Ajutaja
Ajutaja (tajlandski: พระนครศรีอยุธยา), punog imena Fra Nahkon Si Ajutaja, je glavni grad istoimene provincije u centralnom području Tajlanda. Nalazi se na otoku na spoju tri rijeke: Čao Praja, Pasak i Lopburi, 70 kilometara sjevernije od Bangkoka.[1]
| Ajutaja | |
|---|---|
| අනුරාධපුරය | |
 Stari samostan Vat Jai Čai Mongkon ispred modernog grada | |
| Nadimak: Venecija istoka | |
| Država |  Tajland |
| Provincija | Ajutaja (provincija) |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Somsong Sappakosonlakul |
| Površina | |
| • Ukupna | 14.84 km² |
| Koordinate | 14°21′N 100°35′E / 14.350°N 100.583°E |
| Stanovništvo (2006.) | |
| • Entitet | 54.888 (3.698,7/km²) |
| Vremenska zona | TST (UTC 7) |
| Stranica | www.ayutthayacity.go.th |
 | |
Ime grada potječe od naziva indijskog grada Ayodhya, rodnog mjesta Rame po epu Ramajana (tajl. Ramakien). Ostali dijelovi službenog imena su titularni epiteti: fra znači "plemeniti" ili "kraljevski", nakhon znači "važni" ili "glavni", a sri na indijskom znači "sveti".
Povijest
urediU 14. stoljeću Ajutaja se nalazila blizu obale tajlandskog zaljeva, a riječni nanosi su zatrpavali morsku obalu koja je danas podosta udaljena. Tu je kralj Ramathibodi I. 1350. godine osnovao Ajutaju, koja je postala prijestolnicom istoimenog tajlandskog kraljevstva. U njoj je kraljevalo 33 kralja, uključujući neobičnog sijamskog kralja Rama IV. koji je vladao od 1851. – 68. godine.
Ajutaja je oko 1700. godine bila metropola Jugoistočne Azije s oko milijun stanovnika.[2] Burmanska vojska je uništila ovaj grad 1767. godine i njegovi ostaci s velikim prangovima (tornjevi relikvija) i raskošnim samostanima, su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.[3]
Grad je počela istraživati Tajlandska likovna akademija 1956. godine, a "Povijesni park Ajutaje" je osnovan 1976. godine.
Znamenitosti
uredi
| Povijesni grad Ajutaja | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Tajland |
| Godina uvrštenja | 1991. (15. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:576 |
Grad je podijeljen zavojem rijeke Čao Praja na čijem se otoku nalazi Stari grad, kanalom odvojen od Pa Saka na istoku i Klong Muanga na sjeveru. Od starih građevina najvažnije su:
- Vat Fanan Čoeng (วัดพนัญเชิงวรวิหาร) iz 14. st. ima unutra jednu od najvećih skulptura Bude na svijetu
- Vat Futai Savan (วัดพุทไธศวรรย์) je u 14. st. bio privremena rezidencija Ramathibodija I.
- Vang Luang (วังหลวง, "Stara palača") je bila rezidencijom tajlandskih kraljeva
- Vat Na Fra Men (วัดหน้าพระเมรุราชิการาม, "Hram kremiranja") je hram iz 13. stoljeća na suprotnoj obali rijeke Lopburi, a obnovljen je u 15. i 17. stoljeću. U njoj se nalazi 5.20 m visoka zlatna skulptura sjedećeg Bude.
- Vat Jai Čai Mongkon (วัดใหญ่ชัยมงคล)) iz 1357. godine ima 80 m visok chedi
- Ispred hrama Vat Lokaja Sutharama nalazi se 42 m duga skulptura Bude isklesana iz mjesnog monolita
- Vat Mahathat (วัด มหาธาตุ พระนครศรีอยุธยา, "Hram velike i presvete relikvije") je izgrađen 1374. godine kada je vladao kralj Boroma Radschathirat I.
- Vat Fu Khao Tong (วัด ภูเขาทอง, "Hram zlatne planine") je hram okji je 1387. godine izgradio kralj Ramesuan, a 80 m visok chedi (stupa) dao je izgraditi burmanski kralj Bayinnaung 1569. godine.
- Vat Ratčaburana (วัด ราช บุรณะ พระนครศรีอยุธยา) je hram koji je dao izgraditi Borommaracha II. (v. 1424. – 48.) s kriptom u kojoj su pronađeni mnoggi predmeti od zlata, između ostalog "klečeči slon" koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Chao Sam Phraya.
- Vat Fra Si Sanfet (วัดพระศรีสรรเพชญ) je budistički hram iz 15. stoljeća s visokim prangovima koji je ime dobio po 16 m visokoj pozlaćenoj skulpturi Bude
- Palača Čandra Kasem (พระราชวัง จันทร เกษม, "Palača sretnog mjeseca") iz 1577. godine je izgrađena za vladavine kralja Maha Thammaracha za njegovog sina Naresuana Velikog
- Vat Čai Vathanaram (วัดไชยวัฒนาราม, "Hram duge i slavne ere") je budistički hram koji je izgradio kralj Prasat Thong 1630. godine. On ima središnju platformu s po četiri manja pranga, okruženu s osam chedi kapela i zidom sa 120 sjedećih Buda, oslikanih crnom i zlatnom bojom.
- Vat Fra Ram (วัดพระราม, "Hram svetog Rama", slika desno), osnovam 1369. godine, obnovljen je za kralja Borommakot od 1741. – 42. god.
- Vat Suvan Dararam (วัดสุวรรณดารารามราชวรวิหาร) je stariji hram koji je obnovljen kada je vladao kralj Puttha Yotfa Chulaloke (1782. – 1809.).
-
Vat Fanan Čoeng -
Vat Futai Savan -
Rekonstrukcija Stare palače u parku Mueng Boran ("Stari Tajland") -
Vat Na Fra Men -
Vat Jai Čai Mongkon -
Glava Bude zarasla u korijenje ispred Vat Mahathata -
Ležeći Buda ispred Vat Lokaja Sutharama -
Vat Fu Khao Tong -
Vat Ratčaburana -
Palača Čandra Kasem -
Vat Čai Vathanaram -
Vat Suvan Dararam
Izvori
uredi- ↑ Derick Garnier, Ayutthaya: Venice of the East, 2004., River books. ISBN 9-7482-2560-7.
- ↑ George Modelski, World Cities: –3000 to 2000, Washington DC: FAROS 2003. ISBN 978-0-9676230-1-6.
- ↑ Povijesni grad Ajutaja na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 28. lipnja 2011.
