Pacifik Bizza
Pacifik Bizza (Rab, 3. svibnja 1696. – Split, 13. svibnja 1756.), rapski biskup (1738. – 1746.), splitski nadbiskup i primas Dalmacije i čitave Hrvatske (1746. – 1756.). Posljednji je muški potomak rapske plemićke obitelji Bizza.[1]
Monsinjor Pacifik Bizza | |
---|---|
splitski nadbiskup i metropolit primas Dalmacije i cijele Hrvatske | |
Rođen | 3. svibnja 1696. Rab |
Umro | 13. svibnja 1756. Split |
Služba | 1746.-1756. |
Portal: Kršćanstvo | |
Portal o životopisima |
Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u rodnom gradu, a studij filozofije, teologije i prava završio je u Padovi, gdje je postigao doktorat iz obaju prava.[1] Od 1738. postaje rapski biskup, a 1746. imenovan je splitskim nadbiskupom. Njegovom zaslugom splitsko sjemenište postalo je najbolje teološko učilište u Dalmaciji. U Priku kod Omiša otvorio je 1750. glagoljaško sjemenište.
Godine 1751. u Splitu je održao Dijacezansku sinodu. Bavio se arheologijom pa je u atriju nadbiskupske palače uredio egipatski muzej. Surađivao je s Filippom Riceputijem na sakupljanju građe za Illyricum sacrum.[2]
Bilješke
uredi- ↑ a b Pacifik Bizza - Hrvatski biografski leksikon
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.
Literatura
uredi- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., Pro Leksis, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-03-1
Vanjske poveznice
uredi
Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
---|---|---|
prethodnik Antun Kadčić |
splitski nadbiskup 1746.–1756. |
nasljednik Nikola Dinarić |