Idi na sadržaj

Uzvici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U gramatici, uzvik je leksička kategorija koja se koristi kao način da se uputi ili upozori na neku spomenutu imenicu, bez gramatičke veze s ostalim dijelom rečenice, jednostavnim izražavanjem emocije u dijelu govora.

Primjeri

[uredi | uredi izvor]
  1. Ih, šta je taj znao pričati!
  2. Ih, bolan, šta si uradio!
  3. Ih, brate, pozlatila ti se draga ruka!
  4. Oho, snijeg!
  5. Oho, ovi počeli sasvim ozbiljno.
  6. Oho, kako se lijepo udesio!

Vidimo da se jednim istim uzvikom mogu iskazati različita osjećanja (koja mogu biti i suprotna): ih u prvoj rečenici znači divljenje, u drugoj ljutnju, nezadovoljstvo, u trećoj ushićenje; oho – u četvrtoj rečenici znači radost, u petoj čuđenje, u šestoj divljenje.

Uzvici su i one riječi koje služe za dozivanje: hej, oj i slično.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]