Idi na sadržaj

Programski jezik niskog nivoa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Programski jezik niskog nivoa jest programski jezik koji pruža malo ili nimalo apstrakcije[1] od računarske arhitekture seta instrukcija koja je jako blizu mašinskom jeziku ili asemblerskom jeziku. Riječ "nisko" odnosi se na malu ili nepostojeću količinu apstrakcije između jezika i mašinskog jezika i zbog toga se jezici na niskom nivou ponekad opisuju kao "bliski hardveru".

Jezici niskog nivoa mogu se pretvoriti u mašinski kod bez kompajlera ili interpretera – programski jezici druge generacije koriste jednostavniji obrađivač koji se zove asembler – tako da rezultirajući kod radi direktno na procesoru. Program napisan na jeziku niskog nivoa će obično biti dosta brz, sa malim zauzimanjem memorije. Jezici niskog nivoa su jednostavni, ali smatraju se teškim za upotrebu zbog brojnih tehničkih detalja koje programer mora zapamtiti. Za poređenje, programski jezik visokog nivoa izolira semantiku izvršenja računarske arhitekture od specifikacije programa, što pojednostavljuje razvoj.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "What is a Low-Level Language?". www.computerhope.com (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 11. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]