pH
pH je mjera kiselosti ili bazičnosti nekog rastvora koju je 1909. godine uveo danski hemičar S. P. L. Sørensen. Vodeni rastvori na 25 °C s pH manjom od sedam smatraju se kiselim, dok se oni s pH većom od sedam smatraju bazičnim (alkalnim). Kad je pH jednaka 7.0, to je neutralna tačka pri 25 °C, jer je pri tom pH koncentracija H3O jednaka koncentraciji OH− u čistoj vodi.
Definicija pH
[uredi | uredi izvor]Molarna koncentracija vodonikovih iona ili hidroksid iona u vodenom rastvoru slabih kiselina ili baza uvijek je niska, pa uključuje negativan eksponent, kao npr. 4,6 × 10−8 mol/dm3. Da bi se to pojednostavilo, koristi se negativan logaritam koncentracije H iona i taj broj se naziva pH rastvora. .[1]
- pH = - log[H ]
Analogno ovome može se definisati i vrijednost pOH, jer disocijacijom vode nastaju i hidroksid ioni OH-.
- pOH = - log[OH-]
U eksperimentalnom radu se ipak češće koristi vrijednost pH. Relacija između ove dvije vrijednosti je sljedeća: na osnovu ionskog produkta vode poznato je:
- [H ] [OH-] = 10-14
pa slijedi da je:
- pH pOH = 14 (na 25 °C)
Kiselost, bazičnost i neutralnost rastvora na osnovu pH
[uredi | uredi izvor]Čista voda ima pH vrijednost 7.00, pa kažemo da je čista voda i bilo koji rastvor koji ima pH = 7.0 neutralan . Ako rastvor ima vrijednost pH<7.00, rastvor je kiseo. Ako rastvor ima vrijednost pH>7.00, rastvor je bazičan.
Mjerenje pH
[uredi | uredi izvor]Najtačnija i najpreciznija metoda mjerenja pH je pomoću pH-metra. Za manje precizno mjerenje može se koristiti indikatorski papir. Kiselinsko-bazni indikatori su intenzivno obojene slabe organske kiseline ili baze koje prilikom primanja ili otpuštanja protona (iona H ) mijenjaju boju.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Brady, J.E., Holum, J.R.,Chemistry, John Wiley & Sons, 1993 ISBN 0-471-59979-4
