Milka Trnina

Milka Trnina (Vezišće u Općini Križ pokraj Ivanić-Grada, 19. prosinca 1863. - Zagreb, 18. svibnja 1941.) bila je hrvatska operna umjetnica, članica državne opere u Münchenu, prva Tosca londonskoga Covent Gardena i njujorške Metropolitan Opere.^[1]

Životopis

Katarina Milka Trnina rođena je u Vezišću kao drugo dijete u obitelji Tone i Franjice Trnine. Otac Tone bio je mlinar, a nakon jednog povratka sa sajma umire od posljedica upale pluća. Očeva smrt fizički razdvaja obitelj. Majka Franjica i stariji brat Milan ostaju u Vezišću dok Milka najprije odlazi u zagrebačko Odgojilište sestara milosrdnica, a potom brigu o njoj preuzima ujak, hrvatski književnik i publicist Janko Jurković. Obitelj Janka Jurkovića prijateljevala je s Idom Wimberger Brkić, voditeljicom privatne škole pjevanja i ta će se povezanost pokazati ključnom za Milkin glazbeni početak. Nakon pohađanja Idine škole, u razdoblju od 1876. do 1879. godine, Milka odlazi na bečki konzervatorij kod glazbenoga pedagoga Josepha Gänsbachera, a svoj prvi nastup ostvaruje na pozornici Zagrebačke opere 11. travnja 1882. kao Amelija u Verdijevoj operi "Čuvidski ples" (kasnije nazvan Krabuljski ples).

Zagrebačku pozornicu zamjenjuje onima u Leipzigu (1883. godine), Grazu i Bremenu (1890. godine), a postaje i članicom državne opere u Münchenu gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice. Nastup u Bayreuthu ostaje obilježen nezadovoljstvom Wagnerove udovice Milkinom izvedbom zbog čega joj Cosima Wagner više nikada nije uputila poziv za nastup. U londonskome Covent Gardenu 1900. godine prva pjeva Toscu, isto tako i u New Yorku, gdje osim nastupa u opernoj kući Metropolitan, drži poduku iz pjevanja. Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila vagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je u to vrijeme rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako ih je sam Wagner zamišljao.

Zbog ozbiljnih problema s mimičkim živcem i neuspješnog operativnog zahvata, otkazuje turneju i naglo završava karijeru. Svoj posljednji nastup, ulogu Sieglinde, odigrala je u Prinzregententheateru 1906. godine.

Sedam godina nakon toga ponovno je u Zagrebu nakon što se neko vrijeme selila od Obersalzberga i Berchtesgadena do Beča i Münchena. Godine 1923. postaje počasnom članicom Muzičke akademije, voditeljicom odjela solo pjevanja i članicom ispitne komisije. Jednom od učenica postaje joj Zinka Kunc koja će i sama biti zvijezdom Metropolitana.

Umire od upale pluća u Zagrebu 18. svibnja 1941. godine. Posljednja joj je želja bila da pogreb bude održan prije podneva, bez ikakvih popratnih govora i samo uz zvuke hrvatske himne nad otvorenim grobom te bez cvijeća i vijenaca, a s uplatama u dobrotvorne svrhe.^[2]

Nagrade i priznanja

Bayrische Goldene Medaille für Kunst und Wissenschaft
Meiningisches Verdienstkreuz für Kunst und Wissenschaft

Zanimljivosti

kao mjesto rođenja u pojedinim se izvorima navodi Donji Sip pored Vezišća^[3]
po Milki Trnini nazvan je jedan slap na Plitvičkim jezerima, kao i nagrada Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika
u čast Milke Trnine u Križu i Ivanić-Gradu održava se više kulturno-umjetničkih i zabavnih događanja
u domovini i svijetu Trnina se proslavila kao jedna od najvećih interpretatorica Wagnerovih tragičnih junakinja, a upravo je među velikim zaljubljenicima u Wagnerova djela bio i poduzetni švicarski tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard (inače zet Philippea Sucharda, osnivača tvrtke Suchard). To oduševljenje, naklonost, a možda i pritajena ljubav, iznjedrili su priču da je "Milka" nazvana u čast Milke Trnine.^{[nedostaje izvor]}
U lipnju 1896. Trnina nastupa u Moskvi pred ruskim kraljevskim parom u povodu krunidbe cara Nikolaja II. Po želji carice izvodi Izoldinu ljubavnu smrt, jednu od najljepših arija iz Wagnerove opere Tristan i Izolda. Ruski ju je car nagradio velikim dijamantnim brošem s rubinima, koji se čuva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok joj je carica darovala briljantnu narukvicu.^[4]

Izvori

↑ Barbieri, Marija, Milka Trnina : great Tosca Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2016. (Wayback Machine), Časopis WAM, preuzeto 15. lipnja 2015.
↑ Moslavac, Slavica. Milka Trnina, hrvatski slavuj (1863. – 1998.) : prilog obilježavanja 135. godišnjice rođenja istaknute operne pjevačice Milke Trnine : Galerija Muzeja Moslavina, Kutina, 15.5. - 1.6. 1998. Kutina : Muzej Moslavine, 1998.
↑ Općina Križ – Znamenite ličnosti: Katarina Milka Trnina (Ternina), – 19. 12. 1863. Vezišće – 18. 05. 1941. Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2015. (Wayback Machine), preuzeto 15. lipnja 2015.
↑ Hina. 19. prosinca 2013. Izložba o Milki Trnini otvorena u Muzeju grada Zagreba. Index. Pristupljeno 20. siječnja 2014.

Vanjske poveznice

Milka Trnina i Royal Opera House Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. srpnja 2007. (Wayback Machine)
Vokalni ansambl "Milka Trnina"
Vijenac Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. srpnja 2004. (Wayback Machine) Hrvatski operni pjevači 1945. – 2002.

[1] Barbieri, Marija, Milka Trnina : great Tosca Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2016. (Wayback Machine), Časopis WAM, preuzeto 15. lipnja 2015.

[2] Moslavac, Slavica. Milka Trnina, hrvatski slavuj (1863. – 1998.) : prilog obilježavanja 135. godišnjice rođenja istaknute operne pjevačice Milke Trnine : Galerija Muzeja Moslavina, Kutina, 15.5. - 1.6. 1998. Kutina : Muzej Moslavine, 1998.

[3] Općina Križ – Znamenite ličnosti: Katarina Milka Trnina (Ternina), – 19. 12. 1863. Vezišće – 18. 05. 1941. Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2015. (Wayback Machine), preuzeto 15. lipnja 2015.

[index-4] Hina. 19. prosinca 2013. Izložba o Milki Trnini otvorena u Muzeju grada Zagreba. Index. Pristupljeno 20. siječnja 2014.

[1]

[2]

[3]

[4]