Wikipedija

Blaženka Milić

Blaženka Milić (rođ. Cigić; Mostar, 4. veljače 1939. – Zagreb, 7. rujna 2021.),[2][3] bila je hrvatska operna pjevačica (sopran) i dugogodišnja prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Svojim se snažnim i ujednačenim glasom te dojmljivom muzikalnošću i scenskim nastupima osobito istaknula interpretacijama uloga u operama Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Giacoma Puccinija i Richarda Wagnera.[4][5]

Blaženka Milić
Blaženka Milić (2010.)
Rodno imeBlaženka Cigić
Ostala imenaBajka
Rođenje4. veljače 1939.
Mostar
Smrt7. rujna 2021.
Zagreb
Žanroviozbiljna glazba, opera,
duhovna glazba
Zanimanjeoperna pjevačica (sopran)
Djelatno razdoblje1961. – 2002.[1]
Producentska kućaJugoton, Suzy, Orfej/HRT
AngažmanOpera HNK u Zagrebu
Nagrade
medalja Davidova grada Jeruzalema
nagrada Milka Trnina
nagrada Grada Zagreba
medalja Grada Mostara
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Životopis

uredi

Blaženka Milić je već u najranijoj dobi pokazivala znakove izrazite glazbene nadarenosti. Prvi su joj glazbeni učitelji u Mostaru bili časna sestra Gaudiencija i fra Stanko Vasilj. U rodnom je gradu pohađala srednju stručnu učiteljsku školu te bila prvom učenicom Odjela za solopjevanje tamošnje glazbene škole, na kojoj ju je pjevačkom umijeću podučavala profesorica Milka Padovan: na njezin je poticaj Blaženka Milić 3. ožujka 1961. nastupila na pozornici mostarskoga Narodnog pozorišta u ulozi Petrice u glazbenom igrokazu Đerdan Jakova Gotovca, pa se taj datum i službeno smatra početkom njene umjetničke karijere.[6] Poslije završene srednje glazbene škole u Mostaru, položila je prijemni ispit i nastavila studirati solopjevanje u razredu prof. Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Uz mnoge javne nastupe u sklopu redovitih Akademijinih priredba u Hrvatskom glazbenom zavodu, kao studentica je pjevala zapažene solističke sopranske dionice i uloge u vrlo zahtjevnim vokalno-instrumentalnim i scenskim djelima, primjerice Bachovoj kantati Actus tragicus i Pasiji po Ivanu, Vivaldijevoj Gloriji, koncertnoj izvedbi Gluckove opere Orfej i Euridika, Mozartovoj Krunidbenoj misi i scenskoj produkciji opere Figarov pir.[7] Početkom siječnja 1967. diplomirala je s odličnim uspjehom, poslije čega ju je profesor Vrbanić pozvao da poslijediplomski studij nastavi u njegovom razredu na Glazbenom konzervatoriju (engl. New England Conservatory of Music) u Bostonu: taj jednogodišnji studij ostvarila je kao stipendistica Fulbrightova programa. Potom se 1971. još usavršavala i na Međunarodnoj ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu, također u klasi profesora Vrbanića.[8]

Još kao učenica mostarske glazbene škole i studentica zagrebačke Muzičke akademije počela je koncertno nastupati uz pratnju mostarskoga Simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Alfreda Tučeka.[9] Na početku profesionalne karijere sudjelovala i na jadranskoj turneji Simfonijskog orkestra i zbora RTV Zagreb pod ravnanjem maestra Krešimira Šipuša, kada je nekoliko dana zaredom pjevala sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji.[10] Godine 1969. Blaženka Milić je kao solistica primljena u Operu HNK u Zagrebu, gdje je 20. siječnja 1970. debitirala kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog.[11] Na pozornici zagrebačkoga HNK pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga,[12] a s ansamblom Opere gostovala je u Stuttgartu i Mannheimu (1972.), Torinu i Ženevi, Brnu i Istočnom Berlinu (1984.), Kijevu i Moskvi (1988.) i Salzburgu (1992.).[13] Zagrebačka publika osobito pamti njezin nastup u Puccinijevoj Tosci 1986. u kojoj su joj scenski partneri bili Nicolai Gedda kao Cavaradossi i Ingvar Wixell kao Scarpija.[14] Posljednja operna uloga koju je ostvarila u matičnoj kući bila je Verdijeva Aida,[15] čime je na osobit način zaokružila svoju iznimnu pjevačku i umjetničku karijeru: naime, popularnu je ariju Aide na Nilu "O patria mia" svojedobno bila pjevala i na audiciji baš za angažman u Zagrebačkoj operi.[16] Surađivala je s mnogim poznatim hrvatskim dirigentima, primjerice Lovrom von Matačićem, Mladenom Bašićem, Milanom Horvatom, Mirom Belamarićem, Vladimirom Benićem, Inom Perišićem, Igorom Gjadrovom, Vjekoslavom Šutejom, Nikšom Barezom, Vladimirom Kranjčevićem i drugima.[17][18] Rado je nastupala na uglednim hrvatskim glazbenim festivalima – primjerice Varaždinskim baroknim večerima, Osorskim glazbenim večerima i zagrebačkim Večerima na Griču – te surađivala s negdašnjom Glazbenom proizvodnjom Hrvatske radiotelevizije.[10] Četrdesetu obljetnicu umjetničkoga rada i 55 godina stalnoga pjevanja u crkvi obilježila je svečanim koncertom »Veliča duša moja Gospodina« 26. lipnja 2001. u zagrebačkoj katedrali. Na pozornici zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta posljednji je put nastupila 13. prosinca 2002. kao Anna u Verdijevu Nabuccu.[1]

U knjižici dvostrukoga CD-albuma »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, ugledna je hrvatska publicistkinja i operna kritičarka Marija Barbieri zapisala:

  »Glas Blaženke Milić ima karakteristike mladodramskog (liricospinto) soprana s osobito lijepim zvonkim, zaobljenim, snažnim, sjajnim i sigurnim visokim položajem i istodobno čvrstim, bogato obojenim srednjim položajem, što je uz naglašenu muzikalnost i razvijen osjećaj za interpretaciju čini posebno atraktivnim tumačem uloga u talijanskom verističkom repertoaru.«

Blaženka Milić bila je počasna članica Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.[19][20] Svojim izvedbama domoljubne i duhovne glazbe uvijek je iskazivala i potvrđivala vlastitu spremnost da pomogne potrebitima pa je tako, primjerice, u vrijeme Domovinskoga rata diljem Hrvatske nastupala sa Zagrebačkom filharmonijom na Koncertima mira i nade.[10] Za svoja je zapažena umjetnička postignuća nagrađena mnogim uglednim nagradama i priznanjima.

Privatni život

uredi

Blaženka Cigić udala se 1964. za Stjepana Milića: vjenčali su se 15. kolovoza u "njezinoj" franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.[8] U monografiji pjevača i glazbenog publicista Davora Schopfa »Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka« o sebi je zapisala:

  »Zahvaljujući svojoj čvrstoj vjeri uvijek sam išla naprijed. Suprug Stjepan i ja uvijek smo željeli djecu. Šest godina morala sam se liječiti od neplodnosti. Napokon, nakon jedne izvanmaternične trudnoće, godine 1970. rođen je sin Joško, 1972. kći Margareta, 1975. blizanci Marko [† 2015.] i Lovro [† 1978.] kao djeca s cerebralnom paralizom i tetraparezom. Godine 1981. rođen je i sin Petar, u mojoj 43. godini. (...) Život s petero djece nije bio jednostavan. Nisam imala idealne uvjete za rad. Svoje učenje prilagođavala bih brizi za bolesne blizance, koji su bili kao vlak bez voznog reda. (...) Svakodnevni život odvijao se uz malo sna, puno bdijenja i uz punu pomoć moje predivne svekrve Elizabete Milić i supruga Stjepana. Zato bih prije svake predstave, večer prije, odlazila sestrični Vesni Gobac (...) da se kod nje odmorim i koncentriram. Vesna mi je omogućila da se osjećam kao "prava" primadona, s kavom u krevetu i ostalim kao na dlanu, da bih navečer na predstavi mogla dati najbolje od sebe. (...) Nije mi žao što nisam otišla u inozemstvo. Veoma sam sretna i ponosna što sve svoje kvalitete poklanjam Bogu i domovini, što sam karijeru i obitelj ostvarila u Hrvatskoj.«
(D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 192-193.)

Diskografija (izbor)

uredi
 
Blaženka Milić na promociji CD-a Glazba je moj život u HNK u Zagrebu (2010.)

Mnoge su snimljene vokalne izvedbe Blaženke Milić pohranjene su u arhivu Hrvatske radiotelevizije: neki od tih snimaka, ranije objavljenih na gramofonskim pločama, u novije su vrijeme i digitalizirani.

  • 1970. – Josip Hatze: Adel i Mara – glazbena drama u četiri čina, Jugoton LSY-61449/50
  • 1974. – »Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII stoljeća« (Ebner, Vaňhal, Werner), Jugoton LSY 68049
  • 1996. – CD »Blaženka Milić – Bajka : 35 godina umjetničkog djelovanja« (operne arije i dueti), Orfej/HRT, CD 3009
  • 2002. – Giuseppe Verdi: Aida, snimka svečane izvedbe u HNK u Zagrebu (1971.), Orfej/HRT, CD ORF 270
  • 2003. – CD »Blaženka Milić – Bajka : Glasom kroz Rim i Vatikan«, M. B. Podmornica
  • 2005. – Modest Musorgski: Boris Godunov, snimka koncertne izvedbe u KD V. Lisinskog (1975.), Orfej/HRT i Fond Lovro i Lilly Matačić, CD ORF 329
  • 2009. – dvostruki CD »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, Orfej/HRT, CD ORF 402

Nagrade i priznanja

uredi

Literatura

uredi
  1. Kovačević, Krešimir: »MILIĆ, Blaženka«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 583.
  2. Schopf, Davor: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, Zagreb: Hilarion, 2013. ISBN 978-953-56634-1-6

Izvori

uredi
  1. ↑ a b D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 11.
  2. ↑ HNK Zagreb / Novosti: Preminula Blaženka Milić, objavljeno i pristupljeno 8. rujna 2021.
  3. ↑ Opera.hr – Marija Barbieri: "Blaženka Milić"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. rujna 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 8. rujna 2021.
  4. ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Milić, Blaženka, pristupljeno 10. travnja 2015.
  5. ↑ K. Kovačević: »MILIĆ, Blaženka«, Muzička enciklopedija JLZ-a, sv. 2, str. 583.
  6. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 14.
  7. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 24.
  8. ↑ a b D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 25.
  9. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 144.
  10. ↑ a b c D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 145.
  11. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 36.
  12. ↑ Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Blaženka Milić – Bajka, sopran  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.
  13. ↑ Iz knjižice dvostrukoga CD-a Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život, tekst Davora Schopfa.
  14. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 37.
  15. ↑ Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu / Opera – Giuseppe Verdi: Aida  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 10. travnja 2015.
  16. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 38.
  17. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 193.
  18. ↑ Teatar.hr – Blaženka Cigić Milić, pristupljeno 10. travnja 2015.
  19. ↑ HDGU: Počasni članovi  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.
  20. ↑ HDGU: Članovi – M  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. travnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.
  21. ↑ HDGU: Dobitnici nagrade Milka Trnina  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2010. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.
  22. ↑ HDGU: Plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. studenoga 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 10. travnja 2015.
  23. ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 190-191.
  24. ↑ Narodne novine: Odluka o odlikovanju Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića broj 01-051-96-13-1-11/1, pristupljeno 20. kolovoza 2021.
  25. ↑ Zagreb.hr – Nagrada Grada Zagreba: Dobitnici u 2014., pristupljeno 10. travnja 2015.
  26. ↑ Gradska skupština Grada Zagreba: dodijeljene nagrade Grada Zagreba i nagrada Zagrepčanka godine, pristupljeno 10. travnja 2015.
  27. ↑ Dnevni list.ba – Svaku rolu koju pjevam, pjevam srcem  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. travnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 10. travnja 2015.
  28. ↑ Nacional.hr – Mustafi Nadareviću i Blaženki Milić nagrade za životno djelo (objavljeno 12. studenoga 2018.), pristupljeno 8. rujna 2021.
  29. ↑ HNK u Zagrebu / Novosti: Redom Ante Starčevića odlikovana Blaženka Milić (objavljeno 6. veljače 2020.), pristupljeno 10. srpnja 2021.
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je iz osobnog arhiva Petra Milića. Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Petar Milić.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021081910003603.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

uredi


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Blaženka_Milić&oldid=6950148"