Eusébio
Eusébio da Silva Fereira (Maputo, Mozambik, 25. siječnja 1942. – Lisabon, Portugal 5. siječnja 2014.[1]), bio je portugalski nogometaš podrijetlom iz Mozambika. IFFHS ga je proglasio za 9. najboljeg igrača svih vremena,[2] dok ga je Nogometna federacija Portugala 2003. godine proglasila za najboljeg nogometaša te države u proteklih 50 godina.[3] Nalazi se na popisu najboljih 100 nogometaša po izboru FIFE i Peléa 2004. godine. Poznat po nadimcima Crna pantera i Crni biser.
Eusébio | ||
---|---|---|
| ||
Osobni podatci | ||
Puno ime | Eusébio da Silva Ferreira | |
Nadimak | Crna pantera, Crni biser | |
Rođenje | 25. siječnja 1942. Maputo, Mozambik | |
Smrt | 5. siječnja 2014. Lisabon, Portugal | |
Visina | 177 cm | |
Pozicija | napadač | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1957. – 1960. 1960. – 1975. 1975. 1975. 1975. – 1976. 1976. 1976. – 1977. 1977. – 1978. 1978. – 1979. 1979. – 1980. Ukupno: |
Sporting Lourenço Marques Benfica Boston Minutemen C.F. Monterrey Toronto Metros-Croatia S.C. Beira-Mar Las Vegas Quicksilvers União de Tomar New Jersey Americans Buffalo Stallions (m. nogomet) |
313 (317) 7 (2) 10 (1) 25 (18) 12 (3) 17 (2) 12 (3) 4 (5) 5 (1) 442 (429) | 42 (77)
Reprezentativna karijera** | ||
1961. – 1973. | Portugal | 64 (41) |
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Godine 1965. dobio je i Zlatnu loptu France Footballa. S portugalskom reprezentacijom osvojio je treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj 1966. godine i bio proglašen za najboljeg strijelca s 9 postignutih golova dobivši Zlatnu loptu. Četiri puta bio je najbolji strijelac portugalske lige. Dva puta dobio je Europsku zlatnu kopačku u sezonama 1967./68. (te se godine prvi put dodjeljivala nagrada) i 1972./73. za najboljeg strijelca u europskim prvoligaškim nogometnim natjecanjima. Bio je poznat po brzini i jakom udarcu desnom nogom. Prvi je nogometaš iz Afrike, koji je postao svjetska klasa.
Igračka karijera
urediKlupska karijera
urediPočetci
urediKarijeru je počeo u Sportingu iz Maputa. Mogao je trčati 100 m za 11 sekundi. Tamo ga je zapazio brazilski trener i bivši nogometaš José Carlos Bauer, kada je imao 18 godina. Bauer je bio impresioniran i preporučio ga je brazilskom klubu São Paulu, koji su ga odbili dovesti. Preporučio ga je zatim treneru Béli Guttmannu, koji je tada trenirao Benficu. Umiješao se i Sporting iz Lisabona, jer je Sporting iz Maputa bio njihova podružnica. Eusébio je ipak prešao u Benficu, jer su bili uporniji i konkretniji.
Benfica
urediNajveći dio svoje karijere proveo je u Benfici, gdje je igrao 15 godina od 1960. do 1975. godine, i za to vrijeme postigao 315 pogodaka na 301 utakmici, u prosjeku 20 po sezoni. Najbolji je strijelac kluba svih vremena. U 727 nastupa u karijeri postigao je 715 pogodaka. S Benficom osvojio je 11 portugalskih prvenstava (1961., 1963-65., 1967-69., 1971-73., 1975.) i 5 portugalskih kupova (1962., 1964., 1969., 1970., 1972). Igrajući za Benficu u 7 prvenstvenih sezona bio je najbolji ligaški strijelac (1964-68., 1970., 1973).
Ostali klubovi
urediNastupao je još za šest klubova iz Sjeverne Amerike te još dva iz Portugala. Igrao je za Toronto Metros-Croatia, klub hrvatskih iseljenika u Kanadi. U klubu su kada i on igrali i hrvatski nogometaši Ivica Grnja, Filip Blašković, Ivan Lukačević i Damir Sutevski. Zajedno su osvojili prvenstvo Sjeverno-američke profesionalne lige 1976. godine.
Reprezentativna karijera
urediBio je član portugalske reprezentacije koja je osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj 1966. godine. Na tom prvenstvu bio je proglašen za najboljeg strijelca s 9 postignutih pogodaka i bio dobitnik Zlatne lopte.
Trenerska karijera
urediNakon igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Polazio je trenersku školu koju je završio 1980. godine.
Izvori
uredi- ↑ RTP. Morreu Eusébio, astro do futebol português. Pristupljeno 5. siječnja 2014.
- ↑ (engl.) Stokkermans, Karel (30. siječnja 2000.). "IFFHS' Century Elections". Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation, pristupljeno 10 ožujka 2009.
- ↑ (engl.)"Golden Players take centre stage", uefa.com, UEFA, 29. studenoga 2003., pristupljeno 3. listopada 2015.