Branimir Livadić
Branimir Wiesner Livadić (Samobor, 30. rujna 1871. – Zagreb, 30. srpnja 1949.), hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.
| Branimir Livadić | |
 | |
| Rođenje | 30. rujna 1871. Samobor |
|---|---|
| Smrt | 30. srpnja 1949. Zagreb |
| Polje | filologija (germanistika), filozofija |
| Institucija | Gimnazija u Senju, Gimnazija u Karlovcu, Klasična gimnazija u Zagrebu, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu |
| Alma mater | Sveučilište u Beču |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediOsnovnu školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Zagrebu. Studij filozofije i germanistike pohađao je u Zagrebu, a zatim u Beču, gdje je doktorirao 1895. disertacijom Bit lirskoga (nje. Das Wesen des Lyrischen).[1] Kao srednjoškolski profesor službovao je Senju, Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu. Bio je ravnatelj Glumačke škole (u dva navrata) i drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.[2]
Bio je urednik Suvremenika (od 1907. – 1919.), Hrvatskog kola i Hrvatske revije (1928. – 1929.) te predsjednik hrvatskog P.E.N.-kluba.[3] Od 1920. je ravnatelj Drame HNK.
Savremenik preuzima u jeku sukoba »starih« i »mladih«. Premda ga po pitanjima angažiranosti književnosti, slobode umjetničkog stvaranja i larpurlartizma svakako treba uvrstiti u »mlade«, oko Savremenika je uspio okupiti sve poznatije pisce, bez obzira na njihovu kulturnu orijentaciju i političku pripadnost.
Pisao je pjesme, novele i kritike. Prozna djela su mu nadahnuta modernizmom. U uspjelijim novelama u pravilu dominira intimna tematika ljubavi i seksualnosti. U svojim se programskim člancima bavio pitanjem doživljaja umjetnosti kao estetskog fenomena, no bez određenijeg sustava i teorijske podloge.
Književno stvaralaštvo
urediLivadić je bio jedan od najradikalnijih modernista i u proznom i u kritičkom djelu. U književnosti se javio 1900. godine,[2] a pisao je pjesme, novele, eseje i kazališne kritike.[1] Najzapaženiji je bio kao pripovjedač u novelama koje su sabrane u dvije zbirke.[3]
Važnija su mu djela zbirka Novele (1910.), Legenda o Amisu i Amilu (1913.), te putopis Do Buenos Airesa (1937.).
Djela
uredi- Jeremija (1893.), pjesnička pripovijest [4]
- Za slobodu stvaranja (1900.)
- Novele (1910.)[5] (elektronička inačica Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2022. (Wayback Machine))
- Legenda o Amisu i Amilu (1913.)[6] (elektronička inačica)
- Novele: novi izbor (1932.)
- Do Buenos Airesa (1937.), putopis [7]
- Pjesme i pripoviesti (1944.)[8] (elektronička inačica)
Bibliografija
uredi- Milovan Tatarin, Novelistika Branimira Livadića Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2022. (Wayback Machine), Dani Hvarskoga kazališta 1/2001.
- Cvijeta Pavlović, Hrvatske umjetničke bajke i legende nakon 1910. g. (2011.) [9]
- Goranka Kreačič, Dvjesto godina povijesti celjsko-samoborskog umjetničkog roda Wiesner Livadić kroz obiteljske fotografije Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2022. (Wayback Machine), Arhivski vjesnik 1/2014.
Izvori
uredi- ↑ a b LZMK: Livadić (Wiesner), Branimir Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 15. veljače 2012.
- ↑ a b Galovićeva jesen: Branimir Livadić (1871.-1949.) Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. veljače 2013. (Wayback Machine), preuzeto 15. veljače 2012.
- ↑ a b Proleksis enciklopedija: Livadić (Wiesner), Branimir[neaktivna poveznica], preuzeto 15. veljače 2012.
- ↑ Branimir Livadić, Jeremija : pjesan u tri pjevanja, Zagreb, 1893. (33 str.)
- ↑ Sadrži Povratak, Starci, Kožun, Mila. I. Proljetna pjesma, Mila. II. Pjesma žarkoga ljeta, Mali probici, Guska, Gospođa Jelica, Cvijet u sumraku, Sanja na svijetlu, Nakon zapada sunca, Apoteoza, Smrt i more i Život.
- ↑ Branimir Livadić,Legenda o Amisu i Amilu, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1913. (60 str.); Faksimilni pretisak: Ex libris, Zagreb, 2001. (55 str.), ISBN 9536310023
- ↑ Branimir Livadić, Do Buenos Airesa : s puta i kongresa P. E. N. klubova, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1937. (62 str.)
- ↑ Branimir Livadić, Pjesme i pripoviesti (uredio Stanko Gašparović), Suvremena biblioteka, Zagreb, 1944. (457 str.)
- ↑ Prilog u: Pavlović, Cvijeta, Glunčić-Bužančić Vinka, Meyer-Fraatz, Andrea (uredile), Poetika i politika kulture nakon 1910. godine. Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XIII., Split-Zagreb: Književni krug - Odsjek za komparativnu književnost Filzofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2011., ISBN 9789531633611
Vanjske poveznice
uredi- Novele i Biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2011. (Wayback Machine)
- Branimir Livadić (30. rujna 1871. – 30. srpnja 1949.), KGZ
- Branimir Livadić, Hrvatsko kazalište, Obzor : spomen knjiga 1860-1935, 1936., str. 139-144