog ciklusa, tako i zbog specijalnog pogonskog goriva.
Brod može postići maksimalnu brzinu od 37,8 čvorova, no optimalna mu je brzina između 32 i 34 čvora i pritom troši 2500 litara goriva na sat. Podnosi valove do šest metara visine. Brod može ponijeti goriva, hrane i vode za deset dana plovidbe bez potrebe dopune.
Unutrašnjost broda najbolje je opremljena od svih brodova koje ima HRM. Uz časnički i dočasnički salon i prostor za mornare opremljen je televizorom i HiFi linijom i računalom, kabine su dvokrevetne ili četverokrevetne, kreveti su odijeljeni, klimatizacija je posvuda, topla voda u svim kabinama. U pravilu, jednom godišnje brod ide na remont i tzv. dokovanje, prilikom kojeg ga se izvlači iz vode i obnavlja podvodni premaz. 28. listopada 2006. zbog kvara kopče desnog glavnog stroja raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir uplovljavajući u ratnu luku Lora udarila je krmom u obalu, a zbog udara je oštećena desna strana krmenog dijela raketne topovnjače.
Naoružanje
uredi
Primarno oružje su protubrodski projektili švedske proizvodnje RBS 15 kojih na brodu ima osam. Na pramcu je smješten top Bofors SAK 57 L70 Mk prvenstvene namjene za uništavanje ciljeva u zraku, iako može gađati i ciljeve na kopnu i moru. Rakete se inače na brodu nalaze godinu dana i ekološki su potpuno neopasne, a nakon isteka tog roka mijenjaju se novima.
Domet raketa je 90 km, čime se kompletno može pokriti hrvatsko teritorijalno more i obalni pojas. Imaju mogućnost vrlo niskog leta, oko šest metara iznad površine i otporne su na ometanja. Rakete imaju niz mogućnosti programiranja i kombinacija. Primjerice, dok jedna ide na ometač druge nastavljaju prema cilju, svaka bira svoj cilj, prepoznaju koliki je broj ciljeva na površini, broje ciljeve s jedne na drugu stranu i obrnuto, otkrivaju je li u pitanju cilj ili mamac, analiziraju ciljeve i odabiru pravi.
U listopadu 2015. u sklopu velike vojne vježbe “Združena snaga 15”, Hrvatska ratna mornarica izvršila je u akvatoriju Dugog otoka ispaljivanje rakete RBS-15 s raketne topovnjače “Dmitar Zvonimir”.[2]
Brod raspolaže motrilačkim i navigacijskim radarom, TV kamerama, protudiverzantskim panoramskim sonarom te nizom drugih navigacijskih i elektroničkih uređaja.
Srce broda je sustav za upravljanje paljbom, smješten u brodskom operativnom središtu odakle se upravlja brodom i gdje je u borbenim uvjetima zapovjednikovo mjesto. U borbenoj uporabi raketna topovnjača neće djelovati samostalno, već združena s ostalima brodovima i mobilnim obalnim lanserima. Koordinacija će biti olakšana podacima koji će svima stizati posredstvom radara Peregrine. Integrirani komunikacijski sustav domaće proizvodnje (LINKEJ) na raketnoj topovnjači RTOP-12 nije završno testiran i preuzet, jer je brod na remontu (stanje 2007. prema Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava).
Opremanje RTOP-12 predviđa opremanje s motrilačkim radarom definiranih značajki čime će se povećati sposobnosti raketne topovnjače za samostalno otkrivanje ciljeva na moru i u zraku,također će se opremiti brodskim PZO sustavima čime će se povećati PZO zaštita brodova. U tu svrhu 2006. godine nabavljen je top AK-630 koji je ugrađen u krmenu kupolu.
Posada
uredi
Posadu broda čine 34 člana, od čega 6 časnika, 20 dočasnika i 8 mornara. Jedno časničko mjesto predviđeno je za kadeta koji izrazi želju raditi na brodu, i tijekom šest mjeseci ili godinu dana na brodu odrađuju svojevrsno stažiranje na kraju kojeg je obavezan položiti ispit kojim dokazuju da je samostalno sposoban obnašati određenu dužnost. To je i inače pravilo svih koji dolaze na brod, da svaki časnik, dočasnik ili mornar mora položiti svojevrstan ispit i dokazati da može samostalno obnašati dužnost na koju je postavljen.
Brod ima tri brodska odreda. Prvi brodski odred zadužen je za održavanje kompletne palube, drugi brine o oružanim sustavima na brodu, a treći je pogonski.
Poveznice
urediIzvor
uredi
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b Hrvatski vojnik br. 70., travanj 2001. - Raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir (RTOP-12) Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2010. (Wayback Machine) (Pristupljeno 12.08.2012.)
- ↑ []http://www.jutarnji.hr/-dmitar-zvonimir--nakon-21-godine-ispalio-bojnu-raketu-na-moru/1434309/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2015. (Wayback Machine) 'Dmitar Zvonimir' nakon 21 godine ispalio bojnu raketu na moru, www.jutarnji.hr
- Raketna topovnjača "Kralj Dmitar Zvonimir" - Brod visokih standarda u rukama iskusnog mornara, Obrana, broj 189 Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
- Raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir (RTOP-12), Hrvatski vojnik, broj 70, 2001. Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. listopada 2012. (Wayback Machine)
- Sedam žena u muškim uniformama, Jutarnji list, 21.08.2007. Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)
- Godišnje izvješće o spremnosti obrambeno sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u OSRH, ožujak 2007. Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)
- Dugoročni plan razvoja OSRH 2006. - 2015. Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2009. (Wayback Machine)
- Oštećenje raketne topovnjače Kralj Dmitar Zvonimir Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. srpnja 2007. (Wayback Machine)