Karun-3
Karun-3 (perz. سد کارون ۳) je betonska lučna brana i derivacijska velika hidroelektrana na rijeci Karun u Iranu odnosno pokrajini Huzestan.[1] Projekt je jedan u seriji velikih energetsko-vodoprivrednih planova na Karunovom porječju započetih sredinom 20. stoljeća,[2] a primarna namjena mu je proizvodnja električne energije, navodnjavanje i kontrola sezonskih poplava.[1]
Brana Karun-3 | |
---|---|
Opći podatci | |
Službeno ime | (perz.) سد کارون ۳ |
Država | Iran |
Lokacija | Ize, Huzestan |
Vodotok | Karun |
Koordinate | 31°48′7″N 50°5′41″E / 31.80194°N 50.09472°E |
Status | Operativna |
Cijena | 382 milijuna USD (2005.) |
Graditelj | Mahab Kods, Sabir, Bolandpaje i Tablie |
Početak gradnje | 1995. |
Završetak gradnje | 8. studenog 2004. |
Vlasnik | Iranska vlada |
Tehnički podatci | |
Vrsta brane | dvostruka lučna, betonska |
Visina brane | 205 m |
Duljina brane | 462 m |
Debljina vrha | 5,5 m |
Debljina baze | 29,5 m |
Polumjer krivulje | ~250 m |
Zapremnina brane | 1,300.000 m³ |
Ispust | Karun (302-727 m³/s) |
Vrsta preljeva | a) glavni (4 valjkaste zapornice) b) sporedni (slobodni tip) c) interventni (4 zapornice) d) kompenzacijske cijevi (Φ2,2 m) |
Kapacitet preljeva | a b c d = 13.200 m³/s |
Akumulacija | |
Stvara | Jezero Karun-3 (Dehdez) |
Zapremnina | 3,0 km³ |
Površina | 48 km² |
Površina slijeva | 24.000 km² |
Navodnjava | 100.000 ha |
Duljina | 60 km |
Maks. širina | 3 km |
Maks. dubina | 200 m |
Maks. razlika dubine | 51,5 m |
Nadmorska visina | 845 m |
Hidroelektrana | |
Upravitelj | IWPCo |
U pogonu od | veljača 2005. |
Vrsta elektrane | derivacijska velika hidroelektrana |
Hidraulična glava | 161 m |
Turbine | 8 x 250 MW Francis |
Instalirana snaga | 2000 MW |
Maks. snaga | 2280 MW |
Godišnja proizvodnja | 4172 GWh |
Službena stranica (engl.) www.iwpco.ir/karun3 | |
Studije provedivosti projekta Karun-3 između 1978. i 1989. vodile su sjevernoameričke građevinske tvrtke,[1] a izrada izvedbenih planova potom je povjerena iransko-kanadskom konzorciju Hatch-Mahab Kods.[3] Prilikom ove faze na geotehničkim istraživanjima projekta sudjelovali su i hrvatski stručnjaci iz tvrtke Geotehnika d.d.[4] Izgradnja brane je natječajem iz 1995. godine povjerena iranskim građevinskim tvrtkama,[3] a radovi su okončani 8. studenog 2004. godine.[3] Hidroelektrana je počela isporučivati struju u veljači 2005. godine, no puni kapacitet dosegnula je godinu i pol kasnije s obzirom na to da se umjetno jezero punilo do 9. srpnja 2006. godine.[3]
Visinom od 205 m Karun-3 nadmašila je branu Dez (203 m) koju su 1963. podigli talijanski inženjeri i postala je najvišom branom u Iranu, a taj status zadržala je do 2010. godine kada su iranski graditelji dovršili Karun-4 (230 m). Glavna tehnička karakteristika brane Karun-3 jest lučni dizajn odnosno dvostruka betonska ljuska duljine 462 m kojom se opterećenje umjetnog jezera prenosi na bočne litice planine.[5] Debljina brane na vrhu iznosi 5,5 m odnosno 29 m kod temelja, a zapremnina joj je 1,300.000 m³. Akumulacijski vodospremnik proteže se tokom Karuna oko 60 km, površina mu je 48 km² odnosno zapremnina 3,0 km³. Učestale sezonske poplave čiji istjek doseže i 27.000 m³/s[6] (~3700% više od prosječnog) kontrolira se pomoću tri različita preljeva odnosno tunelima.[5]
Podzemna strojarnica smještena je oko 0,5 km od brane i u njoj se nalazi osam Francisovih turbina s instaliranom snagom od 2000 MW, a konstruktivni pad je 161 m.[5] Hidroelektrana godišnje proizvede 4172 GWh električne struje kojom se prvenstveno snabdijevaju gradovi u pokrajinama Huzestan i Čahar-Mahal i Bahtijari. Vodospremnikom se navodnjava površina od oko 100.000 ha,[3] a s obzirom na to da ima status nacionalnog simbola brana Karun-3 je i popularno turističko odredište s nizom popratnih sadržaja.[5]
Lokacija
urediBrana Karun-3 nalazi se u jugozapadnom Iranu, oko 28 km istočno od grada Iza na sjeveroistoku pokrajine Huzestan.[1] Podignuta je na najvodonosnijoj iranskoj rijeci Karun,[2] približno 610 km od njenog ušća u Arvand-Rud odnosno 120 km uzvodno od brane Karun-1 (ili „Šahid Abaspur”).[1] Zračna udaljenost od grada Ahvaza kao pokrajinskog središta jest 140 km.[1] Karunov tok u ovom se dijelu pruža u smjeru jugoistok-sjeverozapad, a njegova dolina u Zagrosu predstavlja povijesnu vezu između između huzestanskih ravnica i središnje Iranske visoravni zbog čega obiluje arheološkim lokalitetima.[7] Planine koje omeđuju dolinu brane su Dehdez na sjeveru odnosno Šalu i Mongašt na jugu, koje su ujedno i zaštićena područja.
Prirodni uvjeti
uredi- Topografija i geologija
Lokacija se u topografskom smislu nalazi u planinama Bahtijarija, najvišim i najsurovijim dijelovima planinskog lanca Zagrosa smještenim između ravnica Luristana i Širaza. Planine su visoke do 4000 m i pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok stvarajući pritom brojne doline prosječne visine između 1000 i 2000 m.[6] Na razini tla topografija je različita što je uvjetovano prirodnim čimbenicima poput gužvanja slojeva sedimentnih stijena i erozije.[6]
Naborani antiklinalni slojevi su dugački i sastoje se od lapora i vapnenačkih stijena, a doline su V-oblika, pretežito niske tj. duboke, te izrazito strmih padina.[6] Orogenski masiv Zagros i danas je izložen primjetnoj tektonici litosfernih ploča koja rezultira godišnjim deformacijama od 5-10 mm odnosno brzom erozijom što u cjelini utječe na stvaranje surovog reljefa i brzog protjecanja strmih vodotoka poput Karuna.[6] Povoljne značajke ove rijeke za izgradnju brana jest njeno protjecanje kroz duboke doline, a nepogodna postojanje podzemnih kanala koji utječu na gubitak istjeka u njenom glavnom koritu.[6]
Seizmološka istraživanja u Huzestanu pokazuju da su svi potresi zabilježeni u pokrajini bili do 6,8 stupnjeva po Richterovoj ljestvici,[6] te da većina potresa nije uzrokovana površinskim gužvanjima i pukotinama u Zemljinoj kori već deformacijama u unutrašnjoj litosferi.[6] Zbog ovih čimbenika za projektiranje huzestanskih brana uzima se predviđena brzina oslobađanja od 0,2–0,3 g.[6]
- Hidrologija i meteorologija
Klimu porječja rijeke Karun karakteriziraju suha ljeta i umjerene zime za vrijeme kojih su učestale oborine.[6] Na hidrološki ciklus područja djeluju oblaci iz tri različita smjera: sezonske vodne mase s Indijskog oceana koje imaju najveći utjecaj na kišovitost, hladne mase s polarnih područja koje rezultiraju niskom vlažnosti, te sredozemne mase koje povremeno uzrokuju snažne oluje.[6] Prosječna godišnja količina oborina u porječju mjerena kod mosta Šalu iznosi 620 mm, a na vodostaj Karuna također utječu i planine prekrivene snježnim kapama (iznad 2000 m n. v.) čija područja obuhvaćaju oko 16.000 km².[6] Površina čitavog Karunovog porječja iznosi 60.000 km² od čega na lokaciju brane Karun-3 otpada 40% odnosno 24.000 km².[1]
Karun je najvodonosnija iranska rijeka čija se duljina procjenjuje između 829[8] i 950 km,[1] a njeni najveći pritoci su Abvang, Beheštabad, Vanak, Bazoft i Hersan.[1] Prema statistikama provedenim na osnovu 60-godišnjeg istraživanja kod Ahvaza, mosta Šalu, Godar-e Landara i Gotvanda, prosječni istjek rijeke na lokaciji brane Karun-3 kreće se između 302 i 727 m³/s.[6] Tijekom sezonskih poplava protok se drastično povećava[8] (~3700%): maksimalni pretpostavljeni istjek iznosi 27.000 m³/s, a obujam poplavne vode oko 4 km³.[6]
Povijest
urediPlaniranje
urediEnergetski i vodoprivredni potencijali porječja rijeke Karun prepoznati su sredinom 20. stoljeća kada započinje gradnja niza velikih kanala, tunela i brana.[9] Prvi među takvim projektima bio je tunelsko-branski sustav Kuhrang (1948. – 1953.) između rijeka Karun i Zajande-Rud, kojim je tunelom duljine 2,7 km dio Karunovog toka preusmjeren od slijeva Arvand-Ruda odnosno Perzijskog zaljeva do unutrašnjosti endoreične Iranske visoravni.[2] Između 1961. i 1971. godine, američki Harza Engineering Company i iranski Farman Farmaeian zajedno su provodili opsežne studije o hidroenergetskim kapacitetima Karuna što je 1976. godine urodilo izgradnjom prve velike betonske lučne brane Karun-1 (ili „Šahid Abaspur”) s instaliranom snagom od 1000 MW.[1]
Neposredno nakon izgradnje ove brane počeli su planovi za izgradnju uzvodnih brana Karun-2, Karun-3 i Karun-4 na čijim su studijama provedivosti između 1978. i 1989. godine radile tvrtke Akers (Hatch[3]) iz Kanade odnosno Land and Water Resources iz Sjedinjenih Država.[1] Prilikom njihovog rada ispitivane su tehnološke i ekonomske prednosti nabijene kamene ili betonske lučne brane, a razmatrana je i mogućnost gradnje jedne kolosalne brane visine 300 m na uštrb dviju (Karuna-2 i 3).[3] Ipak, u konačnici je odabrana varijanta s dvije betonske brane lučnog tipa, a prednost za izgradnju dobio je gornji projekt Karun-3.[3]
Druga faza odnosno izrada izvedbenih projekata za branu Karun-3 godine 1989. povjerena je iransko-kanadskom konzorciju Hatch-Mahab Kods, koji je između ostalog bio zadužen i za nadzor dodatnih geotehničkih istraživanja na lokaciji Karun-2, te pripremu završnih studija za brane Karun-2 i Karun-4.[3] Godinu dana kasnije konzorcij je bio ovlašten za pripremu međunarodne ponudbene dokumentacije koja uključuje izgradnju, montažu, pogonske sustave, tehnološki prijenos, financiranje, obučavanje, nabavu i nadzor.[3] Konačno, u srpnju 1995. godine[1] natječaj za izvođenje radova dodijeljen je iranskim tvrtkama.[3]
Najvažnija pitanja druge faze projekta bili su snaga hidroelektrane s obzirom na to da je razmatrano povećanje s 2000 na 3000 MW što u konačnici nije implementirano,[3] te kapacitet preljeva brane. Stručnjaci su prvotno na temlju procijenjene maksimalne poplave planirali instalaciju preljeva koji mogu obuzdati poplavni istjek od 22.350 m³/s,[3] no sveobuhvatnom analizom šireg područja ustanovljeno je da će zbog izgradnje uzvodne brane Karun-4 biti dovoljan smanjeni kapacitet od 13.200 m³/s.[6] U razdoblju između 1991. i 1994. godine na planskim studijima projekta Karun-3 radila je i hrvatska tvrtka Geotehnika d.d. iz Zagreba koja je obavila više od 100 dilatometarskih ispitivanja[10] uključujući 28 pokusa pločom i 17 pokusa velikim zračnim jastucima.[11]
Izgradnja
urediPočetak gradnje brane Karun-3 nastupio je 1995. godine,[3] iako je dvije godine ranije iranska tvrtka Sabir počela s kopanjem 700-metarskih tunela za preusmjeravanje Karunovog toka.[1] Glavna tehnička karakteristika brane jest lučni dizajn,[12] idealan za uske stijenovite klance jer se pritisak umjetnog jezera prenosi na bočne litice planine čime se rasterećuje glavni temelj.[13] U poprečnom presjeku brana se sastoji od dvostruke betonske ljuske što je još jedna konstruktivna prednost s obzirom na to da je njena temeljna baza od 29,5 m debljine sedmerostruko tanja od npr. one kod Hooverove brane. Kruna brane debljine je 5,5 m i proteže se 462 m, a konačnom visinom od 205 m postala je najvišom branom u Iranu i zadržala je taj status do 2010. godine kada su iranski graditelji dovršili Karun-4 (230 m). Budući da se nalazi u seizmički aktivnom području,[12] brana je projektirana da izdrži potrese do sedam stupnjeva po Richterovoj ljestvici.[3]
Na strukturu brane utrošeno je 1,300.000 m³ betona, a dodatnih 530.000 m³ izliveno je za najveći betonski umirujući bazen na svijetu odnosno pripadajuću sporednu branu visine 50 m.[12] Ova nizvodna građevina ključna je za stabilnost cjelokupne konstrukcije jer sprječava eroziju uzrokovanu snažnim udarima preljevne vode koja može ugroziti meke slojeve tla, a time i temelje odnosno sidrišne upornjake brane.[14] Iz ovih razloga u strukturu 400-metarskog umirujućeg bazena ugrađeno je i 6576 šipaka armature ukupne dužine 260.000 m,[14] a među glavnim snabdijevačima tog građevinskog materijala bila je njemačka tvrtka Dyckerhoff & Widmann AG Systems.[15]
Preljev brane ima kapacitet 13.200 m³/s i sastoji se od četiri elementa: glavne, sporedne i interventne ustave, te kompenzacijskih cijevi promjera 2,2 m.[5] Glavna ustava smještena je s desne (sjeverne) strane i ima dva brzotoka, a preljev se regulira pomoću četiri segmentne zapornice.[5] Sporedna ustava nalazi se na kruni brane i preljev se vrši slobodno kroz tri otvora, a interventna ustava smještena je na polovici visine i ima dva otvora s četiri zapornice.[5]
Veliki građevinski radovi obavljeni su i za izradu hidroelektrane s popratnim građevinama, prilikom čega je premješteno 5,000.000 m³ zemlje i kamenja.[12] Gotovo 2,000.000 m³ iskopano je za izgradnju podzemnih postrojenja kao što su[12]:
- Podzemna strojarnica (251 x 25 x 47 m)
- Podzemni transformator (251 x 21 x 26 m)
- Hala ulaznih razvodnika (244 x 10 x 22 m)
- Hala ulaznih vrata (177 x 11,5 x 30 m)
- Provodnici vode (d = 5 km, Φ14 m)
Hidroelektrana Karun-3 je derivacijskog tipa odnosno smještena je oko 500 m od brane, a u njenoj podzemnoj strojarnici (najvećoj takve vrste u zemlji) nalazi se osam Francisovih turbina s instaliranom snagom od 2000 MW.[5] Turbine brzine 167 r/min dostavila je kineska tvrtka Harbin, a generatore napona od 15.75 kV Elin iz Austrije.[5] Jednofazni visokonaponski transformatori hlade se vodom, u sklopna postrojenja implementirana je SF6 izvedba, a na državnu električnu mrežu spojena je preko šest električnih vodova pojedinačnog napona 400 kV.[12]
Osim brane i hidroelektrane, projekt Karun-3 uključivao je i izgradnju različite popratne infrastrukture u čijem se prvom redu ističu prometnice, tuneli i mostovi.[1] Najpoznatija građevina među njima je dvostruki lučni most Šalu iznad akumulacijskog jezera, najveći takve vrste u Iranu.[1]
Devetogodišnji građevinski radovi na brani koji su upošljavali 500 inženjera i 7000 radnika okončani su u rujnu 2004. godine,[1] a čitav projekt bio je gotov 8. studenog 2004. godine.[3] Prve dvije turbine instalirane su još početkom 2004. godine, a ostalih šest stavljane su u funkciju u vremenskim razmacima od tri mjeseca.[1] Svečano otvorenje u ožujku 2005. godine upriličio je tadašnji iranski predsjednik Muhamed Hatami.[16]
Posljedice
urediFinancijska sredstva utrošena za projekt Karun-3 variraju ovisno o izvorima; njemačka tvrtka Dyckerhoff & Widmann AG Systems procjenjuje da je brana koštala 150 milijuna USD,[15] prema iranskoj tvrtci Farab radi se o 382 milijuna USD unatoč ranijim europskim predviđanjima o 750 milijuna USD,[17] a kanadska tvrtka Hatch navodi da je čitav projekt između 1989. i 2006. godine koštao 1,7 milijardi USD.[3] Financijska isplativost projekta pokazala se već nakon petogodišnjeg razdoblja kada je isporučena električna energija u vrijednosti od 637 milijuna USD.[18]
Budući da je podignuta umijećem iranskih inženjera i da je visinom od 205 m premašila Dez odnosno postala najvećom branom u zemlji, Karun-3 ubrzo je postala jednim od nacionalnih simbola Irana u čiju je čast proslavljeni iranski glazbenik Madžid Entezami skladao „Karunsku simfoniju”.[19] Graditeljski podvizi Karun-3 i Karun-4 potaknuli su i niz novih projekata među koje spada i Bahtijari,[2] betonska brana u izgradnji koja projektiranom visinom od 315 m nadmašuje Norak u Tadžikistanu (300 m), trenutno najvišu branu na svijetu.[20]
Godine 2008. predstavljen je plan studije pod nazivom „Osovina-3”,[21] sestrinski projekt Karuna-3 koji uključuje podizanje nasute kamene brane čime bi se dobio vodospremnik zapremnine 3.21 km³ odnosno hidroelektrana snage 1458 MW.[21] Uz projekte Karun-3 i Karun-4, Iran je koncem 2000-ih gradio još 135 brana[22] odnosno izrađivao studije za dodatnih 170 projekata[23] čime se pozicionirao kao treći najveći graditelj brana u svijetu,[22] iza Kine i Turske. Godine 2011. u zemlji je bilo operativno 538 brana,[24] a stečena iskustva poslužila su iranskim građevinskim tvrtkama dobivanje natječaja za izgradnju istih u brojnim državama uključujući Armeniju, Azerbajdžan, Tadžikistan, Afganistan, Siriju, Šri Lanku, Nikaragvu, Ekvador i afričke zemlje.[25]
Uz niz energetskih, poljoprivrednih, gospodarskih i prometnih pogodnosti koje pruža projekt Karun-3,[1] on za sobom povlači i niz negativnih posljedica odnosno karakterističnih problema za velike hidroelektrane kao što su preseljenje stanovništva, zaštita arheoloških nalazišta, te imovinsko-pravna i ekološka pitanja.[2] Iranska organizacija za kulturnu baštinu i turizam se neposredno prije punjenja umjetnog jezera požalila na kratko vremensko razdoblje koje im je ostavljeno za posljednja istraživanja kamenodobnih[19] i elamitskih arheoloških lokaliteta,[7] a zbog povećanja vlažnosti ugroženi su i epigrafski reljefi pokraj grada Iza.[7] Neki od povijesnih spomenika su nužno premješteni na drugu lokaciju, kao što je slučaj s imamzadom Šaher.[1] Sveobuhvatna znanstvena istraživanja pokrazuju da Karun-3 izaziva i zagađenje okolice, između ostalog i zbog seizmičkih valova koji nastaju zbog pritiska vodospremnika i brane na tlo.[26] Studije također pokazuju i da zbog erozije odnosno sedimentacije na površini jezera postoji uvjetovani ekološki rizik odnosno povećana koncentracija koliformnih bakterija štetnih za opskrbu pitke vode i navodnjavanje.[27]
Upotreba
urediHidroelektrana
urediHidroelektrana je počela isporučivati struju u veljači 2005. godine, no puni kapacitet dosegnula je godinu i pol kasnije s obzirom na to da se umjetno jezero punilo do 9. srpnja 2006. godine.[3] Karun-3 godišnje proizvede 4172 GWh električne struje kojom se prvenstveno snabdijevaju gradovi u pokrajinama Huzestan i Čahar-Mahal i Bahtijari, a zajedno s obližnjim hidroelektranama Masdžed Sulejman i Šahid Abaspur iste snage ostvaruje godišnji prihod od 200 milijuna USD.[16] Između 2004. i 2010. godine, Karun-3 proizvela je struju u vrijednosti 637 milijuna USD što je ekvivalent 2,8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina, 341 milijuna litara benzina ili 605 milijuna litara nafte.[18]
Vodoprivreda
urediVodospremnikom Dehdez navodnjava se površina od oko 100.000 ha[3] što se prije svega odnosi na ravnice Huzestana, iranske pokrajine koja je jedinstvena po tome da se većina njenog tla navodnjava nadzemnim vodama.[28] Akumulacija ima veliku važnost za opskrbu Huzestana pitkom vodom s obzirom na to da pokrajina zbog razvijene industrije ima problema sa zagađenjem.[28]
Turizam
urediS obzirom na to da ima status nacionalnog simbola, brana Karun-3 je i popularno turističko odredište s nizom popratnih sadržaja kao što su parkovi, igrališta, parkirališta i džamija.[5] Zapadno od brane nalazi se nekoliko turističkih osmatračnica i izložbeni prostor kojeg za vrijeme Novruza (novogodišnjih iranskih praznika) posjeti 62.000 ljudi[29] Koncem veljače 2011. godine uz kompleks je otvoren je zdravstveni centar[30] Akumulacijsko jezero Dehdez postalo je jednim od omiljenih izletišta u Huzestanu jer se je omeđeno atraktivnim planinama Dehdez na sjeveru odnosno Šejvand, Šalu i Mongašt na jugu koje su ujedno i zaštićena područja. Na mostu Šalu aktivni su i ekstremni športovi kao bungee skokovi.
Poveznice
urediIzvori
urediBilješke
uredi- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s IWPCo: Project Introduction (2012.)
- ↑ a b c d e Borjian, Habib (29.4.2011.)
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s Hatch: Karun III HE Development (2012.)
- ↑ Vidi:
• Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris (velj. 2006.)
• Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris; Fifer-Bizjak, Karmen (tra. 2006.) - ↑ a b c d e f g h i j IWPCo: Technical Information (2012.)
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o IWPCo: Basic Information (2012.)
- ↑ a b c Payvand News (10.11.2004.)
- ↑ a b Britannica: Karun (2012.)
- ↑ Shourijeh, Piltan Tabatabaie; Soroush, Abbas; Nemati, N.; Izad-Doustdar, A. H. (2006.), str. 289.-292.
- ↑ Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris; Fifer-Bizjak, Karmen (tra. 2006.), str. 187.-197.
- ↑ Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris (velj. 2006.), str. 5.-14.
- ↑ a b c d e f Hatch: Karun III Multi-Contract Supervision (2012.)
- ↑ Tokmechi, Zaniar (2011.), str. 2846.
- ↑ a b Ghazvinian, A. H.; Khoshboresh, A. R.; Moradian, Z. A. (2005.)
- ↑ a b DYWIDAG-Systems: Karoon III (2012.)
- ↑ a b Tehran Times (9.3.2005.)
- ↑ Shana (17.1.2005.)
- ↑ a b IWPCo (16.8.2010.)
- ↑ a b Tehran Times (26.9.2011.)
- ↑ PressTV (14.3.2011.)
- ↑ a b IWPCo: Karun 3 Axis 3 (19.10.2008.)
- ↑ a b PressTV (8.10.2011.)
- ↑ PressTV (20.11.2008.)
- ↑ PressTV (24.10.2010.)
- ↑ Vidi:
• PressTV (20.11.2008.)
• IWPCo (16.12.2008.)
• PressTV (24.10.2010.) - ↑ Tokmechi, Zaniar (2011.), str. 2858.
- ↑ Jozi, Seyed Ali; Rezaian, Sahar (2011.), str. 159.-163.
- ↑ a b Afkhami, Mehran; Shariat, Mahmood; Jaafarzadeh, Nemat; Ghadiri, Hossein; Nabizadeh, Ramin (2011.), str. 192.
- ↑ IWPCo (18.4.2010.)
- ↑ IWPCo (28.1.2011.)
Citirane stranice
uredi- Službene stranice (IWPCo)
- (engl.)(perz.) IWPCo. 2012. Project Introduction. Karun 3 Project. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.)(perz.) IWPCo. 2012. Basic Information. Karun 3 Project. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.)(perz.) IWPCo. 2012. Technical Information. Karun 3 Project. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2010. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.)(perz.) IWPCo. 19. listopada 2008. Karun 3 (Axis 3). Study Plans. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2017. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- Suradničke tvrtke
- (engl.) DSI. 2012. Arhivirana kopija. DYWIDAG-Systems International. Munich, Germany. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2012. Navedeno je više parametara
|naslov=
i|title=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link) - (engl.) Hatch. 2012. Karun III Development Project - Multi-Contract Supervision. Hatch Ltd.. Mississauga, Canada.
- (engl.) Hatch. 2012. Karun III Hydroelectric Development. Hatch Ltd.. Mississauga, Canada. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- Građevinske studije
- (engl.) Ghazvinian, A. H.; Khoshboresh, A. R.; Moradian, Z. A. 2005. Stability Analyses and Rock Support Design of Karun 3 Dam & HEPP Plunge Pool. Symposium on Uncertainty Assessment in Dam Engineering. CIVILICA - Encyclopedia of Civil Engineering. Tehran. ISSN 1735-5540
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć) - (engl.) Shourijeh, Piltan Tabatabaie; Soroush, Abbas; Nemati, N.; Izad-Doustdar, A. H. 2006. Karun River Hydropower Cascade Development and its Socio- Environmental Impacts. Berga, Luis (ur.). Dams and reservoirs, societies and environment in the 21st century. 22nd International Congress on Large Dams (ICOLD). I. Taylor & Francis. London. ISBN 9780415404235. OCLC 288974224
- (hrv.) Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris. Veljača 2006. Ispitivanje deformabilnosti stijenske mase tlačnim jastucima. Građevinar. LVIII. 1. Hrvatski savez građevinskih inženjera. Zagreb. ISSN 0350-2465CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- (hrv.) Vrkljan, Ivan; Kavur, Boris; Fifer-Bizjak, Karmen. Travanj 2006. Dilatometarska ispitivanja u inženjerskoj mehanici stijena. Građevinar. LVIII. 3. Hrvatski savez građevinskih inženjera. Zagreb. ISSN 0350-2465. OCLC 450603396
- Ekološke studije
- (engl.) Afkhami, Mehran; Shariat, Mahmood; Jaafarzadeh, Nemat; Ghadiri, Hossein; Nabizadeh, Ramin. 2007. Butler, David (ur.). Regional water quality management for the Karun-Dez River basin, Iran. Water and Environment Journal. XXI. 3. Blackwell Publishing. Hoboken, New Jersey. ISSN 1747-6585. OCLC 440502097
- (engl.) Jozi, Seyed Ali; Rezaian, Sahar. 2011. Environmental Risk Analysis by Using Multi-Criteria Decision-Making Method (Case Study: Karoon 3 Dam of Iran) (PDF). International Proceedings of Chemical, Biological & Environmental Engineering. XVII. IACSIT Press. Singapore. ISSN 2010-4618. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 4. ožujka 2012.CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- (engl.) Tokmechi, Zaniar. 2011. The Probability Of Karun-3 River And Khozestan City Environmental Pollution Due To Seismic Response Of Karun-3 Dam (PDF). Advances in Environmental Biology. V. 9. American-Eurasian Network for Scientific Information. Ma'an, Jordan. ISSN 1995-0756CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- Enciklopedije
- (engl.) Borjian, Habib. 29. travnja 2011. i. Geography and Hydrology. Karun River. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
- (engl.) Britannica. 2012. Kārūn. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc.. Chicago, Illinois. ISBN 9781593393106. OCLC 71783328
- Novinski članci
- (engl.) IWPCo. 16. prosinca 2008. Ecuadorian President Visited Karun 3 Dam. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) IWPCo. 18. travnja 2010. 62000 People Visits Karun 3 Permanent Exhibition in Norooz Holiday. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2017. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) IWPCo. 16. kolovoza 2010. Karun 3 Saves $637 MM Fossil Fuel. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2017. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) IWPCo. 28. veljače 2011. Karun 3 Health Center Opens. Iran Water & Power Resources Development Company. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2016. Pristupljeno 5. ožujka 2012.
- (engl.) Payvand. 10. studenoga 2004. Relentless Struggle to Save Izeh Relics to Go on. Payvand News. San Francisco. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) PressTV. 20. studenoga 2008. Iran ups worldwide dam construction. PressTV. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) PressTV. 24. listopada 2010. Arhivirana kopija. PressTV. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2012. Navedeno je više parametara
|naslov=
i|title=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - (engl.) PressTV. 14. ožujka 2011. Iran to build world's tallest concrete dam. PressTV. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
- (engl.) PressTV. 8. listopada 2011. Arhivirana kopija. PressTV. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2012. Navedeno je više parametara
|naslov=
i|title=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - (engl.)(perz.) Shana. 17. siječnja 2005. Two More Phases Of Karun-3 Dam And Power Plant To Become Operational By Mid-March. Islamic Republic News Agency. Tehran.
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć) - (engl.) Tehran Times. 9. ožujka 2005. Khatami inaugurates largest dam, hydroelectric power plant in ME. Tehran Times. Tehran.
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć) - (engl.) Tehran Times. 26. rujna 2011. Tehran Symphony Orchestra to perform “Karun” in November. Tehran Times. Tehran.
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć)
Vanjske poveznice
uredi- Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Karun-3 |