U proljeću
|
Na sunčanoj toploj traci
sašla s neba proljet mila
i zamamnim behar-cvijećem,
do i brijeg okitila.
Mali slavulj - pjesnik sreće
na tananoj pjeva grani
i pjesmicom sevdalijskom
budi život uspavani.
A ja sjetno na brežuljku
na goloj sam stijeni sio,
na srdašce kao magla
tužan mi se spomen svio:
Hej, i moja mladost draga
čarna je i živa bila,
baš k'o ova Božja narav
baš k'o ova proljet mila!
I moje je srce bilo
k o slavujak mali što je,
u divne je pjesme vilo
ružičaste sanke svoje.
Al te sanke davno su mi
silni vjetri rastrgali
i uz njih su moju proljet
u grob hladni pokopali.
Pa mi sada mjesto pjesme
samo mukli jecaj bruji;
ah, moj život danas sliči
zimskom vjetru i oluji.