Placozoa

Placozoa
(Koljeno Animalia)
Placozoa; (Koljeno Animalia)
	Trichoplax adhaerens Schulze
Sistematika
Carstvo	Animalia
Potcarstvo	Eumetazoa
Koljeno	Placozoa
Razred	Trichoplacoidea
Porodica	Trichoplacidae
	Trichoplax, Schulze 1883 T. adhaerens; ; Treptoplax (?) T. reptans; ;

Placozoa, bosanski: plakozoe ili plakozoi su koljeno životinja, koje je opisao njemački zoolog Franz Eilhard Schulze (1840 - 1921). Posmatrao je male, ravna i pužuće životinje koja se nalazi u morskom akvariju Instituta za zoologiju, Graz (Austrija). Interpretirao ih je kao nove životinje povezane sa teorijom planula. Sadrži jednu vrstu, Trichoplax adhaerens , iako se sugerira da može biti do 100 vrsta, još uvijek nepoznatih ^[1].

To je vjerovatno najjednostavnija građevina životinja na našoj planeti. Živi u morskim vodama i izgleda kao sićušne pogača sastavljena od mnoštva ćelija. Penje se na stijene i jede sve alge koje žive na njima. Iako je organizam nešto složeniji od protozoa , nema nijedan specijalizirani organ. U početku se mislilo da je to larva neke životinje.

Opis

Trichoplax adhaerens je okruglasta morska životinja s tjelesnom šupljinom ispunjenom tekućinom pod pritiskom. Ono predstavlja vlastiti rub postojanja jer druga vrsta ovog taksona, Treptoplax reptans, koja je opisana 1896, od tada nije viđena.

Prvi uzorak koji je pronašao Schulze i nazvao Trichoplax adhaerens, etimološki znači "ploča sa dlačicama (cilijama) koja se lijepi". Tada su mnogi autori doveli u pitanje njegovo značenje, jer nikada nisu pronađeni u prirodi; pretpostavljeno da je to faza larve (ne odrasla jedinke) neke druge životinje (meduze]) ili spužve) koja je slučajno ušla u akvarij.

U 1971, Grell, protozoolog, pronašao je T. Adhaerens u slobodnoj prirodi, u Mediteranu i u Crvenom morua kasnije i Ivanov (1980]) u Kaspijskom moru. Dakle, radi se o kosmopolitskom obliku toplih voda, koji je urušio teoriju da je riječ o larvi.

Trichoplax nema diferencirane organe i većinu tkiva, mada se vjeruje da je nastao od životinja sa tkivima i organima. Ima ameboidno tijelo veličine 0,5 mm. Sastoji se od nekoliko ćelija koje se završavaju u jednoj slojevitoj treplji (ciliji) za kretanje. Obično dobro prijanja za podloge i obično se živi i u međuprostornom mediju. Hrani se apsorpcijom preko strukture koje hvataju hranu. Proizvodi ovule i spermu, ali nema spolnih organa. Primećeno je da se razmnožava bespolno.

Filogenetski odnosi

Kretanjr u rodu Trichoplax

S obzirom na njihovu jednostavnost, u početku se vjerovalo da su plakozoe najprimitivnije današnje životinje. Međutim, kada su otkrili da su njihove epitelne ćelije povezane vanćelijskim proteinskim spojnicama (dezmosomi), što se nalazi kod svih životinja osim pužva, predloženo je da su se plakozoa mogle pojaviti kasnije i može biti u podnožju filogenetskog stabla eumetazoa, kao što je prikazano u slijedećem kladogramu:^[2]

Placozoa

	Cnidaria

	Ctenophora

Također se sugerira da bi se plakozoe mogla nalaziti u dnu stabla Bilateralia, kao što je prikazano u slijedećem kladogramu:^[3]

Placozoa

	Cnidaria

	Bilateria

Ako su ove hipoteze tačne, plakozoa, a ne jednostavne životinje, bile bi pojednostavljene životinje, izvedene iz složenijih.

Reference

^ Current Biology. 2018. doi:10.1016/j.cub.2017.11.042 https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0960982217315245. Nepoznati parametar |apellidos2= zanemaren (prijedlog zamjene: |last2=) (pomoć); Nepoznati parametar |nombre= zanemaren (prijedlog zamjene: |first=) (pomoć); Nepoznati parametar |nombre2= zanemaren (prijedlog zamjene: |first2=) (pomoć); Nepoznati parametar |título= zanemaren (prijedlog zamjene: |title=) (pomoć); Nepoznati parametar |apellidos= zanemaren (prijedlog zamjene: |last=) (pomoć); Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
^ Placozoa - University of California at Berkeley
^ Roberto Feuda et al. 2017, Improved Modeling of Compositional Heterogeneity Supports Sponges as Sister to All Other Animals Current Biology, Volume 27, Issue 24, p3864–3870.e4

Dopunska literatura

Edward E. Ruppert, R. S. Fox, R. D. Barnes: Invertebrate Zoology – a functional evolutionary approach. ch. 5. Brooks/Cole, London 2004 (7th ed.), p. 94, ISBN 0-03-025982-7
Richard C. Brusca, G. J. Brusca: Invertebrates. ch. 7. Sinauer Associates, Sunderland Mass 2002 (2nd ed.), p. 210, ISBN 0-87893-097-3

Naučna literatura

Schierwater, B.; Eitel, M.; Jakob, W.; Osigus, J.; Hadrys, H.; Dellaporta, L.; Kolokotronis, O.; Desalle, R. (januar 2009). Penny, David (ured.). "Concatenated Analysis Sheds Light on Early Metazoan Evolution and Fuels a Modern "Urmetazoon" Hypothesis". PLoS Biology. 7 (1): e20. doi:10.1371/journal.pbio.1000020. ISSN 1544-9173. PMC 2631068. PMID 19175291.
V. J. Birstein: "On the Karyotype of Trichoplax sp. (Placozoa)." in: Biologisches Zentralblatt. Fischer, Jena – Stuttgart 108 (1989), p. 63, ISSN 0006-3304
K. G. Grell, A. Ruthmann: "Placozoa." in: F. W. Harrison, J. A. Westfall (eds.): Microscopic Anatomy of Invertebrates. Vol. 2. Wiley-Liss, New York 1991, p. 13, ISBN 0-471-56224-6
W. Jakob, S. Sagasser, S. Dellaporta, P. Holland, K. Kuhn, B. Schierwater: "The Trox-2 Hox/Para Hox gene of Trichoplax (Placozoa) marks an epithelial boundary." in: Development Genes and Evolution. Springer, Berlin 214 (2004), p. 170, ISSN 0949-944X
Y. K. Maruyama: "Occurrence in the Field of a Long-Term, Year-Round Stable Population of Placozoa." in: The Biological Bulletin. Laboratory, Woods Hole Mass 206:1 (2004), p. 55.
T. Syed, B. Schierwater: "The evolution of the Placozoa – A new morphological model." in: Senckenbergiana Lethaea Schweizerbart, Stuttgart 82:1 (2002), p. 315, ISSN 0037-2110
P. Schubert: "Trichoplax adhaerens (Phylum Placozoa) has cells that react with antibodies against the neuropeptide RFAmide." in: Acta Zoologica. Blackwell Science, Oxford 74:2, (1993), p. 115, ISSN 0001-7272
T. Ueda, S. Koga, Y. K. Marayama: "Dynamic patterns in the locomotion and feeding behaviour by the placozoan Trichoplax adhaerens." in: BioSystems. North-Holland Publ., Amsterdam 54 (1999), p. 65, ISSN 0303-2647

Prvi opisi

Placozoa

K. G. Grell: "Trichoplax adhaerens, F. E. Schulze und die Entstehung der Metazoen." ("Trichoplax adhaerens, F.E. Schulze, and the evolution of the metazoans") in: Naturwissenschaftliche Rundschau. Wiss. Verl.-Ges., Stuttgart 24 (1971), p. 160, ISSN 0028-1050

Treptoplax reptans

F. S. Monticelli: "Treptoplax reptans n. g., n. s." in: Rendiconti / Accademia Nazionale dei Lincei, Roma, Classe di Scienze Fisiche, Matematiche e Naturali. Rome 2:5 (1893), p. 39, ISSN 0001-4435

Trichoplax adhaerens

F. E. Schulze: "Trichoplax adhaerens n. g., n. s." in: Zoologischer Anzeiger. Elsevier, Amsterdam-Jena 6 (1883), p. 92, ISSN 0044-5231

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Placozoa

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Placozoa

[1] Current Biology. 2018. doi:10.1016/j.cub.2017.11.042 https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0960982217315245. Nepoznati parametar |apellidos2= zanemaren (prijedlog zamjene: |last2=) (pomoć); Nepoznati parametar |nombre= zanemaren (prijedlog zamjene: |first=) (pomoć); Nepoznati parametar |nombre2= zanemaren (prijedlog zamjene: |first2=) (pomoć); Nepoznati parametar |título= zanemaren (prijedlog zamjene: |title=) (pomoć); Nepoznati parametar |apellidos= zanemaren (prijedlog zamjene: |last=) (pomoć); Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)

[pla-2] Placozoa - University of California at Berkeley

[3] Roberto Feuda et al. 2017, Improved Modeling of Compositional Heterogeneity Supports Sponges as Sister to All Other Animals Current Biology, Volume 27, Issue 24, p3864–3870.e4

[1]

[2]

[3]