Josip Andreis
Josip Andreis (Split, 19. ožujka 1909. - Zagreb, 16. siječnja 1982.) bio je hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe. Svojim je radom postavio temelje moderne hrvatske muzikologije i glazbene historiografije.
| Josip Andreis | |
|---|---|
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 19. ožujka 1909., Split, Hrvatska |
| Smrt | 16. siječnja 1982., Zagreb, Hrvatska |
Djelo
| |
| Poznatija djela | „Uvod u glazbenu estetiku” „Povijest hrvatske glazbe” |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Obrazovanje i karijera
urediDiplomirao je romanistiku (talijanski i francuski jezik) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te nastavnički smjer na Muzičkoj akademiji. Privatno je studirao kompoziciju kod Ive Paraća. Svoju je profesionalnu karijeru započeo kao srednjoškolski profesor u Šibeniku, Herceg Novom i Splitu, a od 1948. do 1972. godine djelovao je kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[1]
Znanstveni doprinos
urediAndreis je ostavio veliki trag u hrvatskoj muzikologiji kroz nekoliko ključnih područja:
Muzikološka istraživanja
urediPosebno se istaknuo svojim studijama o značajnim hrvatskim glazbenicima, među kojima se ističu radovi o Ivanu Lukačiću (uključujući kritičko izdanje „Šesnaest moteta” iz 1970.), Ivi Paraću i Jakovu Gotovcu. Značajan je njegov doprinos istraživanju prvih hrvatskih glazbenih časopisa 19. stoljeća („Sv. Cecilija”, „Gusle”, „Muzika”).[2]
Glazbena estetika
urediBio je jedan od začetnika glazbene estetike u Hrvatskoj, što je rezultiralo važnim djelima poput „Uvoda u glazbenu estetiku” (1944.) i „Vječnog Orfeja” (1968.).
Povijest glazbe
urediNjegovo najznačajnije dostignuće je serija knjiga o povijesti glazbe, objavljivana u različitim izdanjima od 1942. do 1976. godine. „Povijest hrvatske glazbe”, objavljena u dva hrvatska i dva engleska izdanja između 1962. i 1982. godine, ostaje temeljno djelo hrvatske glazbene historiografije.
Metodologija i pristup
urediAndreis je uveo znanstvene standarde u proučavanje glazbene povijesti od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Njegov pristup karakterizira:
- Zalaganje za ravnopravnost stilskih izbora i orijentacija
- Objektivnost u pristupu građi
- Premijerno predstavljanje izvaneuropskih glazbenih kultura i glazbe manjih europskih naroda hrvatskoj publici
Priznanja i funkcije
uredi- Redoviti član JAZU-a (danas HAZU)
- Predsjednik Hrvatskog društva skladatelja
- Dobitnik Nagrade grada Zagreba (1969.)
- Dobitnik Republičke nagrade za životno djelo (1975.)[3]
- Glavni urednik prvog izdanja Muzičke enciklopedije (2 sveska, 1958. - 1962.)
- Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (posmrtno)
- Po njemu se zove nagrada Hrvatskog društva skladatelja
Izvori
uredi- ↑ Josip Andreis enciklopedija.hr Preuzeto 9. prosinca 2024.
- ↑ Josip Andreis Hrvatski biografski leksikon Preuzeto 9. prosinca 2024.
- ↑ Andreis, Josip hds.hr Preuzeto 9. prosinca 2024.