Idi na sadržaj

Newtonovi zakoni kretanja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi i drugi Newtonov zakon iz knjige Principia Mathematica na latinskom

Newtonovi zakoni kretanja jesu zakoni klasične mehanike objavljeni 1687. u djelu Matematički principi prirodne filozofije Isaaca Newtona[1] koji predstavljaju temelje današnje moderne mehanike.[2]

Prvi zakon: Zakon inercije

[uredi | uredi izvor]

U originalu, na latinskom, Newton ga je zapisao:

Lex I:Corpus omne perseverare in statu suo quiescendi vel movendi uniformiter in directum, nisi quatenus a viribus impressis cogitur statum illum mutare.

Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon zove se još i zakon inercije.

Drugi zakon: Zakon sile

[uredi | uredi izvor]

Ovaj zakon Newton je napisao ovim riječima, na latinskom:

Lex II:Mutationem motus proportionalem esse vi motrici impressae, et fieri secundum lineam rectam qua vis illa imprimitur.

Promjena količine kretanja proporcionalna je ukupnoj sili koja djeluje na tijelo i odvija se u smjeru djelovanja te sile.

Sila je jednaka izvodu impulsa po vremenu:

, gdje je impuls i važi .

Iz te formule slijedi da je u slučaju konstantne mase (masa se može i mijenjati, npr. kod rakete) intenzitet sile jednak proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobije djelovanjem te sile:

.

Za slučaj konstantne mase važi

te stoga:

ili u skalarnom obliku:

gdje je F sila, m (konstantna) masa tijela, a a ubrzanje koje to tijelo dobija djelovanjem sile. Sila od 1 Njutna je sila koja tijelu mase 1 kilograma daje ubrzanje od 1 .

Treći zakon: Zakon akcije i reakcije

[uredi | uredi izvor]

Tekst zakona kako je Newton zapisao na latinskom glasi:

Lex III:Actioni contrariam semper et æqualem esse reactionem: sive corporum duorum actiones in se mutuo semper esse æquales et in partes contrarias dirigi.

Svakom djelovanju (akciji) suprotstavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dvaju tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.

Četvrti zakon

[uredi | uredi izvor]

Ponekad se u literaturi spominje i tzv. Četvrti zakon mehanike (iako ga Newton u Principia Mathematica ne navodi), koji se odnosi na slaganje sila: ako na neko tijelo djeluje n sila, onda je ukupna sila (o kojoj je riječ u 2. zakonu):

.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Newton, Isaac; Chittenden, N. W. Life of Sir Isaac Newton; Adee, Daniel; Motte, Andrew; Hill, Theodore Preston Early American mathematics books CU-BANC (1846). Newton's Principia : the mathematical principles of natural philosophy. University of California Libraries. New-York : Published by Daniel Adee.
  2. ^ redakcija. "NJUTNOVI ZAKONI (uopšteno)". www.stem.ba. Pristupljeno 3. 11. 2022.