Blaško Vojnić Hajduk
Blaško Vojnić Hajduk je bački hrvatski književnik. Pisao je poeziju. Radio je kao ravnatelj Gradske knjižnice (rukovodilac Gradske knjižnice zadužen za organiziranje arhivske službe 1947.).[1]
Uz Balinta Vujkova i Marka Peića, bio je jednim od urednika književnog časopisa Bunjevačko kolo, koji je izlazio od 1933. do 1936.
Zagrebačkoj javnosti je bio predstavljen, zajedno s Balintom Vujkovim, Franjom Bašićem i Markom Pejićem u zagrebačkom časopisu Svijet iz 1934.[2]
Krajem Drugog svjetskog rata, bio je organizatorom izlaženja novina Slobodna Vojvodina, koja je kasnije promijenila ime u Hrvatska riječ.
Djela
uredi- Moj grad u davnini - Subotica od 1391. do 1941. – 550 godina grada, 1971.
- Ambrozije Šarčević : 1820-1899., 1970.
- Kapi srca, 1935.
- Pupoljci, lirske pjesme, 1934.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Pisao je natuknice za Jugoslovenski književni leksikon koji je objavljen u Novom Sadu 1984. godine.[3]
Izvori
uredi- Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
Vanjske poveznice
uredi- Antologija poezije bunjevačkih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2008. (Wayback Machine)