Idi na sadržaj

-da

Od Wikirječnik

Turski

[uredi]

Izgovor

[uredi]
  • IPA: [dɑ]

Etimologija

[uredi]
  • Od prototurskog *-de.

Sufiks

[uredi]

-da

  1. Lokativni sufiks koji se koristi sa riječima koje završavaju na prednji samoglasnik ili mekan suglasnik, a posljednji samoglasnik je prednji (a, ı, o ili u).
    duvar ("zid") → duvarda ("na zidu")
    yol ("put") → yolda ("na putu")
    okul ("škola") → okulda ("u školi")
    doğa ("priroda") → doğada ("u prirodi")

Objašnjenja

[uredi]
  • "-ta" nakon tvrdih suglasnika i "a", "ı", "o" ili "u" kao posljednjeg samoglasnika
    sokak ("ulica") → sokakta ("na ulici")
  • "-de" nakon mekih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika
    ev ("kuća") → evde ("u kući")
  • "-te" nakon tvrdih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika
    sirk ("cirkus") → sirkte ("u cirkusu")