Nikolaj Vavilov
| Nikolaj Ivanovič Vavilov | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 25. novembar 1887.[1][2] Moskva, Ruska Imperija[1][2] |
| Smrt | 26. januara 1943. Saratov, RSFSR, SSSR[1][2] |
| Alma mater | Moskovski Agrikulturni Institut |
| Poznat(a) po | Osnivač Centra za porijeklo |
| Istaknute nagrade | Lenjinova nagrada Član Kraljevskog društva[3] |
Nikolaj Ivanovič Vavilov, (ruski: Николай Иванович Вавилов) 25. novembar 1887. – 26. februar 1943.) bio je ugledni ruski i sovjetski agronom, botaničar i genetičar, najpoznatiji po tome što je identifikovao porijeklo kultiviranih biljaka. Posvetio je svoj život proučavanju i poboljšanju pšenice, kukuruza i drugih žitarica koje prehranjuju svjetsko stanovništvo.[4][5][6][7][8]
Vavilovljev rad kritizirao je sovjetski agronom Trofim Lisenko, koji je bio protivnik koncepta biljne biologije češkog biologa i osnivača moderne genetike Gregora Mendela. Lisenko je uspio da stekne naklonost Staljina. Kao rezultat toga, Vavilov je uhapšen i kasnije osuđen na smrt u julu 1941. Iako mu je kazna preinačena u dvadeset godina zatvora, umro je od gladi u zatvoru 1943.
Život
[uredi | uredi izvor]
Vavilov je rođen u porodici trgovaca u Moskvi, a stariji brat je bio poznati fizičar Sergej Ivanovič Vavilov. "Sin moskovskog trgovca koji je odrastao u siromašnom seoskom okruženju bio mučen neprestanim neuspjehom usjeva i smanjenim obrocima hrane. Vavilov je od rane dobi bio opsjednut ovim problemom u svojoj rodnoj Rusiji i u svijetu."[9]
Diplomirao je Moskovski poljoprivredni institut 1910. sa disertacijom o puževima kao štetočinama. Od 1911. do 1912. radio je u Birou za primijenjenu botaniku i u Birou za mikologiju i fitopatologiju. Od 1913. do 1914. putovao je Evropom i proučavao imunitet biljaka, u saradnji s britanskim biologom Wiliamom Batesonom, koji je doprinio uspostavi nauke o genetici[1]
Biografska hronologija
[uredi | uredi izvor].jpg)
- 1887. – Rođen 25. novembra, u Moskvi[2];
- 1911. – Diplomirao na Moskovskom poljoprivrednom institutu[2];
- 1917–1921 – Profesor odsjeka agronomija na Saratovskom univerzitetu;
- 1919 – Formuliranje teorije o imunitetu biljaka;
- 1920 – Formulacija zakona homolognih serija u genetičkoj mutabilnosti;
- Srednje 1920-te – Vavilov se sprijatelji sa mladim seljakom Trofimom Lysenkom i započinje ga voditi na naučne skupove;
- 1921(−1940) – Predsjedavajući odsjeka za primijenjenu botaniku i selekciju u Petrogradu, koji je 1924. reorganiziran u All-Union institut primijenjene botanike i novih usjeva, a 1930. u All-Union Institut za uzgoj biljaka, s direktorom Vavilovim do avgusta 1940;
- 1924 – Umire Vladimir Lenjin i zamjenjuje ga Josip Staljin - prekretnica u životu Vavilova;
- 1926 – Dobitnik Lenjinove nagrade;[2]
- 1930–1940 – Šef laboratorija za genetiku u Moskvi, kasnije preuređene u Institut za genetiku Akademije nauka SSSR-a.[2];
- 1931–1940 – Predsjednik Unije zemljopisnih društava;[2]
- Late 1930s – Lisenko, koji je imao mržnju prema genetici, zadužen je za svu sovjetsku poljoprivredu;
- 1940 – Uhapšen zbog navodnog uništavanja sovjetske poljoprivrede; održao više od stotinu sati predavanja o nauci, dok je bio u zatvoru;
- 1943 – Umro u zatvoru, bolovao od distrofije (zbog neispravna ishrane mišića, što dovodi do paralize), u zatvoru Saratov;[2]
Akademija nauka SSSR-a uvela je Vavilovljevu nagradu (1965.) i Vavilovljevu medalju (1968.).
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d Nikolay Ivanovich Vavilov. Encyclopaedia Britannica
- ^ a b c d e f g h i Вавилов Николай Иванович. Great Soviet Encyclopedia
- ^ Harland, S. C. (1954). "Nicolai Ivanovitch Vavilov. 1885-1942". Obituary Notices of Fellows of the Royal Society. 9 (1): 259–264. doi:10.1098/rsbm.1954.0017. JSTOR 769210.
- ^ Shumnyĭ, V. K. (2007). "Two brilliant generalizations of Nikolai Ivanovich Vavilov (for the 120th anniversary)". Genetika. 43 (11): 1447–1453. PMID 18186182.
- ^ Zakharov, I. A. (2005). "Nikolai I Vavilov (1887–1943)". Journal of Biosciences. 30 (3): 299–301. doi:10.1007/BF02703666. PMID 16052067.
- ^ Crow, J. F. (2001). "Plant breeding giants. Burbank, the artist; Vavilov, the scientist". Genetics. 158 (4): 1391–1395. PMC 1461760. PMID 11514434.
- ^ Crow, J. F. (1993). "N. I. Vavilov, martyr to genetic truth". Genetics. 134 (1): 1–4. PMC 1205417. PMID 8514123.
- ^ Cohen, B. M. (1991). "Nikolai Ivanovich Vavilov: The explorer and plant collector a". Economic Botany. 45: 38–46. doi:10.1007/BF02860048.
- ^ Siebert, Charles (juli 2011). "Food Ark". National Geographic. 220 (1): 122–126.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]