Oberon (mjesec)
| Oberon | |
|---|---|
 | |
| Otkriće | |
| Otkrio | William Herschel |
| Datum otkrića | 11. januar 1787 |
| Osobine putanje | |
| Afel | - |
| Perihel | - |
| Ekscentricitet | 0.0014 |
| Orbitalni period | 1,413479 dana |
| Prirodni satelit | Urana |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 7,285,000 km² |
| Zapremina | 1,849,000,000 km³ |
| Masa | 3.014×1021 |
| Prosječna gustoća | 1.63 g/cm³ |
| Ekvatorijalna površinska gravitacija | 0,346 |
| Deklinacija sjevernog pola | - |
| Albedo | 0,32 |
| Temperatura na površini | ~61 K |
| Osobine atmosfere | |
| Pritisak | - |
Oberon (također označen kao Uran IV) je prirodni satelit Urana koji kruži oko ove planete na udaljenosti od oko 583 420 km. Oberon ima radijus od 761,4 km i masu 3,03 × 1021 kg., a veoma je sličan drugom Uranovom mjesecu Umbrielu, iako je veći.
Ovaj mjesec je otkrio astronom William Herschel, 1787. godine. Voyager 2 (1986.) je jedina svemirska letjelica koja je posjetila Oberon.[1]
Sastav i reljef
[uredi | uredi izvor]Površina Oberona puna je kratera od udara, mnogo većih od onih na Arielu i Titaniji. Neki također pokazuju grede izbačenog materijala slične onima na Jupiterovom mjesecu Kalistu. Mnogi krateri imaju dna prekrivena tamnijim materijalom.
Velike pukotine na južnoj Oberonovoj hemisferi ukazuju na geološke aktivnosti tokom rane historije ovog satelita. Površina Oberona nije se mnogo promijenila od njegovog nastanka.[2][3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Herschel, W. S. (1787). "An Account of the Discovery of Two Satellites Revolving Round the Georgian Planet". Philosophical Transactions of the Royal Society of London. 77: 125–129. doi:10.1098/rstl.1787.0016. JSTOR 106717. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Thomas, P. C. (1988). "Radii, shapes, and topography of the satellites of Uranus from limb coordinates". Icarus. 73 (3): 427–441. Bibcode:1988Icar...73..427T. doi:10.1016/0019-1035(88)90054-1.
- ^ Jacobson, R. A.; Campbell, J. K.; Taylor, A. H.; Synnott, S. P. (juni 1992). "The masses of Uranus and its major satellites from Voyager tracking data and earth-based Uranian satellite data". The Astronomical Journal. 103 (6): 2068–2078. Bibcode:1992AJ....103.2068J. doi:10.1086/116211.