Brijuni

otočje u Hrvatskoj

Brijuni ili Brioni su istarsko otočje i nacionalni park u hrvatskom dijelu sjevernog Jadranskog mora.[1] Sastoje se od dva otoka i dvanaest otočića.[2]

Brijuni
Nacionalni park Brijuni
Koordinate: 44°54′46″N 13°45′50″E / 44.91278°N 13.76389°E / 44.91278; 13.76389
Lokacija Istarska županija
Država Hrvatska
Površina 33,9 km2
Najbliži grad Pula
Utemeljen 27. listopada 1983.
Službena stranica Nacionalni park Brijuni
Brijuni na zemljovidu Hrvatske
NP Brijuni
NP Brijuni
Brijuni na zemljovidu Hrvatske
Karta Brijuna

Zemljopis

uredi

Nalaze se koji kilometar zapadno od istarske obale, nasuprot Fažane, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 33,9 km kvadratna (površina otoka i akvatorija; na brijunski akvatorij otpada 80 % ukupne površine).

Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km2 i Mali Brijun 1,7 km2, a manji su Sveti Marko, Gaz, Obljak, Supin, Supinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim.

Povijest

uredi
 
Drvored borova na Brijunima

Brijuni imaju bogatu povijest: prvi, zasada nama poznati tragovi ljudskog djelovanja na Brijunima, sežu u treće tisućljeće prije Krista, kada su na Brijunima živjeli etnički nepoznati stanovnici koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, lovom i ribolovom, a oružje i oruđe izrađivali su od kamena, kostiju i pruća... Za vrijeme velike Egejske seobe naroda u prvom tisućljeću prije Krista na Brijune dolazi ilirsko pleme Histri, po kojima je kasnije Istra i dobila ime. Nakon kojih su došli Rimljani, a od 6. do 8. st. otočjem je (kao i Istrom) vladao Bizant. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz 15. stoljeća.

Zahvaljujući svojoj razvedenoj obali, povijesti, raznovrsnoj flori i fauni, zbog čega Brijune znaju zvati "raj na Zemlji", Brijuni su 27. listopada 1983. godine proglašeni nacionalnim parkom i omiljena su turistička destinacija.

Brijunski sastanci

uredi

Brionsko otočje je odavno bilo i ostalo sinonim za glamur. Još početkom 20. stoljeća tu su se odmarali austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand, slikar Gustav Klimt, kompozitor Richard Strauss, književnici George Bernard Shaw i Thomas Mann. No, pravi procvat otočje je doživjelo od 1950-ih godina, kada je Josip Broz na Brionima ugostio 90 državnika iz 60 zemalja.

Osim što je s egipatskim predsjednikom Nasserom i indijskim predsjednikom vlade Nehruom potpisao Brionsku deklaraciju, ugostio je i francuskog predsjednika de Gaullea, njemačkog kancelara Brandta, vođu SSSR-a Brežnjeva, britanskog državnika Churchilla, predsjednika SSSR-a Hruščova, egipatskog predsjednika Sadata, iračkog predsjednika Sadama Huseina, kubanskog predsjednika Fidela Castra. Bile su tu i filmske zvijezde, a među najsjajnije se ubrajaju: Gina Lollobrigida, Sophia Loren, Richard Burton, te Angelina Jolie u novije vrijeme.

Na Brijunima je svjetski glasoviti hrvatski fizičar Dubravko Tadić bio glavni organizator prve međunarodne konferencije iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj VIIth Adriatic Meeting on Particle Physics, zajedno s D. Klabučarom i I. Picekom. Održala se od 13. – 20. rujna 1994.).[3]

Na Brijunima je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman održavao brojne sastanke. Najpoznatiji je Brijunski sastanak od 31. srpnja 1995. na kojem je s generalima Hrvatske vojske i drugim vojnim dužnosnicima dogovorio konačni plan vojno-redarstvene operacije Oluja čija je uspješna izvedba Hrvatskoj (i BiH) donijela mir.[4]

Danas su i meka mnogih turista i mjesto gdje se održavaju kazališne predstave zahvaljujući poznatom glumcu i redatelju Radi Šerbedžiji. Danas su također mjesto gdje ponekad visoki dužnosnici nove hrvatske države povremeno primaju inozemne delegacije u službenoj rezidenciji.

Vidi još

uredi

Galerija slika

uredi


Izvori

uredi
  1. Brijunski otoci | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 6. travnja 2022.
  2. Istarski otoci - Otočni sabor. www.otocnisabor.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2021.
  3. Metelgrad Tihomir Vukelja: Dubravko Tadić. Fakultet organizacije i informatike Varaždin. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  4. Brijunski transkript

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Brijuni