Brijunska deklaracija
Brijunska deklaracija ili Brijunski sporazum je deklaracija donesena 8. srpnja 1991., kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca, do 8. listopada 1991.[1]
Tijekom raspada SFRJ i izbijanja rata u Sloveniji, a zatim i u Hrvatskoj, Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi Ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Na poticaj Europske zajednice dolazi do sastanka na Brijunima.[1]
Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a Slobodan Milošević se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije došao je Borislav Jović, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, a EZ je na sastanak poslala tri ministra vanjskih poslova država članica. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske (kasnije bio i povjerenik EU), Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala.[1]
Tri mjeseca kasnije, 8. listopada 1991., sabor je izglasao Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.
Izvori
uredi- ↑ a b c Brijunska deklaracija – tromjesečna odgoda proglašenja neovisnosti RH – 1991. povijest.hr. Pristupljeno 6. veljače 2021.
