Eten
Etilen (prema etil en; eten, C2H4, H2C=CH2) je nezasićeni plinoviti ugljikovodik, prvi član alkena, homolognoga niza ugljikovodika.
Osobine i svojstva
urediEtilen je otkrio u 17. stoljeću J. J. Becher, grijući etanol zajedno sa sumpornom kiselinom.
Eten je organski, bezbojan i zapaljiv plin, tališta -169 °C, vrelišta -103,7 °C, slatkasta i opojna mirisa. Pomiješan sa zrakom daje eksplozivnu smjesu. Vrlo je reaktivan i lako adira brom (adicijom na dvostruku vezu lako veže molekule broma), vodik, sumpornu kiselinu i mnogobrojne druge spojeve, pri čem dvostruka veza između ugljikovih atoma prelazi u jednostruku.
Nalazi se u manjim količinama u koksnom i rafinerijskom plinu.
Naziv
urediPo IUPACu ime ovog plina je eten.
Dobivanje
urediU velikim količinama proizvodi se industrijski pirolizom (krekiranjem) viših ugljikovodika dobivenih preradbom /iz/ nafte.
Etilen se može dobiti:
1. dehidratacijom etanola jakim higroskopnim sredstvom (npr. sumporna kiselina) daje eten:
CH2=CH2 H2SO4 --> CH3CH2OSO3H
C2H6O --> C2H4 H2O
CH3CH2OSO3H H2O --> CH3CH2OH H2SO4
2. Hidrogeniranjem acetilena (etina)
C2H2 H2 --> C2H4
x CH2=CH2 --> (-CH2CH2-)
3. Krekiranjem alkana
C3H8 --> C2H4 CH4
Uporaba
urediZbog svojih svojstava, jedna je od najvažnijih sirovina u organskoj kemijskoj industriji i petrokemiji za mnoge organske sinteze (npr. sintezu etanola, etanala, etilen-glikola, dietil-sulfata, etilamina, dikloretana, trikloretilena i dr.).
Upotrebljava se i kao sredstvo za ubrzavanje (prisilno) dozrijevanja plodova (voća i povrća), a u prirodi djeluje kao biljni hormon (potiče cvjetanje i stimulira klijanje sjemena).
Polimerizacijom etilena nastaje poznat i važan polimerni materijal polietilen (polieten).
Izvori
uredi- Hrvatska enciklopedija, Broj 3 (Da-Fo), str. 521. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2001.g. ISBN 953-6036-33-9
- http://www.tehnologijahrane.com/tehnologijavoca-i-povrca/etilen-i-ostali-biljni-hormoni-u-procesima-zrenja-i-dozrijevanja#toc-etilen