Idi na sadržaj

Nogometna reprezentacija Argentine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nogometna reprezentacija Argentine
NadimakLa Albiceleste[1]
SavezAsociación del Fútbol Argentino (AFA)
KonfederacijaCONMEBOL
SelektorLionel Scaloni
Trenutni kapitenLionel Messi
Najviše nastupaLionel Messi (184)
Najbolji strijelacLionel Messi (108)
FIFA kodARG
FIFA rang1. Povećanje (20. juni 2024.)[2]
Najveći FIFA rang1. (mart 2007, oktobar 2007 - juni 2008, juli - oktobar 2015, april 2016 – april 2017, april 2023 –)[3]
Najniži FIFA rang24. (august 1996.)[3]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres
Prva utakmica
 Urugvaj 0–6 Argentina  
(Montevideo, Urugvaj; 20. juli 1902)[4][5]
Najveća pobjeda
 Argentina 12–0 Ekvador  
(Montevideo, Urugvaj, 22. januar 1942)[5]
Najveći poraz
 Čehoslovačka 6–1 Argentina  
(Helsingborg, Švedska, 15. juni 1958)
 Bolivija 6–1 Argentina  
(La Paz, Bolivija, 1. april 2009)[5]
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Broj učestvovanja18
Prvo učestvovanje1930.
Najbolji rezultatPobjednik Zlatna medalja
1978, 1986, 2022.
Copa América
Broj učestvovanja43
Prvo učestvovanje1916.
Najbolji rezultatPobjednik Zlatna medalja
1921, 1925, 1927, 1929, 1937, 1941, 1945, 1946, 1947, 1955, 1957, 1959, 1991, 1993, 2021.
FIFA Kup konfederacija
Broj učestvovanja3
Prvo učestvovanje1992.
Najbolji rezultatPobjednik Zlatna medalja
1992.

Nogometna reprezentacija Argentine (Selección de fútbol de Argentina) predstavlja Argentinu na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je Nogometnog saveza Argentine (Asociación del Fútbol Argentino (AFA)).

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prvu službenu utakmicu odigrala je 1902. protiv reprezentacije Urugvaja. Član je FIFA-e od 1912, a članica CONMEBOL-a od 1916. Tri puta osvojila je svjetsko prvenstvo: 1978, kada je bila i domaćin, 1986. u Meksiku i 2022. u Kataru. Također je osvojila zlatnu medalju i na Kupu konfederacija 1992. Bilo je to prvo takmičenje takve vrste pod pokroviteljstvom FIFA-e gdje su na turniru u Saudijskoj Arabiji, osim domaćina, učestvovali šampioni triju kontinenata (pored Argentine još i SAD, Obala Slonovače), koje je kasnije preimenovano u FIFA Kup konfederacija. Na kontinentalnom takmičenju Južne Amerike Argentina spada u red najuspješnijih reprezentacija. Šampioni Južne Amerike, odnosno osvajač Copa Amérike Argentina je bila 15 puta.[6]

Broj medalja
Takmičenje Zlatna medalja Srebrna medalja Bronzana medalja Ukupno
Svjetsko prvenstvo 3 3 0 6
Kup konfederacija 1 2 0 3
Copa América 2 3 1 6
Prvenstvo Južne Amerike 15 14 5 34
Olimpijske igre 0 1 0 1
Panameričke igre 6 2 3 11
Ukupno 26 25 9 60

Rana historija (1902–1947)

[uredi | uredi izvor]
Argentina 1902.
Šampionska generacija 1921.
Sastav koji je osvojio srebrenu medalju na OI 1928.
Argentina - Meksiko (SP 1930)
Šampionska generacija 1945.

Prvom nogometnom utakmicom u historiji Argrentine smatra se utakmica iz 1901. godine između Argentine i Urugvaja[7]. 20. jula godinu dana kasnije reprezentacija Argentine odigrala je i svoju prvu službenu utakmicu također opet protiv Urugvaja u Montevideu[4][5]. Prvi meč protiv Urugvaja je bio prvi zvanični međunarodni meč odigran van Britanskih granica. Treba napomenuti da Argentina i Urugvaj drže rekord u broju odigranih utakmica između dvije zemlje. U svojoj bogatoj historiji ove dvije reprezentacija susrele su se čak 180 puta[8]. Prvi trofej sa nekog takmičenja Argentina je osvojila 1916. godine na svom, domaćem terenu. Doduše, bila je to srebrena medalja i prvi južnoamerički kontinentalni šampionat. Sa jednom pobjedom (6–1 protiv Čilea) i dva remija (protiv Brazila i Urugvaja) bila su dovoljna za drugu poziciju i srebro[9]. Prvu zlatnu medalju Argentina je osvojila na kontinentalnom šampionatu kao organizator turnira 1921. godine. Nakon tri srebra i jedne bronzane medalje Argentina je ubjedljivo završila na prvom mjestu, tri utakmice - tri pobjede, bez primljenog gola[10]. Sljedeću zlatnu medalju Argentinci osvajaju nakon četiri godine, opet kao organizatori turnira[11]. Sljedeće godine Argentina osvaja srebro[12] a svoje prvo zlato izvan granica Argentine osvajaju u Peruu[13].

Svoj prvi nastup na Olimpijskim igrama Argentina je imala u Amsterdamu 1928. godine. Nakon tri ubjedljive pobjede (SAD 11:2, Belgija 6:3, Egipat 6:0) plasirali su se u finale. Prva utakmica je završena bez pobjednika pa se 13. juna 1928. godine igrala druga utakmica. Nakon 1:1 u prvoj utakmici u ponovljenoj Urugvaj je slavio rezultatom 1:2[14][15]. Sljedeće godine Argentina brani zlatnu medalju osvojenu prije dvije godinu u Peruu te potvrđuje svoju dominaciju u Južnoj Americi[16]. Svoju prvu utakmicu na svjetskom prvenstvu Argentina je odigrala 15. jula 1930. godine protiv Francuske. Jedini gol na utakmici a i prvi historijski na svjetskim prvenstima dao je Luis Monti u 81-oj minuti susreta. Nakon pobjede nad Francuskom, uslijedile su pobejde nad Meksikom, Čileom, te u polufinalu sa čak 6:1 pobijeđen je SAD. U prvom finalu svjetskog prvenstva čekao ih je domaćin Urugvaj. 30.-og jula 1930. godine u Montevideu igrala se prva finalna utakmica svjetskih prvenstava. Iako je domaćin Urugvaj poveo ranim vodstvom na utakmici, Argentina uspijeva postići dva pogotka te na odmor otići sa golom prednosti. Ipak, u drugom poluvremenu, Urugvaj postiže čak tri gola te tako Argentina osvaja srebrenu medalju[17]. Na sljedećem svjetskom prvenstvu odigranom u Italiji Argentina, iako je dva puta vodila na utakmici ipak je poražena od Švedske rezultatom 2:3 te tako već nakon prvog kruga oprostila se od daljnjeg takmičenja šampionata[18]. Sljedeće godine na južnoameričkom šampionatu Argentina osvaja drugo mjesto, ključna utakmica se odigrala u posljednjem kolu gdje je Argentina doživjela poraz te vrh tabele prepustio Urugvaju[19]. 1937. godine Argentina kao organizator južnoameričkog šampionata osvaja prvo mjesto. Bila je to peta šampionska titula, odnosno četvrta koja je osvojena pred svojim navijačima. Nakon pet odigranih kola Argentina i Brazil imali su isti broj bodova te je igran play-off. Nakon regularnog dijela utakmice bez golova, sa dva gola Vicenta De la Mate u produžecima Argentina slavi te na taj način osvaja peti put trofej šampiona[20]. Sljedeće godine Argentina nije nastupila na svjetskom prvenstvu kao ni na južnoameričkom šampionatu 1939. godine. Na sljedećih pet šampionata Južne Amerike Argentina osvaja četiri zlatne i jednu srebrenu medalju[6].

Doba tranzicije (1947–1974)

[uredi | uredi izvor]

Odsustvo sa turnira (1947–1955)

[uredi | uredi izvor]

Nakon dobrih igara na južnoameričkom šampionatu uslijedile su ne tako slavne godine nogometne reprezentacije Argentine (1947-1955). Argentina se povukla sa svjetskog prvenstva koje se održavalo u Brazilu 1950. godine zbog sukoba sa nogometnim savezom Brazila dok na sljedećem svjetskom prvenstvu koje se igralo u Švicarskoj 1954. nisu uopće ni učestvovali. Isti slučaj se desio i sa južnoameričkim šampionatom 1949 i 1953. godine. U međuvremenu Argentina je bila organizator Pan-Američkig igara, sa kojeg se Brazil povukao sa turnira[21].

Los Carasucias i doba El desastre de Suecia (1955–1967)

[uredi | uredi izvor]

Nakon dva odsustva sa južnoameričkog šampionata Argentina se opet našla na turniru. Ovog puta u Čileu gdje postaju šampioni[22]. Sljedeće godine Argentina osvaja treće mjesto[23] da bi se 1957. i 1959. godine opet vratili na pobjednički kolosijek[24][25].

Na tom južnoameričkom šampionatu 1957. godine Argentinski nogometaši su dobili nadimak Los Carasucias (prljave face) u usporedbi sa djecom koja uprljano igraju nogomet na ulicama, čiji je stil igranja driblingom postao kao znak identiteta argentinskog nogometa. U međuvremenu Argentina je nakon tri propuštana svjetska prvenstva učestvovala na svjetskom prvenstvu igranom u Švedskoj. Sa jednom pobjedom (Sjeverna Irska) te dva poraza (Zapadna Njemačka i Čehoslovačka) Argentina je sasvim neočekivano ubjedljivo završila na dnu tabele[26]. Argentina je upravo na ovom svjetskom prvenstvu doživjela i jedan od najvećih poraza u svojoj historiji, 1:6 protiv Čehoslovačke. Siromašan nastup nazvan El desastre de Suecia (švedska katastrofa) izazvao je bijes kod navijača te ih je oko 10 000 dočekalo svoje nogometaše pri povratku u Argentinu na Ezeiza aerodromu (Buenos Aires)[27]. Za loše nastupu na svjetskom prvenstvu Argentina se iskupila sljedeće godine na južnoameričkom šampionatu gdje su bili i organizatori turnira. Treba napomenuti da je 1959. godine, jedini put u historiji igran južnoamerički šampionat dva puta u istoj godini, 7. mart - 4. april u Argentini te 5-27. decembar u Ekvadoru. U decembarskom južnoameričkom šampionatu Argentina je svoj nastup završila na drugom mjestu na kojem su i ovog puta doživjeli sudbinu sličnu El desastre de Suecia, Urugvaj je slavio rezultatom 0:5 te tako šampionsku titulu uzeo od Argentine[28].

Na Olimpijskim igrama 1960. godine koje su se održavale u Rimu, Argentina je takmičenje završila u grupnoj fazi. Presudan je bio poraz od Danske u prvom kolu rezultatom 2:3[29]. Na svjetskom prvenstvu igranom 1962. godine u Čileu Argentina je zabilježila skroman učinak, pobjedu (Bugarska), poraz (Engleska) te u zadnjem kolu neriješen rezultat (Mađarska) nisu bili dovoljni za plasman u četvrtfinale[30]. Nastup na južnoameričkom šampionatu 1963. godine u Boliviji Argentini je donijelo bronzanu medalju[31]. 1964. godine Argentina se treći put kvalificirala na Olimpijskim igrama. U Tokiu Argentina je ubilježila remi (Gana) i poraz (Japan) te tako okončali takmičenje u grupi[32]. Na svjetskom prvenstvu odigranom 1966. godine u Engleskoj Argentina je takmičenje okončala u četvrtfinalu, porazom od domaćina, ispostavilo se kasnije i šampiona tog svjetskog prvenstva Engleske[33]. Godinu dana kasnije Argentina u Urugvaju na južnoameričkom šampionatu osvaja drugo mjesto, u zadnjem kolu takmičenja poražena je od istoimenog domaćina[34].

  • Šampionska generacija 1957.
    Šampionska generacija 1957.
  • Sastav koji je učestvovao na SP 1958.
    Sastav koji je učestvovao na SP 1958.
  • Argentina na SP 1962.
    Argentina na SP 1962.
  • Sastav koji je učestvovao na SP 1966.
    Sastav koji je učestvovao na SP 1966.

Doba stagnacije (1967–1977)

[uredi | uredi izvor]
Argentina - Istočna Njemačka 1:1 (SP 1974)
Argentina - Italija 1:1 (SP 1974)
Argentina - Haiti 4:1 (SP 1974)

Nastup na svjetsko prvenstvo 1970. godine Argentina nije obezbjedila. To je jedino svjetsko prvenstvo u historiji na koje se Argentina nije uspjela kvalificirati. U prve dvije utakmice već se dalo naslutiti da se Argentina neće kvalificirati nakon poraza na gostujućem terenu od Bolivije (1:3) i Perua (0:1). Ipak, pobjeda nad Bolivijom ulijevala je nadu da bi u zadnjem kolu Argentina uspjela obezbjediti učešće na svjetskom prvenstvu. Međutim, to se nije dogodilo. Peru je u Buenos Airesu vodio na utakmici dva puta, da bi Argentina preko Rendoa u zadnjim trenutcima uspjela izjednačiti. Konačan rezultat 2:2[35]. Pitanje nastupa na sljedećem svjetskom prvenstvu Argentina nije dozvolila da dođe u pitanje. Iako su u odlučujućoj utakmici protiv Paragvaja u Buenos Airesu primili pogodak na početku utakmice, do kraja poluvremena su preko Rubén Ayale uspjeli da izjednače. Isti igrač pogodio je i u drugom poluvremenu za vodstvo Argentine. Do kraja utakmice još jedan gol u golu Paragvaja, pobjeda Argentine i učestvovanje na svjetskom prvenstvu uspješno obezbjeđeno[36]. Na svjetskom prvenstvu koje se igralo u Zapadnoj Njemačkoj Argentina je učestvovanje okončala u drugoj grupnoj fazi. Prethodno su uspješno prošli prvu grupnu fazu. Pobjeda (Haiti 4:1), remi (Italija 1:1) i poraz (Poljska 2:3) te su zbog bolje golovne razlike od Italijeuspješno prošli prvu grupnu fazu. U drugoj grupnoj fazi grupa u kojoj se našla Argentina je bila prejaka, pa već u prvoj utakmici i poraz 0:4 od Holandije vidjelo se da Argentina ne može mnogo da učini u ovoj grupi. Drugi poraz protiv Brazila i matematički je potvrdio da Argentina ne može proći u daljnji tijek takmičenja[37]. Nakon osam godina neigranja južnoameričkog šampionata takmičenje je ponovo uspostavljeno te ujedno i preimenovano u Copa América. Argentina je na tom šampionatu nastup završila u grupnom dijelu takmičenja sa polovičnim učinkom. Doživjeli su dva poraza od Brazila te zabilježili dvije pobjede protiv Venecuele[38].

Zlatna generacija i vrijeme Maradone (1978–1994)

[uredi | uredi izvor]

Svjetski prvak (1978)

[uredi | uredi izvor]
Početna postava Argentine u finalnoj utakmici 1978.

Reprezentacija Argentine svoju prvu titulu svjetskog prvaka osvojila je na svom terenu 1978. Bila je to generacija u kojoj su bili Mario Kempes, Leopoldo Luque, Daniel Bertoni, René Houseman, Daniel Passarella, Alberto Tarantini, Osvaldo Ardiles. Voljom žrijeba Argentina je bila u grupi sa Francuskom, Italijom i Mađarskom. Argentina je prvenstvo otvorila pobjedom nad Mađarskom rezultatom 2:1. Iako su Mađari poveli na toj utakmici golom Leopoldo Luque Argentina uspjeva izjednačiti da bi pobjednički gol dao Bertoni 7 minuta prije kraja i tako donio jako važnu pobjedu Argentini na otvaranju prvenstva. Druga utakmica na prvenstvu bila je protiv neugodne Francuske. Pošto su Francuzi poraženi u prvom meču od Italije više nisu imali prava na kiks. Međutim, iako su Francuzi uspjeli izjednačiti golom Platinija, Leopoldo Luque postiže pobjedonosni pogodak te tako kolo prije kraja u drugi krug takmičenja osigurava plasman Argentini, a i Italiji koja je već ranije pobijedila Mađarsku. U 3. kolu Argentina je igrala protiv Italije. Argentini je u ovom meču trebala pobjeda zbog lošije gol-razlike u odosnu na Italiju. Ipak, pred domaćim navijačima Argentina nije uspjela pronaći rješenje te tako doživljavaju poraz 0:1. U drugoj grupnoj fazi Argentina je bila u grupi s Poljskom, Brazilom i Peruom. Drugu grupnu fazu Argentina je otvorila utakmicom protiv Poljske. Dva gola Maria Kempesa, po 1 u oba poluvremena, donijela su pobjedu Argentini. U drugoj utakmici Argentina je igrala protiv Brazila. Nije bilo golova, pa je o prvom mjestu grupe i finalistu odlučivao treći krug takmičenja po grupama. Nekoliko sati prije odlučujuće utakmice Brazil je pobijedio Poljsku 3:1 te je na ovaj način Argentini za 1. mjesto u grupi i plasman u finale trebala pobjeda protiv Perua od najmanje 4 gola razlike. Nakon 1. poluvremena Argentina je imala vodstvo 2:0. U 2. poluvremenu postiže još 4 gola te zbog bolje gol-razlike u odnosu na Brazil osigurava put u finale. Finale 11. svjetskog prvenstva igrali su Argentina i Holandija, koja ih je na prethodnom prvenstvu pobijedila 0:4. Na stadionu Monumental u Buenos Airesu Argentina je igrala svoje drugo finale u historiji. Golom Maria Kempesa Argentina je došla u vodstvo. Do kraja utakmice postignut je još 1 gol. Ovog puta Holandija je izjednačila 8 minuta prije kraja utakmice golom Nanninge. Nakon 90 minuta rezultat se nije mijenjao, pa su se igrali produžeci. Drugim golom Kempesa Argentina opet dolazi u vodstvo. Nakon nekoliko minuta i Bertoni postiže pogodak te na taj način Argentina postaje prvak.[39][40] Sljedeće godine Argentina nije bila tako superiorna na Copa Américi; u 4 utakmice doživjela je 2 poraza te u odlučujućem meču protiv Brazila odigrala neriješeno 2:2.[41] Na svjetskom prvenstvu igranom u Španiji Argentina je bila u grupi sa Belgijom, Mađarskom i El Salvadorom. Iznenađujuće, Argentina je kao aktuelni prvak već u prvoj utakmici doživjela poraz. Belgija je slavila 0:1. Sljedeći protivnik bila je Mađarska. Superiornom igrom sa 2 gola Maradone Argentina slavi rezultatom 4:1. U trećoj, odlučujućoj utakmici Argentina ne dozvoljava El Salvadoru bilo kakvo izenenađenje te slavi 2:0. Kao drugoplasirana u grupi Argentina se kvalificirala za naredni krug takmičenja, u kojem su joj protivnici bili Italija i Brazil. Argentina gubi obje utakmice, prvu od Italije 1:2, te i drugu od Brazila 1:3.[42][43] 1983. na Copa Américi Argentina ne prolazi grupnu fazu. Iako je u 1. kolu pobijedila Brazil, naredne 3 utakmice odigrala je neriješeno (protiv Brazila i 2 puta protiv Ekvadora), što nije bilo dovoljno za plasman u 2. krug.[44]

Svjetski prvak (1986)

[uredi | uredi izvor]
Startna postava Argentine 1986. u finalnoj utakmici

Na svjetskom prvenstvo igranom u Meksiku 1986. Argentina po drugi put u svojoj historiji postaje šampion. U grupnoj fazi tog takmičenja ostvarila je 2 pobjede: protiv Južne Koreje (3:1) i Bugarske (2:0) te remi protiv Italije (1:1). Nakon osvojenog 1. mjesta u grupi u osmini finala protivnik je bio Urugvaj. Jedini gol na utakmici u prvom poluvremenu postiže Pedro Pasculli te tako Argentini osigurava plasman u četvrtfinale. Engleska, predvođena legendarnim Linekerom, nije imala mnogo šanse u toj utakmici u kojoj je Argentina izgledala superiorno. Početkom 2. poluvremena 2 gola za Argentinu postiže Maradona. Sve što su Englezi uspjeli bio je počasni gol 9 minuta prije kraja utakmice. U polufinalu Argentina igra protiv Belgije. Kao i protiv Engleske, Maradona postiže 2 pogotka i osigurava Argentini finale. U finalu, koje se igralo na stadionu Azteca, Argentina je igrala protiv Zapadna Njemačka. Argentina je povela sredinom 1. poluvremena golom Browna. Nakon 10 minuta igre u 2. poluvremenu Argentina stiže do drugog gola, a strijelac je bio Jorge Valdano. I kad se očekivala rutinska pobjeda, Zapadna Njemačka prvo golom Rummeniggea 15 minuta prije kraja smanjuje rezultat da bi zatim Rudi Völler 5 minuta kasnije kraja izjednačio rezultat na 2:2. Ipak, Burruchaga 3 minute poslije dovodi Argentinu u vodstvo te na taj način Argentina po drugi put postaje svjetski prvak.[45][46] Kao aktuelni svjetski prvak te domaćin Copa Américe 1987, Argentina zauzima tek 4. mjesto[47], a 2 godine kasnije, 1989. u Brazilu, stiže do bronzane medalje.[48]

Finale i zlatne godine Copa Américe (1990–1994)

[uredi | uredi izvor]

Na svjetskom prvenstvu igranom 1990. godine u Italiji Argentina je bila u grupi sa Sovjetskim savezom, Rumunijom i Kamerunom. Aktuelni svjetski šampion Argentina je u prvoj utakmici iznenađujuće doživjela poraz od Kameruna. Isti scenario Argentina je doživjela i u Španiji 1982. godine gdje su kao aktuelni svjetski šampioni na otvaranju svjetskog prvenstva istim rezultalom 0:1 poraženi od Belgije. U drugom kolu Argentina je rezultatom 2:0 pobijedila Sovjetski savez. U 3. kolu protivnik Argentine bila je Rumunija. Utakmica je završena podjelom bodova, baš onako kako odgovara objema reprezentacijama za prolazak u osminu finala. U osmini finala Argentina je igrala protiv Brazila. Jedini gol 10 minuta prije kraja utakmice postiže Claudio Caniggia te Argentina prolazi u četvrtfinale. U četvrtfinalu protivnik Argentine bila je Jugoslavija. Nakon regularnog dijela i produžetaka utakmice nije bilo golova. Pristupilo se izvođenju penala, u čemu Argentina izlazi kao pobjednik (3:2). U polufinalu je Argentina doživjela isti scenarij kao i u četvrtfinalu. Protivnik je bio domaćin, Italija. Nakon regularnog dijela i produžetaka utakmice nije bilo golova. Opet se pristupilo izvođenju penala, u čemu Argentina izlazi kao pobjednik. Rezultat je ovog puta bio 4:3 za Argentinu. U finalu svjetskog prvenstva protivnik je bila Zapadna Njemačka. Ovog puta Zapadna Njemačka bila je uspješnija te slavila golom Brehmea iz penala 5 minuta prije kraja utakmice.[49][50] Sljedeće godine u Čileu Argentina superiorno osvaja zlatnu medalju na Copa Américi.[51] Godinu kasnije Argentina učestvuje na turniru pod pokroviteljstvom FIFAe. Tadašnji naziv, Turnir kralja Fahda 4 godine kasnije promijenjen je u FIFA Kup konfederacija. Na turniru su učestvovale 4 ekipe, tadašnji aktuelni šampioni četiriju kontinenata: Južne Amerike - Argentina, Afrike - Obala Slonovače, Sjeverne Amerike - SAD te aktuelni šampion Azije i ujedno organizator turnira Saudijska Arabija. Prvu utakmicu Argentina je igrala protiv Obale Slonovače. Dva rana gola Batistute su već nagovještavala potop Obale Slonovače. Konačan rezultat 4:0 i plasman Argentine u prvo finale Turnira kralja Fahda. Finale su igrali Argentina i domaćin, Saudijska Arabija. Argentina je pobijedila rezultatom 3:1 i tako postala prva reprezentacija koja je osvojila Turnir kralja Fahda, kasnije poznatog pod imenom FIFA Kup Konfederacija[52]. 1993. u Ekvadoru na Copa Américi Argentina i ovog puta osvaja zlatnu medalju. 2 pobjede i 4 remija bili su dovoljni za odbranu šampionske titule osvojene prije 2 godine u Čileu.[53]

1994. na svjetskom prvenstvu u SAD-u Argentina je svoj nastup okončala u osmini finala. Argentina je prvenstvo otvorila pobjedom 4:0 nad Grčkom. U 2. kolu turnira rezultatom 2:1 slavi protiv Nigerije. To je bila posljednja utakmica Diega Maradone u dresu Argentine.[54] Nakon 2 pobjede uslijedila su 2 poraza, prvo u grupi od Bugarske 0:2, te u osmini finala od Rumunije rezultatom 2:3.[55][56]

Argentina u novijoj historiji (1995–2014)

[uredi | uredi izvor]
Reprezentacija Argentine 2011.

Na svom drugom nastupu na Turniru kralja Fahda Argentina učestvuje 1995. Ovog puta osvojeno je 2. mjesto. U finalu je rezultatom 0:2 bila bolja Danska.[57] Iste godine nastup na Copa Américi Argentina završava u četvrtfinalu. Nakon regularnog dijela utakmice odigranog bez golova boljim izvođenjem penala pobijedio je Brazil[58]. U Francuskoj, na svjetskom prvenstvu 1998, Argentina je odigrala 5 utakmica, te prvenstvo okončala u četvrtfinalu. Golom Bergkampa u posljednjim trenucima utakmice Holandija prolazi u polufinale.[59][60] Četiri godine poslije na svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu Argentina takmičenje završava u grupnoj fazi. U grupi smrti, kako su nazvali grupu F, Argentina je sa pobjedom (Nigerija 1:0), porazom (Engleska 0:1) i neriješenim (Švedska 1:1) rezultatom završila na 3. mjestu u grupi te tako okončala nastup.[61] 2004. u Peruu na Copa Américi Argentina osvaja srebro. Odluka o pobjedniku između Argentine i Brazila donesena je penalima. Brazil je bio uspješniji te osvaja svoje sedmo zlato.[62] Sljedeće godine Argentina učestvuje treći put na Kupu konfederacija. Turnir se odigrao u Njemačkoj, Argentina igra svoje treće finale ovog takmičenja te biva poražena rezultatom 1:4. Kao i godinu ranije na Copa Américi, protivnik je bio Brazil.[63] Na svjetskom prvenstvu 2006. Argentina dospijeva do četvrtfinala. Boljim izvođenjem penala dalje je prošao domaćin prvenstva, Njemačka.[64] U Venecueli 2007. Argentina na Copa Américi osvaja srebro. Nakon 5 pobjeda u finalu su doživjeli poraz. I ovog puta protivnik je bio Brazil. Bilo je to treće finale između ovih dviju reprezentacija u posljednje 3 godine.[65] Na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoafričkoj Republici Argentina je iz takmičenja eliminirana u četvrtfinalu od Njemačke. Neprepoznatljiva i loša igra Argentine rezultirala je sa 4 gola u mreži i oproštajem od turnira.[66][67] Na Copa Américi 2011, kad je bila i organizator, Argentina završava takmičenje u čevrtfinalu. Boljim izvođenjem penala Urugvaj slavi te kasnije i osvaja turnir.[68] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. Argentina osvaja 1. mjesto na tabeli te tako osigurava svoj 16. nastup na svjetskim prvenstvima.[69]

Argentina na SP 2014.

[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za SP 2018.

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018 - CONMEBOL
Poz.
Tim
 OU P N I DG PG GR B
1.  Brazil 18 12 5 1 41 11 30 41
2.  Urugvaj 18 9 4 5 32 20 12 31
3.  Argentina 18 7 7 4 19 16 3 28
4.  Kolumbija 18 7 6 5 21 19 2 27
5.  Peru 18 7 5 6 27 26 1 26
6.  Čile 18 8 2 8 26 27 −1 26
7.  Paragvaj 18 7 3 8 19 25 −6 24
8.  Ekvador 18 6 2 10 26 29 −3 20
9.  Bolivija 18 4 2 12 16 38 −22 14
10.  Venecuela 18 2 6 10 19 35 −16 12
  Brazil Urugvaj Argentina Kolumbija Peru Čile Paragvaj Ekvador Bolivija Venecuela
Brazil   – 2–2 3–0 2–1 3–0 3–0 3–0 2–0 5–0 3–1
Urugvaj   1–4 – 0–0 3–0 1–0 3–0 4–0 2–1 4–2 3–0
Argentina   1–1 1–0 – 3–0 0–0 1–0 0–1 0–2 2–0 1–1
Kolumbija   1–1 2–2 0–1 – 2–0 0–0 1–2 3–1 1–0 2–0
Peru   0–2 2–1 2–2 1–1 – 3–4 1–0 2–1 2–1 2–2
Čile   2–0 3–1 1–2 1–1 2–1 – 0–3 2–1 3–0 3–1
Paragvaj   2–2 1–2 0–0 0–1 1–4 2–1 – 2–1 2–1 0–1
Ekvador   0–3 2–1 1–3 0–2 1–2 3–0 2–2 – 2–0 3–0
Bolivija   0–0 0–2 2–0 2–3 0–3 1–0 1–0 2–2 – 4–2
Venecuela   0–2 0–0 2–2 0–0 2–2 1–4 0–1 1–3 5–0 –


Nastupi na turnirima

[uredi | uredi izvor]

Nastupi na Svjetskim prvenstvima

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Kvalifikacije za
Svjetsko prvenstvo
Domaćin/Godina Runda Poz. OU P N I DG PG OU P N I DG PG
Urugvaj 1930. Finalista 2. 5 4 0 1 18 9
Italija 1934. Runda 1 9. 1 0 0 1 2 3
Francuska 1938. Povukli se Povukli se
Brazil 1950.
Švicarska 1954. Nisu učestvovali Nisu učestvovali
Švedska 1958. Grupna faza 13. 3 1 0 2 5 10 4 3 1 0 10 2
Čile 1962. Grupna faza 10. 3 1 1 1 2 3 2 2 0 0 11 3
Engleska 1966. Četvrtfinale 5. 4 2 1 1 4 2 4 3 1 0 9 2
Meksiko 1970. Nisu se kvalificirali 4 1 1 2 4 6
Njemačka 1974. Runda 2 8. 6 1 2 3 9 12 4 3 1 0 9 2
Argentina 1978. Šampion 1. 7 5 1 1 15 4 Kvalificirali se kao domaćini
Španija 1982. Runda 2 11. 5 2 0 3 8 7 Kvalificirali se kao šampioni
Meksiko 1986. Šampion 1. 7 6 1 0 14 5 6 4 1 1 12 6
Italija 1990. Finalista 2. 7 2 3 2 5 4 Kvalificirali se kao šampioni
Sjedinjene Američke Države 1994. Osmina finala 10. 4 2 0 2 8 6 8 4 2 2 9 10
Francuska 1998. Četvrtfinale 6. 5 3 1 1 10 4 16 8 6 2 23 13
Južna Koreja Japan 2002. Grupna faza 18. 3 1 1 1 2 2 18 13 4 1 42 15
Njemačka 2006. Četvrtfinale 6. 5 3 2 0 11 3 18 10 4 4 29 17
Južnoafrička Republika 2010. Četvrtfinale 5. 5 4 0 1 10 6 18 8 4 6 23 20
Brazil 2014. Finalista 2. 7 5 1 1 8 4 16 9 5 2 35 15
Rusija 2018. Osmina finala 16. 4 1 1 2 6 9 18 7 7 4 19 16
Katar 2022. Šampion 1. 7 4 2 1 15 8 17 11 6 0 27 8
Kanada Meksiko Sjedinjene Američke Države 2026. Učestvovat će u kvalifikacijama Učestvovat će u kvalifikacijama
Maroko Portugal Španija 2030. Kvalificirali se kao domaćini Kvalificirali se kao domaćini
Saudijska Arabija 2034. Učestvovat će Učestvovat će
Ukupno 3 titule 18/22 88 47 17 24 152 101 158 90 42 26 269 135

Nastupi na kontinentalnom prvenstvu Južne Amerike

[uredi | uredi izvor]
Rezultati Argentine na Južnoameričkom prvenstvu i Copa Amériki
Južnoameričko prvenstvo
# Runda Poz. OU P N I DG PG GR Sastavi Ref.
Argentina 1916. 2. 3 1 2 0 7 2 5 [70]
Urugvaj 1917. 2. 3 2 0 1 5 3 2 [71]
Brazil 1919. 3. 3 1 0 2 7 7 0 [72]
Čile 1920. 2. 3 1 2 0 4 2 2 [73]
Argentina 1921. Prvak 1. 3 3 0 0 5 0 5 [74]
Brazil 1922. 4. 4 2 0 2 6 3 3 [75]
Urugvaj 1923. 2. 3 2 0 1 6 6 0 [76]
Urugvaj 1924. 2. 3 1 2 0 2 0 2 [77]
Argentina 1925. Prvak 1. 4 3 1 0 11 4 7 [78]
Čile 1926. 2. 4 2 1 1 14 3 11 [79]
Peru 1927. Prvak 1. 3 3 0 0 15 4 11 [80]
Argentina 1929. Prvak 1. 3 3 0 0 9 1 8 [81]
Peru 1935. 2. 3 2 0 1 8 5 3 [82]
Argentina 1937. Prvak 1. 6 5 0 1 14 5 9 [83]
Peru 1939. Nisu učestvovali [84]
Čile 1941. Prvak 1. 4 4 0 0 10 2 8 [85]
Urugvaj 1942. 2. 6 4 1 1 21 6 15 [86]
Čile 1945. Prvak 1. 6 5 1 0 22 5 17 [87]
Argentina 1946. Prvak 1. 5 5 0 0 17 3 14 [88]
Ekvador 1947. Prvak 1. 7 6 1 0 28 4 24 [89]
Brazil 1949. Nisu učestvovali [90]
Peru 1953. Nisu učestvovali [91]
Čile 1955. Prvak 1. 5 4 1 0 18 6 12 [92]
Urugvaj 1956. 3. 5 3 0 2 5 3 2 [93]
Peru 1957. Prvak 1. 6 5 0 1 25 6 19 [94]
Argentina 1959. Prvak 1. 6 5 1 0 19 5 14 [95]
Ekvador 1959. 2. 4 2 1 1 9 9 0 [96]
Bolivija 1963. 3. 6 3 1 2 15 10 5 [97]
Urugvaj 1967. 2. 5 4 0 1 12 3 9 [98]
26/29 113 81 15 17 314 107 207
Copa América
1975. Grupna faza 5. 4 2 0 2 17 4 13 [99]
1979. Grupna faza 8. 4 1 1 2 7 6 1 [100]
1983. Grupna faza 6. 4 1 3 0 5 4 1 [101]
Argentina 1987. Polufinale 4. 4 1 1 2 5 4 1 [102]
Brazil 1989. 3. 7 2 3 2 2 4 -2 [103]
Čile 1991. Prvak 1. 7 6 1 0 16 6 10 [104]
Ekvador 1993. Prvak 1. 6 2 4 0 6 4 2 [105]
Urugvaj 1995. Četvrtfinale 5. 4 2 1 1 8 6 2 [106]
Bolivija 1997. Četvrtfinale 6. 4 1 2 1 4 3 1 [107]
Paragvaj 1999. Četvrtfinale 8. 4 2 0 2 6 6 0 [108]
Kolumbija 2001. Nisu učestvovali [109]
Peru 2004. Finale 2. 6 4 1 1 16 6 10 [110]
Venecuela 2007. Finale 2. 6 5 0 1 16 6 10 [111]
Argentina 2011. Četvrtfinale 7. 4 1 3 0 5 2 3 [112]
Čile 2015. Finale 2. 6 3 3 0 10 3 7 Sastav [113]
Sjedinjene Američke Države 2016. Finale 2. 6 5 1 0 18 2 16 Sastav [114]
Brazil 2019. Biće naknadno odlučeno
Ekvador 2023.
15/16 76 38 24 14 141 66 75
Ukupno 41/45 189 119 39 31 455 173 282


Nastupi na FIFA Kupu konfederacija

[uredi | uredi izvor]
FIFA Kup konfederacija
Domaćin/Godina Runda Poz. OU P N I DG PG
Saudijska Arabija 1992. Šampion 1. 2 2 0 0 7 1
Saudijska Arabija 1995. Finalista 2. 3 1 1 1 5 3
Saudijska Arabija 1997. Nisu se kvalificirali
Meksiko 1999.
Južna Koreja Japan 2001.
Francuska 2003.
Njemačka 2005. Finalista 2. 5 2 2 1 10 10
Južnoafrička Republika 2009. Nisu se kvalificirali
Brazil 2013.
Rusija 2017. Biće naknadno odlučeno
Katar 2021.
Ukupno 1 Titula 3/9 10 5 3 2 22 14

Trenutni sastav

[uredi | uredi izvor]

Sljedećih 26 igrača bilo je pozvano u reprezentaciju za Copa Américu 2024.[115]

Nastupi i golovi su tačni od 29. juna 2024, nakon utakmice protiv Perua.

0#0 Poz. Igrač Datum rođenja (dob) Nastupi Golovi Klub
1 1G Franco Armani (1986-10-16) 16. oktobar 1986 (38 godina) 19 0 Argentina River Plate
12 1G Gerónimo Rulli (1992-05-20) 20. maj 1992 (32 godine) 4 0 Nizozemska Ajax
23 1G Emiliano Martínez (1992-09-02) 2. septembar 1992 (32 godine) 42 0 Engleska Aston Villa
2 2O Lucas Martínez Quarta (1996-05-10) 10. maj 1996 (28 godina) 15 0 Italija Fiorentina
3 2O Nicolás Tagliafico (1992-08-31) 31. august 1992 (32 godine) 60 1 Francuska Lyon
4 2O Gonzalo Montiel (1997-01-01) 1. januar 1997 (27 godina) 29 1 Engleska Nottingham Forest
6 2O Germán Pezzella (1991-06-27) 27. juni 1991 (33 godine) 41 3 Španija Real Betis
8 2O Marcos Acuña (1991-10-28) 28. oktobar 1991 (33 godine) 59 0 Španija Sevilla
13 2O Cristian Romero (1998-04-27) 27. april 1998 (26 godina) 33 3 Engleska Tottenham Hotspur
19 2O Nicolás Otamendi (1988-02-12) 12. februar 1988 (36 godina) 114 6 Portugal Benfica
25 2O Lisandro Martínez (1998-01-18) 18. januar 1998 (26 godina) 20 0 Engleska Manchester United
26 2O Nahuel Molina (1998-04-06) 6. april 1998 (26 godina) 40 1 Španija Atlético Madrid
5 3V Leandro Paredes (1994-06-29) 29. juni 1994 (30 godina) 64 5 Italija Roma
7 3V Rodrigo De Paul (1994-05-24) 24. maj 1994 (30 godina) 66 2 Španija Atlético Madrid
14 3V Exequiel Palacios (1998-10-05) 5. oktobar 1998 (26 godina) 30 0 Njemačka Bayer Leverkusen
16 3V Giovani Lo Celso (1996-04-09) 9. april 1996 (28 godina) 55 3 Engleska Tottenham Hotspur
18 3V Guido Rodríguez (1994-04-12) 12. april 1994 (30 godina) 30 1 Španija Real Betis
20 3V Alexis Mac Allister (1998-12-24) 24. decembar 1998 (25 godina) 28 2 Engleska Liverpool
21 3V Valentín Carboni (2005-03-05) 5. mart 2005 (19 godina) 3 0 Italija Inter Milan
24 3V Enzo Fernández (2001-01-17) 17. januar 2001 (23 godine) 25 4 Engleska Chelsea
9 4N Julián Álvarez (2000-01-31) 31. januar 2000 (24 godine) 33 8 Engleska Manchester City
10 4N Lionel Messi (1987-06-24) 24. juni 1987 (37 godina) 184 108 Sjedinjene Američke Države Inter Miami
11 4N Ángel Di María (1988-02-14) 14. februar 1988 (36 godina) 143 31 Portugal Benfica
15 4N Nicolás González (1998-04-06) 6. april 1998 (26 godina) 36 5 Italija Fiorentina
17 4N Alejandro Garnacho (2004-07-01) 1. juli 2004 (20 godina) 6 0 Engleska Manchester United
22 4N Lautaro Martínez (1997-08-22) 22. august 1997 (27 godina) 61 28 Italija Inter Milan


Dresovi kroz historiju

[uredi | uredi izvor]

Argentina uglavnom koristi bijele i svijetlo plave vertikalne trakaste dresove, crne kratke hlače i bijele/crne čarape. Gostujući kompleti obično su u tamno plavim tonovima, različite boje između šorceva i čarapa. Ipak, Argentina je nosila druge uniforme nekoliko puta. Jedan od njih je bio 3. juna 1919. godine u Rio de Janeiru igrajući na turniru "Roberto Chery" protiv Brazila. U to vrijeme Argentina je nosila svijetlo plavi dres, slično dresu Urugvaja. Na svjetskom prvenstvu 1958. godine, Argentina je koristila žuti dres u utakmici protiv Zapadne Njemačke zbog tog što nisu imali garnituru gostujućih dresova na turniru[116].

Domaći dresovi

[uredi | uredi izvor]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1901
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1911–1974
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1930 (SP 1930)
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1975
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1978
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1982
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1986
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1990
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1994
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1998
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1999
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2002
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2004
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2006
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2008
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2010
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2011
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2013

Gostujući dresovi

[uredi | uredi izvor]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1919
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1958
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1978
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1982
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1986
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1994
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1998
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2002
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2004
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2006
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2008
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2010
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2011

Statistika igrača

[uredi | uredi izvor]

Zadnja izmjena 17. 12 2014.[117][118]

  Aktivni reprezentativci

Najviše nastupa

[uredi | uredi izvor]
# Nogometaš Br. nastupa Br. golova Prvi nastup Zadnji nastup
1. Javier Zanetti[119] 145 5 16. novembar 1994. 16. juli 2011.
2. Roberto Ayala[120] 115 7 16. novembar 1994. 15. juli 2007.
3. Javier Mascherano[121] 110 3 16. juli 2003. 2014.
4. Diego Simeone[122] 106 11 14. juli 1988. 7. juni 2002.
5. Oscar Ruggeri[123] 97 7 12. maj 1983. 3. juli 1994.
Lionel Messi[124] 97 45 17. august 2005. 18. novembar 2014.
7. Diego Maradona[54] 91 34 27. februar 1977. 25. juni 1994.
8. Ariel Ortega[125] 87 17 15. decembar 1993. 5. maj 2010.
9. Gabriel Batistuta[126] 78 56 27. juni 1991. 12. juni 2002.
10. Juan Pablo Sorín[127] 76 11 1996. 2006.

Najbolji strijelci

[uredi | uredi izvor]
# Nogometaš Br. golova Br. nastupa Prvi nastup Zadnji nastup
1. Gabriel Batistuta[126] 56 78 27. juni 1991. 12. juni 2002.
2. Lionel Messi[124] 55 112 17. august 2005. 22. juni 2016.
3. Hernán Crespo[128] 35 64 14. februar 1995. 2. juli 2007.
4. Diego Maradona[54] 34 91 27. februar 1977. 25. juni 1994.
5. Luis Artime[129] 24 25 17. maj 1961. 2. februar 1967.
6. Gonzalo Higuaín[130] 23 46 2009. 2014.
7. Leopoldo Luque[131] 22 45 1975. 1981.
Daniel Passarella[130] 70 1976. 1986.
Sergio Agüero[130] 59 3. septembar 2006. 2014.
10. Herminio Masantonio[130] 21 19 1935. 1942.
José Sanfilippo[130] 29 1956. 1962.

Selektori

[uredi | uredi izvor]

Od 19241[132]:

Datum Selektor
1924–25 Argentina Ángel Vázquez
1926–27 Argentina Jorge Valderrama
1927–28 Španija José Lago Millán
1928–29 Argentina Francisco Olazar
1929–30 Argentina Francisco Olazar & Argentina Juan José Tramutola
1934 Italija Felipe Pascucci
1934–37 Argentina Manuel Seoane
1937–39 Argentina Ángel Fernández Roca
1939–60 Argentina Guillermo Stábile
1960–61 Argentina Victorio Spinetto
1962–63 Argentina Juan Carlos Lorenzo
1963 Argentina Alejandro Galán
Datum Selektor
1963–64 Argentina Horacio Torres
1964–68 Argentina José María Minella
1968 Italija Renato Cesarini
1968–69 Argentina Humberto Maschio
1969 Argentina Adolfo Pedernera
1969–72 Argentina Juan José Pizzuti
1972–74 Argentina Omar Sívori
1974 Argentina Vladislao Cap
1974–82 Argentina César Luis Menotti
1982–90 Argentina Carlos Bilardo
1990–94 Argentina Alfio Basile
1994–98 Argentina Daniel Passarella
Datum Selektor
1998–04 Argentina Marcelo Bielsa
2004–06 Argentina José Pékerman
2006–08 Argentina Alfio Basile
2008–10 Argentina Diego Maradona
2010–11 Argentina Sergio Batista
2011–14 Argentina Alejandro Sabella
2014–16 Argentina Gerardo Martino
2016–17 Argentina Edgardo Bauza
2017–18 Argentina Jorge Sampaoli
2018– Argentina Lionel Scaloni

Napomene:

  • 1 Trenutno nisu unošene informacije o tome tko je bio selektor u periodu 1901–24 i 1930–35 (osim Pascuccia, koji je bio selektor 27. maja 1934.[132]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Football Team Nicknames, topendsports.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  2. ^ FIFA ljestvica (ar) (en) (fr) (de) (es)
  3. ^ a b Fifa rang lista za Argentinu, fifa.com; pristupljeno: 31. 1. 2014.
  4. ^ a b Argentina - Uruguay Matches 1902-2009, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  5. ^ a b c d Argentina national football team - ARCHIVE, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  6. ^ a b The Copa América Archive - Trivia, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  7. ^ Deportes - Futbol Uruguayo I, eluruguayo.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  8. ^ Argentina - Uruguay headtohead records, fifa.com Arhivirano 22. 10. 2013. na Wayback Machine; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  9. ^ Southamerican Championship 1916, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  10. ^ Southamerican Championship 1921, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  11. ^ Southamerican Championship 1925, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  12. ^ Southamerican Championship 1926, rsssf.com; pristupljeno: 2. februar 2014.
  13. ^ Southamerican Championship 1927, rsssf.com; pristupljeno: 2. februar 2014.
  14. ^ FOOTBALL TOURNAMENT AT THE GAMEs OF THE iXtH OLYMPIAD, AMsTERDAM 1928, BY TONY BijKERK; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  15. ^ Games of the IX. Olympiad Football Tournament (Amsterdam, Netherlands, May 27 - June 13, 1928), rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  16. ^ Southamerican Championship 1929, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  17. ^ Hosts Uruguay beat arch-rivals to first world crown, fifa.com Arhivirano 26. 12. 2013. na Wayback Machine; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  18. ^ Delight for the Azzurri as home advantage tells, fifa.com Arhivirano 30. 12. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  19. ^ Southamerican Championship 1935, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  20. ^ Southamerican Championship 1937, rsssf.com; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  21. ^ Panamerican Games 1951 (Buenos Aires), rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  22. ^ Southamerican Championship 1955, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  23. ^ Southamerican Championship 1956, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  24. ^ Southamerican Championship 1957, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  25. ^ Southamerican Championship 1959 (1st Tournament), rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  26. ^ World Cup 1958, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  27. ^ Argentina sufría la peor derrota en un Mundial: "El desastre de Suecia 1958", infobae.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  28. ^ Southamerican Championship 1959 (2st Tournament), rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  29. ^ Games of the XVII. Olympiad Football Tournament (Roma, Italy, 26th August - 10th September 1960), rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  30. ^ World Cup 1962, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  31. ^ Southamerican Championship 1963, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  32. ^ Games of the XVIII. Olympiad Football Tournament (Tokyo, Japan, October 11 - 23, 1964), rsssf.com; pristupljeno: 3. februar 2014.
  33. ^ World Cup 1966, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  34. ^ Southamerican Championship 1967, rsssf.com; pristupljeno: 3. februar 2014.
  35. ^ World Cup 1970 Qualifying, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  36. ^ World Cup 1974 Qualifying, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  37. ^ World Cup 1974 finals, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  38. ^ Copa América 1975, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  39. ^ Kempes key as Argentina are crowned with confetti, fifa.com Arhivirano 22. 11. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 2. 2. 2014.
  40. ^ World Cup 1978 finals, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  41. ^ Copa América 1979, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  42. ^ Brazil shine but Rossi strikes Spanish gold for Italy, fifa.com Arhivirano 22. 11. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  43. ^ World Cup 1982 finals, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  44. ^ Copa América 1983, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  45. ^ World Cup 1986, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  46. ^ Maradona lights up the world – with a helping hand, fifa.com Arhivirano 29. 12. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  47. ^ Copa América 1987, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  48. ^ Copa América 1989, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  49. ^ World Cup 1990, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  50. ^ Germany hit winning note as Italian chorus fades, fifa.com Arhivirano 22. 11. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  51. ^ Copa América 1991, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  52. ^ Saudi Arabia 1992: Argentina get the ball rolling, fifa.com Arhivirano 5. 9. 2015. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. februar 2014.
  53. ^ Copa América 1993, rsssf.com; pristupljeno: 3. 2. 2014.
  54. ^ a b c Diego Armando Maradona - International Appearances, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "Diego Armando Maradona - International Appearances, rsssf.com" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  55. ^ Brazil back on top in football's final frontier, fifa.com Arhivirano 27. 10. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  56. ^ World Cup 1994, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  57. ^ Saudi Arabia 1995: Denmark come in from the cold, fifa.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  58. ^ Copa América 1995, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  59. ^ Zidane lights the blue-touch paper for France, fifa.com Arhivirano 7. 10. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  60. ^ World Cup 1998, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  61. ^ Redemption for Ronaldo as world's eyes turn east, fifa.com Arhivirano 28. 10. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  62. ^ Copa América 2004, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  63. ^ Germany 2005: Wonderful tournament whets appetite for the main event, fifa.com Arhivirano 27. 9. 2013. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  64. ^ Italy conquer the world as Germany wins friends, fifa.com Arhivirano 18. 10. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  65. ^ Copa América 2007, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  66. ^ Pride for Africa as Spain strike gold, fifa.com Arhivirano 29. 12. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  67. ^ 2010 FIFA World Cup South Africa™ Technical Report and Statistics, fifa.com Arhivirano 26. 11. 2013. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  68. ^ Copa América 2011, rsssf.com; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  69. ^ 2014 FIFA World Cup qualifications - South America, fifa.com Arhivirano 22. 2. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 6. 2. 2014.
  70. ^ "Southamerican Championship 1916". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  71. ^ "Southamerican Championship 1917". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  72. ^ "Southamerican Championship 1919". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  73. ^ "Southamerican Championship 1920". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  74. ^ "Southamerican Championship 1921". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  75. ^ "Southamerican Championship 1922". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  76. ^ "Southamerican Championship 1923". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  77. ^ "Southamerican Championship 1924". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  78. ^ "Southamerican Championship 1925". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  79. ^ "Southamerican Championship 1926". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  80. ^ "Southamerican Championship 1927". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  81. ^ "Southamerican Championship 1929". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  82. ^ "Southamerican Championship 1935". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  83. ^ "Southamerican Championship 1937". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  84. ^ "Southamerican Championship 1939". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  85. ^ "Southamerican Championship 1941". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  86. ^ "Southamerican Championship 1942". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  87. ^ "Southamerican Championship 1945". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  88. ^ "Southamerican Championship 1946". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  89. ^ "Southamerican Championship 1947". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  90. ^ "Southamerican Championship 1949". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  91. ^ "Southamerican Championship 1953". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  92. ^ "Southamerican Championship 1955". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  93. ^ "Southamerican Championship 1956". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  94. ^ "Southamerican Championship 1957". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  95. ^ "Southamerican Championship 1959 (1st Tournament)". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  96. ^ "Southamerican Championship 1959 (2nd Tournament)". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  97. ^ "Southamerican Championship 1963". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  98. ^ "Southamerican Championship 1967". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  99. ^ "Copa América 1975". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  100. ^ "Copa América 1979". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  101. ^ "Copa América 1983". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  102. ^ "Copa América 1987". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  103. ^ "Copa América 1989". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  104. ^ "Copa América 1991". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  105. ^ "Copa América 1993". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  106. ^ "Copa América 1995". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  107. ^ "Copa América 1997". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  108. ^ "Copa América 1999". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  109. ^ "Copa América 2001". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  110. ^ "Copa América 2004". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  111. ^ "Copa América 2007". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  112. ^ "Copa América 2011". RSSSF.com. Pristupljeno 20. 5. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  113. ^ "Copa América 2015". RSSSF.com. Pristupljeno 5. 7. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  114. ^ "Copa América Centenario 2016". RSSSF.com. Pristupljeno 5. 7. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  115. ^ "Con sorpresas, Lionel Scaloni confirmó la lista de la selección argentina para la Copa América". Infobae (jezik: španski). 15. 6. 2024. Pristupljeno 4. 7. 2024.
  116. ^ En el placard: Argentina de amarillo 1958, enunabaldosa.com;pristupljeno: 6. 2. 2014.
  117. ^ Nogometaši sa najviše nastupa za nogometnu Argentine, rsssf.com; pristupljeno: 17. 12 2014.
  118. ^ Nogometaši sa najviše datih golova za nogometnu reprezentaciju Argentine, rsssf.com; pristupljeno: 17. 12. 2014.
  119. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Javier Adelmar Zanetti – Century of International Appearances, rsssf.com
  120. ^ Roberto Fabián Ayala – Century of International Appearances, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  121. ^ Javier Mascherano, national-football-teams.com; pristupljeno: 17. 12. 2014.
  122. ^ Diego Pablo Simeone - Century of International Appearances, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  123. ^ Oscar Alfredo Ruggeri - International Appearances, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  124. ^ a b Lionel Andrés Messi - Goals in International Matches, rsssf.com; pristupljeno: 17. 12. 2014. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "Lionel Andrés Messi - Goals in International Matches, rsssf.com" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  125. ^ Ariel Ortega, national-football-teams.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  126. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Gabriel Omar Batistuta - Goals in International Matches, rsssf.com
  127. ^ Juan Pablo Sorín, national-football-teams.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  128. ^ Hernán Jorge Crespo - Goals in International Matches, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  129. ^ Luis Artime - Goals in International Matches, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  130. ^ a b c d e Goalscoring for Argentina National Team, rsssf.com; pristupljeno: 17. 12. 2014. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "Goalscoring for Argentina National Team, rsssf.com" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  131. ^ Leopoldo Jacinto Luque, national-football-teams.com; pristupljeno: 5. 2. 2014.
  132. ^ a b ARGENTINA NATIONAL TEAM ARCHIVE, rsssf.com; pristupljeno: 5. 2. 2014. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "ARGENTINA NATIONAL TEAM ARCHIVE, rsssf.com" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Nogometna reprezentacija Argentine

Šablon:Šampioni Copa Américe Šablon:Organizatori svjetskog prvenstva u nogometu Šablon:Laureusova ekipa godine

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nogometna_reprezentacija_Argentine&oldid=3630301"