Idi na sadržaj

Meri Cetinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Meri Cetinić hrvatska je pop pjevačica, pijanistica, kompozitor, kantautorica i producentica. Rođena je 15. juna 1953. u Splitu. Jedna je od najpopularnijih dalmatinskih izvođača i autorica pop-muzike. Između 1970-ih i 1990-ih objavila je 12 albuma za glavne hrvatske diskografske kuće, od kojih su neki ostvarili zlatne i platinaste tiraže.[1] Njeguje prepoznatljiv muzički stil, u kojem spaja dalmatinsku šansonu s bluzom, soulom, a u novije vrijeme i sa džezom. Poznata je po osebujnom glasu. Živi u Splitu.[2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Porodica joj je porijeklom iz Blata na Korčuli, a početkom 1950-ih dolaze u Split. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj porodici, vrlo rano ispoljava talent za muziku, a naročito za pjevanje. Prve nastupe bilježi već kao dijete, a u osnovnoj školi često je dobijala i glavne uloge u školskim priredbama. Kasnije završava srednju muzičku skolu i Pedagošku akademiju u Splitu, muzički smjer. Tokom djetinjstva u Splitu krajem 1950-ih i početkom 1960-ih upijala je sve što je bilo vezano uz muziku. Posredstvom starijeg brata Ante, tada iskusnijeg muzičara, počela je slušati crne pjevače, a zavoljela je bluz i gospel.[2]

Muzičko stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]

Sa 14 godina odnosi pobjedu na "Raspjevanom proljeću" u Splitu s pjesmom "Topla i nježna ljubav" (Warm and tender love) Percyja Sledgea. Godinu kasnije postaje članica grupe Che, gdje svira hammond orgulje. U 17. godini prelazi u grupu Delfini kao vokalna solistica te odlazi na prvu turneju po Sovjetskom Savezu. Mahom je pjevala repertoar Janis Joplin, grupa Deep Purple, Led Zeppelin i sličnih atrakcija iz svijeta roka. Nakon saradnje s Delfinima upisuje se na Pedagošku akademiju i radi na usavršavanju glasa. Na akademiji 1972. susreće Slobodana M. Kovačevića, vrsnog domaćeg kompozitora, te s njim osniva grupu More, u kojoj Cetinić svira klavir i pjeva. Grupa snima nekoliko singl-ploča i album More, koji postiže veliki uspjeh, kao i naslovna pjesma. Na Splitskom festivalu grupa More nastupa dva puta i oba puta imaju zapažen nastup: 1975. s pjesmom "Gdje god da pođeš" i 1978. s pjesmom "Samo simpatija", koja je postigla veliki uspjeh i popularnost.

Nakon nekoliko uspješnih godina s Morem krajem 1970-ih počinje solističku karijeru. Glavnog saradnika nalazi u bratu Anti, koji već tada živi u Nizozemskoj, te s njim snima svojih prvih šest solističkih albuma, od kojih drugi, Ja sam žena, dostiže dijamantni tiraž. Osim s njim, radila je i s vrsnim dalmatinskim autorima tog vremena. Među njima se izdvajaju kompozitor Zdenko Runjić, tekstopisci-pjesnici Jakša Fiamengo, Krsto Juras, Ivica Flesch i Momčilo Popadić te aranžer Stipica Kalogjera, mada ne treba zaboraviti ni činjenicu da je dobar dio repertoara napisala sama. Pjevala je i sve prateće glasove te svirala klavir, a sav produkcijski i aranžerski dio i sviranje svih ostalih instrumenata djelo su njenog brata Ante. Paralelno s autorskim albumima, u saradnji s Runjićem godinama nastupa na Splitskom festivalu te godinu za godinom ostvaruje velike festivalske uspjehe. Pjevačicom godine u Jugoslaviji proglašena je 1981. i 1982, a 1983. dobija i prestižnu "Zlatnu pticu" matične diskografske kuće Jugoton za izvanredne diskografske uspjehe te Estradnu nagradu 1988.[2]

Festivali

[uredi | uredi izvor]

Iza sebe ima brojne nastupe na domaćim festivalima, a najupečatljiviji trag ostavila je na Splitskom, na kojem se pojavljuje od 1975. Osim toga, nekoliko je puta nastupila na Opatijskom festivalu, Vašem šlageru sezone i Festivalu dalmatinskih šansona u Šibeniku.

Splitski
  • 1974: "Bakalar" (uz grupu More i Đanija Maršana)
  • 1975: "Gdje god da pođeš" (uz grupu More)
  • 1976: "Pjesma moru"
  • 1977: "Stari ljubavnici"
  • 1978: "Samo simpatija" (uz grupu More)
  • 1979: "Četiri stađuna"
  • 1980: "Lastavica"
  • 1981: "U prolazu"
  • 1981: "Ti si moja sudbina"
  • 1982: "Niko neće u mornare"
  • 1983: "Živjela ljubav"
  • 1985: "Život zlata vrijedi"
  • 1985: "Sloboda" (večer "Ustanak i more")
  • 1986: "Konoba" (s Tedijem Spalatom)
  • 1986: "Nevista" (autorska večer Zdenka Runjića)
  • 1986: "Jedina zemljo, o, mati moja" (večer "Ustanak i more")
  • 1987: "Ostavljaš me samu"
  • 1988: "Jubav si moja zauvik"
  • 1988: "Vraćam se" (Splitski biseri 1960–1970)
  • 1988: "Veslaj, veslaj" (s Oliverom Dragojevićem, Splitski biseri 1960–1970)
  • 1988: "Marjane, naš Marjane" (večer "Ustanak i more", s Oliverom Dragojevićem, Maruškom Kalogjerom i Tonijem Kljakovićem)
  • 1989: "Dome moj"
  • 1989: "Tvoje more, majko zemljo" (večer "Ustanak i more")
  • 1990: "Perlo moja"
  • 1991: "Drugi vitri sada pušu"
  • 1991: "Ti si moja rođena" (večer "Lijepa naša")
  • 1992: "Ljubav"
  • 2005: "Sjena tvoga tila"
Melodije hrvatskog Jadrana
  • 1993: "Di nima svađe nima ni ljubavi" (s Tedijem Spalatom)
  • 1994: "Mama, mama"
  • 1995: "Gardeline moj"
  • 1996: "Gorko vino"
  • 1997: "Dišpet"
  • 1998: "Željo, tugo"
  • 2001: "Voljela sam te"
Opatijski
  • 1975: "Ovo vrijeme" (uz grupu More)
  • 1982: "Iluzija"
  • 1985: "Pisma iz hotela"
Vaš šlager sezone
  • 1981: "Kako zvoni tvoje ime"
  • 1987: "Zadnji ples"
  • 1988: "Ako je život pjesma"
Zagrebfest
  • 1974: "Raskršće svih putova" (uz grupu More)
  • 1979: "Dijete" (večer šansona)
  • 1988: "Pelud i svila"
  • 1999: "Ne zovi me u proljeće"
Festival dalmatinske šansone
  • 1998: "Putovanja"
  • 2000: "Griža"
  • 2001: "Ti me čuvaš" (s Elijem Žuvelom)
  • 2003: "Rijeka bez povratka"
  • 2004: "Kruh i sol"
  • 2005: "U samoći prolazi mi vrime"
Beogradsko proleće
  • 1977: "Vjeruj sad"
Hit-parada
  • 1976: "Moja zvijezda"
MESAM
  • 1985: "Balada"
Jugovizija
  • 1987: "Samo ljubav" (uz grupu Familija)
  • 1988: "Ne sudite mi noćas"

[3]

Uspjesi

[uredi | uredi izvor]

Uglavnom festivalske pjesme iz 1980-ih godina i emotivne dalmatinske šansone intimnog izraza: "Četiri stađuna", "Mornareva žena", "Samo simpatija", "More", "Lastavica", "U prolazu", "Malo mora na mom dlanu", "Putovanja", "Potraži me u predgrađu", "Konoba", "Ja sam žena", "Zemlja dide mog", "Niko neće u mornare", "Živjela ljubav", "Život zlata vrijedi", "Jubav si moja zauvik" i druge. Na Splitskom festivalu 1989. izvodi vlastitu kompoziciju "Dome moj" i osvaja treću nagradu publike. Ista kompozicija doživjela je i međunarodnu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom "Veel te mooi", koju su u duetu izveli Erik Van Neygen i Sanne, i postala pjesma godine.

Muzička ostvarenja

[uredi | uredi izvor]
  • Meri (1979), zlatni album, snimljen s vodećim studijskim muzičarima i Zagrebačkim solistima
  • Ja sam žena (1980), dijamantni album
  • U prolazu (1981), platinasti album
  • As (1982), platinasti album
  • Prašina s puta (1983), zlatni album
  • Najveći uspjesi (1984), kompilacija
  • Meri VI (1985), zlatni album
  • Potraži me (1988), platinasti album
  • Zlatni snovi (1989)
  • Najveći uspjesi (1992), kompilacija
  • Sve najbolje (1994), kompilacija
  • Zašto te volim (1996)
  • Putovanja (1998), s muzičarima iz grupe Songkillers
  • "Malo mora na mom dlanu" (2002), snimak koncerta iz splitskog HNK, uz goste i prijatelje (Oliver Dragojević, Zorica Kondža, Tedi Spalato, klapa Kumpanji). Hrvatska muzička nagrada "Porin" za najbolji album zabavne muzike 2002.
  • Zlatna kolekcija (2004), kompilacija
  • Virno srce (2004)
  • Tiramola (2006), džez-album s grupom Black Coffee
  • Dozvoli mi (2014), zajednički autorski album s Ivanom Burić

[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Meri Cetinić". Discogs.com. Pristupljeno 29. 3. 2012.
  2. ^ a b c Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom mc
  3. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom festivali

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Meri_Cetinić&oldid=3664889"