Zaim Imamović
Zaim Imamović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 26. august 1920. |
| Smrt | 2. februar 1994 (73 godine) |
| Godine aktivnosti | 1945 - 1994 |
Zaim Imamović (Mrkonjić Grad, 26. august 1920 – Sarajevo, 2. februar 1994) bio je bosanskohercegovački interpretator sevdalinke.
Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdalinke.[1]
Biografija i muzička karijera
[uredi | uredi izvor]Po rođenju iz Mrkonjić Grada, nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj "Bojna". Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu gdje provodi najveći dio svog života. Imao je kći Jasminku i sina Nedžada Imamovića (gitarista i pjevač).[2]
U Sarajevu je učio tekstilni zanat i svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret".
Na probi MKUD "Gajret" horovođa Cvjetko Rihtman pristao je da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku.[1]
Njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje s emitovanjem programa i okuplja pjevače. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije: "Gledaj me draga", "Mujo kuje konja po mjesecu" i "Konja vodim, pješke hodim". Njegovi uzori su bili pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. Često je sarađivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadašnjim rukovodiocem Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. Također je sarađivao sa harmonikašem i vođom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovićem-Šerbom, a na tekstove pisca Safeta Kafedžića je komponovao muziku. Također je sarađivao i sa tekstopiscem Nikolom Škrbom. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave "Bosno moja poharana", a zatim "Sarajevo, behara ti tvoga".
Pored bosanskohercegovačkih sevdalinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana, a pjesmu "Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene" uvrstio je u svoj repertoar. Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom, a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama s Bebom Selimović: "Hajde dušo da ašikujemo", "Evo mene u tom kolu" Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača pjeva "Hercegovačku zdravicu". Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem "Zvijezda tjera mjeseca", "Igrali se konji vrani", te u duetu s Milom Petrovićem "Zelen lišće goru kiti" (Đure Jakšića). Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između 60-ih i 70-ih godina.
Negdje 50-ih godina u tvornici "Jugoton" iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Zaim je bio izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmatičko ukrašavanje melodija koje je interpretirao. Snimio je mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu. Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploče pjevajući sa svojim sinom Nedžadom. Učesnik je karavana pod nazivom "Sevdah putuje Evropom".
Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na međunarodnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech kao predstavnik jugoslavenske radiotelevizije. Također je predstavljao Jugoslaviju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru.
6. aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".
Drugi o Zaimu Imamoviću
[uredi | uredi izvor]Zaim Imamović je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdalinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdalinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu.
O Zaimu su spjevane i pjesme za njegova života. Jedna od takvih je i "Kad zapjeva Bosna naša" (autora Jovice Petkovića), koju pjeva Muhamed Pašić-Mašura.
Pjesnik i prevodilac Sinan Gudžević, rekao je:
Zamišljao sam da živa ljudska legenda, Zaim Imamović, živi u svili i kadifi, kad ono tamo, Zaim živi skromno kao i svi smrtnici. On je, bolan, pravi rođeni, autentični narodni umjetnik...
Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom "Slovo o Zaimu", u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari. 1. novembra 1997. izdata je i poštanska markica sa likom Zaima Imamovića, koja je štampana u tiražu od 50.000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće Buybook, Sarajevo izlazi i knjiga "Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama", koju su priredili Farah Tahirbegović i Damir Imamović, Zaimov unuk.[1]
Uspjesi
[uredi | uredi izvor]RTV Sarajevo je snimila i u nekoliko navrata emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamoviću pod nazivom "Čovjek i vrijeme". Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, a u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom "Sijelo na vrelu Bosne", te u serijalu "Priče o starim gradovima" i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom "Meraklije" urednika Vehida Gunića i muzičkog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih pjesama odmah u početku emisije, a u podnaslovu "Pjesme srca". Učesnik je mnogih festivala, festivala "Ilidža" na kojima nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike. Na festivalu "Ilidža 1969. godine" uz muzičke stručnjake postaje i sam član žirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Među njima je i pjesma "Lov lovio Muhareme". Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bašagić darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju "Evo ovu rumen ružu".
Najpoznatije interpretacije
[uredi | uredi izvor]- Aj, otkako sam sevdah svez'o
- Bosno moja, divna, mila
- Kraj tanahna šadrvana
- Malenim sokakom ne prolazim više
- Sve behara i sve cvate
- Evo ovu rumenu ružu
- Zašto si me majko rodila
- Zvijezda tjera mjeseca
- 72 dana
- Evo ovu rumen-ružu
- Na đerđefu veze Fata
- Stara staza-(Već godina dana evo)
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 3. 2007. Pristupljeno 16. 1. 2006.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 3. 2016. Pristupljeno 9. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
