T-55

T-54/T-55
T-54/T-55
Svojstva
Posada	4
Dužina	6.45 m
Širina	3.27 m
Visina	2.40 m
Težina	40.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop	203 mm
Osnovno naoružanje	užljebljeni top 100 mm D10
Sekundarno naoružanje	mitraljez 7.62 mm PKMT, mitraljez DŠK 12.7 mm
Pokretljivost
Pogon	Model V-54 ili V-55 12-cil vodom hlađen diesel motor ; 520/580 KS
Brzina na cesti	50 km/h
Snaga/težina	12.8/14.3 ks/tona
Domet	500 km 100 km

T-54 i T-55 je sovjetski tenk koji je korišten kao zamjena za stariji T-34 tenk. T-54/T-55 je tenk koji se najviše do danas proizvodio u raznim serijama i tenk koji se često koristi kao glavni borbeni tenk. Tenk ima top 100 mm i mitraljez 12mm DŠK. Tenk ima 56 granata i jedno podkalibarsko zrno.

Razvoj

Prethodnici T-34 i T-44

Sovjetski tenk T-34 je bio uspješan tenk u Drugom svjetskom ratu koji je u to vrijeme objedinio karakteristike vatrene moći, oklopa i pokretljivosti tenka. Sovjetski inžinjeri su tokom Drugog svjetskog rata poboljšavali T-34 tenk ali tenk nije imao najmoderniju tehnologiju tog doba.^[1]

1943. godine SSSR je proizveo novi tenk T-34M na čijim osnovama je proizveden novi T-44 tenk. T-44 je bio znatno poboljšan u odnosu na T-34 ali je imao kao i T-34 tenk malu kupolu na koju se nije mogao ugraditi novi užljebljeni top 100 mm.

Prototipovi tenka

Proizvodnja prvog prototipa T-54 tenka počela je u oktobru 1944. godine u OKB-520 dizajn birou u Staljin Ural Tenk Fabrici broj 183 ( Uralvagonzavod ), u Nižnji Tagil . Početni izgled je dovršen u decembru, s prototip dovršen u februaru 1945. Testiranja koja su se provodila u martu i aprilu 1945. uspješno su bila provedena i Crvena armija je prihvatila tenk pod nazivom T-54. Tenk je imao gotovo isto podvozje i tijelo kao i T-44. Osnovna razlika je u tome što je pojačan oklop na prednjem dijelu tijela (120 mm gornja ploča i 90 mm donja ploča) i novi dizajn otvora za vozača. Kupola je veća i ima debeli oklop (180 mm sprijeda, između 90 mm i 150 mm na stranama i 30 mm na krovu). Osnovno oružje bio je 100 mm D-10TK top, sa dva 7.62 mm GWT mitraljeza. Tenk je pokretan sa novim V-54 12-cilindričnom 38,88 litrenim vodom hlađenim dizel motorom koji razvija 520 KS (388 kW) na 2.000 okretaja u minuti. Kapacitet spremnika benzina je također povećan (530 litara u osnovnom spremniku i 165 litara u dodatnim spremnicima koji se postavljaju na zadnji dio tenka). Za razliku od T-34, dodatni spremnici goriva su spojeni direktno na motor. Trag gusjenica je proširen kako bi se još više smanjio pritisak na tlo. Težina tenka bila je 35,5 tona, zbog čega je T-54 bio malo sporiji od T-44 (43,5 km/h). Maksimalan doseg je povećan na 360 km.

Drugi prototip T-54 tenka izgrađen je u julu 1945. godine i nazvan je Ob'yekt 137. Tenk je bio opremljen novom kupolom naoružanom sa 100 mm LB-1 tenkovskim topom i 7.62 mm SG suspregnutim mitraljezom. Oklop kupole je bio još deblji (200 mm sprijeda, između 125 mm i 160 mm na stranama). Tenk je bio isto naoružan sa dva 7,62 mm SG-43 mitraljeza postavljena unutar fiksinih kutija na bočnim stranama tenka, svaka sa po 500 metaka, kojima je upravljao vozač. Na kupolu je postavljena 12,7 mm DShK protivavionski mitraljez. Kapacitet spremnika za gorivo je također povećan (545 litara u osnovnom spremnik i 180 litara u dodatnim) i zbog toga je domet ostao isti (360 km), ali je povećana težina na 39,15 tona. Ovaj prototip je prošao kroz testiranja koja su se izvodila između jula i novembra 1945. Nakon poboljšanja i ispravljnja pogreški, T-54 je ušao u serijsku proizvodnju, a prvi T-54 ušao je u službu Crvene armije 29. aprila 1946. Počeo se istovremeno proizvoditi u tri fabrike.

T-54

Proizvodnja početne serije T-54 tenkova počela je sporo i bilo ih je proizvedeno 1490 primjeraka. Crvena armija dobila je tenk koji u teoriji i dizajnu bio jači od tenkova u Drugom svjetskom ratu. Njegov 100 mm top nije bio toliko učinkovit koliko 88 mm top koji je bio postavljen Tiger II, ali je bio jači od 88 mm topa koji bio postavljen na slabijem Tiger I tenku i bio je slične učikovitosti kao i 75 mm top Panther srednjeg tenka. Iako je bio revolucionarnog promjera, ovaj top bio je postavljen na tenk koji je 4/5 težine tenka Panther, 2/3 težine Tiger I, i samo pola od težine Tiger II tenka. Mala masa, snažan motor i robusna suspenzija davale su mu odličnu terensku pokretljivost. Serijski modeli nisu imali većih kvarova. Serijska verzija, T-54-1, drugačiji je od T-54 prototipa. Ima deblji oklop tijela (80 mm sprijeda, 30 mm na krovu i 20 mm na stranama) čime su nadmašili debljinu oklopa na njemačkom tenku Tiger I. Tokom razvijanja ovog modela nastali su tehnički problemi i nije bio pouzdan. Proizvodnja je zaustavljena i dizajnirala se nova verzija T-54-2 (Ob'yekt 137R). Napravljeno je nekoliko izmjena i postavljena je nova kupola. Novi dizajn kupole sa zaobljenim stranama uzet je sa IS-3 teškog tenka; kupola je slična onoj na kasnijim izvedbama T-54 tenka, ali sa uzdignutim zadnjim krajem u odnosu na tijelo tenka. Prijenos snage je moderniziran i gusjenice su proširene na 580 mm. T-54-2 je ušao u serijsku proizvodnju 1949. (Staljin Ural Tenk Fabrici No. 183 (Uralvagonzavod), a proizvodnja je počela 1950. godine. Ovaj tenk je bio znatno napredniji u odnosu na teške tenkove iz Drugog svjetskog rata.^[2]^[3]

T-54A i T-54B

T-54 tenk je bio poboljšan novim topom 100 mm D-10TG zatim noćni vizor za vozača i nazvan je T-54A (Ob'yekt 137G). Bio je opremljen OPVT disalicom, TSh-2A-22 teleskopski vizorom, TVN-1 infracrveni vozačev vizor, novim R-113 radiom, višegorovim motorom i dodatnim spremnicima goriva. Tenk je službeno ušao u službu 1954. i 1955. u serijsku proizvodnju. Također je napravljena zapovjedna verzija T-54AK, sa R-112 radio setom (ostali tenkovi bili su opremljeni sa R-113 radiom), TNA-2 navigacijom i imao je 5 granata manje u setu od normalne verzije. U oktobru 1953. a T-54A tenk, napravljen kao T-54M (Ob'yekt 139) služio je kao testni model za nove D-54T i D-54TS 100 mm glatkocjevne topove. Testiranja nisu bila u potpunosti uspješna, pa se razvoj budućeg T-55 tenka nastavio sa D-10 serijom topova. Isto tako je bio pogonjen V-54-6 motorom koji je razvijao 581 KS (433 kW). T-54M nikad nije ušao u serijsku proizvodnju.

Nova verzija koja je bazirana T-54A, T-54B (Ob'yekt 137G2), proizvedena je 1955. godine. Naoružana je sa 100 mm D-10T2S tenkovskim topom sa STP-2 "Tsyklon" stabilizatorom. Ušao je u proizvodnju 1957. Tokom četiri mjeseca proizvodnje, novi tenkovi bili su opremljeni sa L-2 "Luna" infracrvenim senzorima i TPN-1-22-11 IR topnikovim vizorom, OU-3 IR zapovjednikovim vizorom. Nadalje, moderno APFSDS (potkalibarna granata sa penetratorom) granata je proizvedena, koja dramatično povećava probojnost topa kako bi se mogao držati sa razvojem novog oklopa u zapadnim zemljama. T-54B je poslužio i za zapovjednu verziju T-54BK koja ima istu opremu kao i T-54AK.^[4]

T-55

Poslije prvih proba sa nuklearnim oružjem, sovjetski inžinjeri su shvatili da T-54 može izdržati 2-15 kt nuklearnog udara na udaljenosti 300 m od epicentra. Posada bi za takvu snagu eksplozije imala mogućnost preživljavanja ako se nalazi dalje od 700 m od epicentra.^[5] Tako je odlučeno da se napravi zaštita od radijacije koja bi se aktivirala 0.3 sekunde nakon otkrivanja gama zračenja. Predloženo je da se mijenja dizajn tenka i dodaju nove tehnologije. Mnoge promjene su testirane i ranije na T-54M (Ob'yekt 139). Tenk je pokretao novi V-55 12-cilindrični 38,88 litreni vodom hlađeni dizel motor koji razvija maksimalnih 581 KS (433 kW). Poboljšan je pristup motoru, čime su se olakšali popravci. Da bi povećali kapacitet spremnika goriva za 300 litara postavljen je još jedan spremnik unutar prednje strane tenka čime se ukupan kapacitet povećao na 680 litara. Borbeni komplet je povećan sa 34 na 45 granata, od kojih je 18 smješteno u takozvanim mokrim spremnicima u prednjm dijelu kupole. Borbeni komplet sastojao se od visoko eksplozivnih granata i protutenkovskih granata, a bilo je planiranio da tenk nosi i BK5M HEAT granate koja može probiti 390 mm čeličnog oklopa. Mitraljez 12.7 mm je uklonjem sa tenka zbog nemogućnosti gađanja brzih mlaznih aviona. Tenk je trebao biti opremljen sa "Rosa" aktivnim sistemom zaštite. Tenk je imao i deblji oklop na kupoli i opremu za dijelovanje noću. Kako bi se smanjila težina tenka koji je zbog nove opreme znatno teži, stavljen je tanji oklop sa stražnje strane tenka. T-55 je bio bolji od IS-2 tenka, uključujući i brzinu paljbe (najmanje četiri granate u susporedbi sa manje tri u minuti). Teški sovjetski tenkovi su postali znatno lošiji u odnosu na T-55 tenk. Izraz srednje teški tenk zamijenio se sa izrazom glavni borbeni tenk. Ušao je u službu Crvene armije 8. maja 1958. godine.ref name="Sewell, p.27"/>

Od 1959. proizvodi se i T-55K zapovjedna verzija tenka koji je opremljen R-112 radiom, AB-1-P/30 generatorom na benzin i TPN-1-22-11 noćnim vizorom. Zbog sve ove opreme smanjen je borbeni komplet na 37 granata i uklonjena su dva mitraljeza. Na početku 1960-ih, T-55K je bio probno opremljen sa "Uran" TV kamerama i opremom za nadgledanje bojnog polja. Tenk je imao video kameru, a slika se slala BTR-50PU komandnom vozilu. Slika se mogla prenosit na udaljenosti od 10 do 30 km, ovisno o terenu i položaju vozila. 1961. godine, T-55 tenk je korišten za testiranje "Almaz" TV sistemom koji je trebao zamijeniti obični, odmah nakon nuklearnog udara. Jedna kamera bila je postavljena na tijelo tenka (za vozača) i dvije kamere postavljene na kupolu, jedna je služla za ciljanje, a druga za slanje slike na dva zaslona za zapovjednika. Tenk je imao uklonjene prednje tankove benzina i mitraljeze. Zapovjednik je sjedio na mjestu vozača, dok je vozač sjedio do njega. Ovakav sistem nadgledanja bojišta omogućio je domet po danu od 1,5 do 2 km, no zbog loše kvalitete opreme, eksperiment je donio loše rezultate. Na početku 1960-ih, OKB-29 dizajn biro u Omsku radio je na razvoju i ugradnji GTD-3T plinske turbine koja je razvijala 700 KS (522 kW). Jedan T-55 opremljen sa tom turbinom prošao je testov , ali testovi su smatrani kao nedovoljni i nije pokrenuta veća proizvodnja. Zajedno sa normalnim tenkovima, proizvedena je i verzija sa bacačem plamena (dizajnirani TO-55 (Ob'yekt 482)) koja se proizvodila do 1962. godine. Opremljena je sa 460 litara zapaljive tečnosti umijesto prednjih tankova benzina. Bacač plamena je zamijenio suspregnuti mitraljez. Tokom 1950-ih, T-55 u usporedbi sa zapadnim NATO tenkovima (američki M48 Patton i britanski Centurion) bio je manji i lakši tenk, ali je imao bolji omjer pokretljivosti, oklopne zaštite i vatrene moći.

T-55A

1961. godine, počeo je razvoj modernijeg i boljeg NBC sistema zaštite od radijacije. Cilj je bio zaštititi posadu tenka od djelovanja gama zraka i time u slučaju nuklearnog rata povećati mogućnost preživljavanja tenka i posade na bojištu. Napravljen je POV (plasticized lead antiradiation lining). To je plastificirana unutrašnjost tenka koja ne propušta zračenje. Zbog te nadogradnje, otvor za vozača je trebao biti proširen, a s njim su vidljivo prošireni i otvori na kupoli. Tenk je također bio opremljen sa PAZ/FVU hemijskim sistemom filtracije zraka. Suspregnuti 7,62 mm SGMT mitraljez zamijenjen je sa 7,62 mm PKT mitraljezom. Tijelo tenka je produženo sa 6,04 m na 6,2 m. Mitraljez na tijelu tenka je maknut, čime je napravljeno mjesta za još 6 granata za glavni top. Ove izmjene povećale su težinu tenka na 38 tone. Na osnovi T-55A tenka napravljena je zapovjedna verzija T-55AK.^[4]

Proizvodnja tenka

SSSR

Proizvodnja T-54-1 tenka bila je spora i samo 3 primjerka su izgrađena 1946. i 22 1947. godine. 285 T-54-1 tenkova prizvedeno je 1948. u Staljin Ural Tenk Fabrici No. 183 (Uralvagonzavod), koja se nalazi u Nižnji Tagil. U to vrijeme proizvodnja T-44 u potpunosti je zamijenjena sa novim T-54 u fabrici Uralvagonzavod (UVZ) u Nižnji Tagilu, i Kharkov Dizel Fabrici No. 75 (KhPZ). Proizvodnja je ubrzo prekinuta zbog loše kvalitete tenka i njegove proizvodnje. T-54-2 ušao je u serijsku proizvodnju 1949., a puna proizvodnja krenula je 1950. i do kraja godine prizvedena su 423. Godine 1951. proizvedeno je više od 800 T-54-2 tenkova. T-54-2 je ostao u proizvodnji do 1952. godine. T-54A se proizvodio između 1955. i 1957. T-54B je bio u proizvodnji od 1957. do aprila 1959. T-55 se prizvodio u Uralvagonzavod tokom 1958. i 1962. godine. T-55K zapovjedna verzija proizvodila se od 1959. TO-55 (Ob'yekt 482) tenk s bacačem plamena se proizvodio do 1962. godine.^[3] Sveukupno 35.000 T-54-1, T-54-2, T-54 (T-54-3), T-54A, T-54B, T-54AK1, T-54AK2, T-54BK1 i T-54BK2 je proizvedeno između 1946. i 1958. i 27.500 T-55, T-55A, T-55K1, T-55K2, T-55K3, T-55AK1, T-55AK2 i T-55AK3 je proizvedeno između 1955. i 1981. godine.

Poljska

Poljska je proizvela 3000 T-54, T-54A, T-54AD i T-54AM između 1956. i 1964. i 5000 T-55 (između 1958. i 1964.), T-55L, T-55AD-1 i T-55AD-2 (između 1964. i 1979.).

Čehoslovačka

Čehoslovačka je proizvela 2700 T-54A, T-54AM, T-54AK, T-54AMK između 1957. i 1966. i 8300 T-55 i T-55A između 1958. i 1983. (T-55A je vjerovatno proizvođen od 1964.) (većina je izvezena).

Ukupno je proizvedeno od 86.000 do 100.000 primjeraka tenka T-54 i T-55 i njihovih verzija.

Ratna upotreba tenka

T-54/55 je bio najbrojniji tenk u sovjetskoj vojsci sredinom 1970-ih. T-54 tenk koristio se u Mađarskoj revoluciji 1956. godine i nekoliko ih je uništeno uz pomoć molotovljevog koktela i mađarskih protutenkovskih topova. Revolucionari su dostavili jedan oteti T-54A tenk Britanskoj ambasadi u Budimpešti; nakon analize odlučeno je napraviti L7 tenkovski top koji bi mogao konkurisati onom sovjetskom. Većina T-62 i T-55 povućena je u rezerve; Ruska vojska koristi većinom T-80 i T-72, s manjim brojem T-90 tenkova.

Sukobi na Bliskom istoku

Tokom 1967. Šestodnevnog rata, američki M48 Patton tenkovi, britanski Centurion tenkovi i poboljšani M4 Shermani su korišteni u izraelskoj vojsci protiv T-55 tenkova. Od Jomkipurskog rata, T-54A i T-55-ov top je počeo gubiti bitku sa 105 mm topom postavljenog na izraelske Centurion Mk V i M60A1 tenkove. Izrael je uzeo velik broj T-55 tenkova od Sirije i Egipta tokom 1967. godine i uveo je neke od njih u službu u svojoj vojsci. Oni su nadograđeni sa 105 mm NATO standardnim L7 topom koji je zamijenio sovjetski 100 mm D-10, i General Motors dizel motor je zamijenio originalni sovjetski. Većina ih je nakon službe prodana zemljama trećeg svijeta, a neki latinoameričkim državama, dok je ostatak potpuno promijenjen u teške oklopne transportere.^[6]

Vijetnamski rat

U Vijetnamskom ratu, vojska Južnog Vijetnama i Sjevernog Vijetnama sukobila se prvi puta u februaru 1971. Tokom bitke, 17 M41 lakih tenkova vojske Južnog Vijetnama uništili su 22 tenka vojske Sjevernog Vijetnama; 6 T-54 i 16 PT-76, bez svojih gubitaka.^[7] 30. aprila 1975., T-54 tenk Sjevernog Vijetnama prošao je kroz vrata Južno Vijetnamske predsjedničke palače, čime je završio rat u Vijetnamu.

Rat u SFRJ

T-55 bio je najrasprostranjeniji tenk u JNA; gdje ih je bilo 60% od svih tenkova JNA. T-55 i T-54 su nabavljani nakon ponovne uspostave odnosa sa SSSR-om, a zamijenili su američke M-5 Shermann i Patton tenkove. Zbog svoje velike brojnosti, upravo je T-55 bio najkorišteniji tenk u ratovima na prostoru SFRJ. Armija RBIH je prve tenkove T-55 počela upotrebljavati 1992. godine iz kasarne u Tuzli.

Ostali sukobi

T-54 tenkovi korišteni su tokom civilnog rata u Kambodži. Tokom 1971. u Indijsko-pakistanskom ratu, Indija je u svojim jedinicama imala T-55 tenkove koji su se suprostavljali pakistanskim M48 Patton, M24 i kineskom Tip 59 tenku. U Ugandskom ratu protiv Tanzanije (1978.-1979.), Libija je poslala Ugandi nekoliko svojih T-54/55 tenkova. Nekoliko ih je učestvovalo u vojnim operacijama Ugande protiv Tanzanije. T-54/T-55 korišteni su u akcijama protiv Južnoafričke Republike i UNITA vojnih snaga tokom rata u Angoli. T-55 pokazali su se dobrim u afričkoj klimi i uvjetima ratovanja. Međutim, nekoliko T-55 tenkova uništila je Južnoafrička Republika u artiljerijskim napadima i sa protivoklopnim vođenim raketama. Korišteni su i u Zaljevskom ratu 1990. i ratu u Iraku koji još uvijek traje.

Upotreba tenka

Također pogledajte

Reference

^ Miller, David The great Book of Tanks Salamander Books London, England 2002 338-341 ISBN 1-84065-475-9.
^ Zaloga 2004, p. 6.
^ ^a ^b "Czołgi Świata" (World's Tanks or Tanks Of The World) magazine issue 25
^ ^a ^b Zaloga 2004, p. 11.
^ "PAZ vehicle collective protection system". Janes.com. Arhivirano s originala, 7. 3. 2009. Pristupljeno 18. 2. 2013.
^ Zaloga, Steven; Samuel Katz (1996-09-01). 'Tank Battles of the Mid-East Wars 1: The Wars of 1948–1973.', Concord. ISBN 978-962361-612-6
^ Starry/Dunstan

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: T-55

[Miller-1] Miller, David The great Book of Tanks Salamander Books London, England 2002 338-341 ISBN 1-84065-475-9.

[2] Zaloga 2004, p. 6.

[ReferenceA-3] "Czołgi Świata" (World's Tanks or Tanks Of The World) magazine issue 25

[zalp11-4] Zaloga 2004, p. 11.

[5] "PAZ vehicle collective protection system". Janes.com. Arhivirano s originala, 7. 3. 2009. Pristupljeno 18. 2. 2013.

[6] Zaloga, Steven; Samuel Katz (1996-09-01). 'Tank Battles of the Mid-East Wars 1: The Wars of 1948–1973.', Concord. ISBN 978-962361-612-6

[7] Starry/Dunstan

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]