Josip Freudenreich

Josip Freudenreich ml. (Nova Gradiška, 6. listopada 1827. - Zagreb, 27. travnja 1881.) hrvatski je kazališni umjetnik, jedan od začetnika hrvatskog glumišta i utemeljitelj žanra pučkog igrokaza.

Josip Freudenreich
Rođenje6. listopada 1827.
Nova Gradiška, Hrvatska
Smrt27. travnja 1881.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjekazališni glumac, redatelj, dramatičar
Važnije ulogeHarpagon u Molièreovom „Škrtcu”, Karl Moor u Schillerovim „Razbojnicima” te Dimitar Hvaranin u Demetrovoj „Teuti”

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Njegov djed Carolus Franciscus Freudenreich došao je iz Češke u Hrvatsku i glumio je u kazališnim predstavama u Zagrebu na njemačkom jeziku.[1] Njegov otac Josip Freudenreich stariji bio je vojni kapelnik. Njegov brat Franjo Freudenreich bio je kazališni glumac. Njegova supruga Karolina Freudenreich (umjetnički Norveg) bila je operna i operetna pjevačica te komičarka. Njihova djeca su: Dragica Freudenreich (kazališna glumica), Dragutin Freudenreich (kazališni glumac) i Marija Freudenreich (operna pjevačica i kazališna glumica). Njegovi unuci (djeca od Dragutina) su: Milan Freudenreich (arhitekt i slikar) i Aleksandar Freudenreich (arhitekt).

Svoje prve kazališne korake započeo je 1841. u Karlovcu, gdje je prisustvovao izvedbama Domorodnog teatralnog društva.[2]

Kao svestrani umjetnik koji je obilježio razvoj hrvatskog kazališta u 19. stoljeću, Freudenreich je djelovao kao glumac, redatelj, dramatičar, koreograf, prevoditelj i pedagog. Posebno se istaknuo u karakternim i komičnim ulogama, među kojima su interpretacije: Harpagona u Molièreovom „Škrtcu”, Karla Moora u Schillerovim „Razbojnicima” te Dimitra Hvaranina u Demetrovoj „Teuti”.[3]

Nakon početnog bavljenja poplunarskim i knjigoveškim obrtom, 1845. godine započinje njegova profesionalna kazališna karijera. Nastupao je s hrvatskim i njemačkim putujućim družinama diljem Hrvatske i inozemstva, uključujući: Zagreb, Karlovac, Varaždin, Bjelovar, Ptuj, Temišvar, Lavov i Beč. Prekretnicu u njegovoj karijeri označio je povratak u Zagreb 1860. na poziv Dimitrija Demetra[4], kada postaje jedan od ključnih aktera u procesu nacionalnog osamostaljenja hrvatskog kazališta.

Freudenreichov najznačajniji doprinos hrvatskoj dramskoj književnosti je uvođenje žanra pučkog igrokaza, inspiriranog bečkom pučkom komediografijom. Njegov prvijenac „Graničari” (1857.), koji spaja elemente tragičnog i komičnog uz dodatak glazbe i plesa, postao je standardno djelo nacionalnog repertoara i jedno od najizvođenijih djela hrvatske dramatike. Među njegova značajnija djela ubraja se i ”Crna kraljica” (1858.) s pripadajućim jednočinim fantastičnim prologom „Prokletstvo na Medvedgradu”.

Kao umjetnički inovator, 1863. godine uvodi operetu u hrvatski kazališni život, a 1870. postaje prvi operni redatelj u povijesti hrvatskog kazališta. Njegov pedagoški rad iznjedrio je niz istaknutih glumaca, među kojima su: Adam Mandrović i Marija Ružička-Strozzi. Oženio se glumicom Karolinom Norveg, s kojom je imao četvero djece koja su nastavila obiteljsku kazališnu tradiciju.

Freudenreichov stvaralački opus, koji uključuje i djela poput „Mađari u Hrvatskoj” (1861.) te „Udmanić ili Zlo rodi zlo” (1873.), značajno je pridonio razvoju hrvatske dramske umjetnosti, posebice kroz spoj izvorne narodne tematike s elementima bečke pučke komike, uz korištenje živog jezika koji je vješto kombinirao štokavski standard s regionalizmima i dijalektalnim osobitostima.

Nalazi se kao jedna od osoba na svečanom zastoru za otvorenje zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1895. Izradio ga je Vlaho Bukovac. Zastor je poznat pod imenom „Hrvatski preporod”.

Bio je prijatelj s hrvatskim skladateljem Ivanom pl. Zajcom.

Izvori

uredi
  1. Freudenreich, Carolus Franciscus proleksis.lzmk.hr Preuzeto 4. prosinca 2024.
  2. FREUDENREICH, Josip ml. Hrvatski biografski leksikon Preuzeto 4. prosinca 2024.
  3. Freudenreich, Josip, ml. enciklopedija.hr Preuzeto 4. prosinca 2024.
  4. Josip Freudenreich – jedan od najpoznatijih Novogradiščana u povijesti radiong.hr Preuzeto 4. prosinca 2024.