Lijeska
| Lijeska | |
|---|---|
 Obična lijeska (Corylus avellana) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiospermae |
| Razred | Eudikotiledone |
| Red | Fagales |
| Porodica | Betulaceae |
| Rod | Corylus L. |
Lijeska (Corylus) jest rod listopadnog drveća i velikog žbunja koje raste na sjevernoj hemisferi, u područjima s umjerenom klimom. Ovaj rod obično se svrstava u porodicu breza, Betulaceae,[1][2][3][4] iako neki botaničari izdvajaju lijeske (zajedno sa grabovima i povezanim vrstama) u posebnu porodicu, Corylaceae.[5][6] Plod lijeske zove se lješnjak.
Lijeske imaju jednostavne, zaobljene listove sa dvostruko nazubljenim rubovima. Cvjetovi se razvijaju u vrlo ranoj fazi proljeća, prije lišća, i jednodomni su, s jednospolnim resama; muške rese su blijedožute i duge 5–12 cm, a ženske su vrlo male i većim dijelom skrivene u pupoljcima; vidljivi su samo svijetlocrveni dijelovi tučka dužine 1–3 mm. Plodovi su orasi dužine 1–2,5 cm i prečnika 1–2 cm, oko kojih je ljuska (involukrum), koja djelomično ili potpuno zatvara orah.[3]
Oblik i struktura ljuske, kao i tip rasta (da li je stablo ili žbun s izdancima) važni su u identifikaciji vrsta lijeske.[3]
Polen vrsta lijeske, koji je često uzrok alergija krajem zime ili početkom proljeća, može se identificirati pod uvećanjem (600 puta) po karakterističnim egzosporijima, koji imaju tri primjetne pore.[7]
Vrste
[uredi | uredi izvor]Corylus ima 14–18 vrsta. Opis vrsta u Istočnoj Aziji sporan je; WCSP i Flora Kine razlikuju se po tome koji su taksoni prihvaćeni; u okviru ove regije, samo one vrste koje prihvataju oba ova izvora navedene su na spisku ispod.[3][8][9][10] Vrste su grupirane na sljedeći način:
- Orah okružen mehkim, lisnatim involukrumom, više stabljika, izdanci žbunja visine do 12 m
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Corylus americana – američka lijeska (istočna Sjeverna Amerika)
- Corylus avellana – obična lijeska (Evropa i Zapadna Azija)
- Corylus heterophylla – azijska lijeska
- Corylus yunnanensis – junanska lijeska (srednja i južna Kina)
- Involukrum dug, dvostruko duži od oraha ili više, formira "kljun"
- Corylus colchica – kolhidska lijeska (Kavkaz)
- Corylus cornuta – kljunasta lijeska (Sjeverna Amerika)
- Corylus maxima – carigradska lijeska (Jugoistočna Evropa i Jugozapadna Azija)
- Corylus sieboldiana – azijska kljunasta lijeska (Sjeveroistočna Azija i Japan; sinonim: C. mandshurica)
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Orah okružen krutim, bodljikavim involukrumom, jedna stabljika visine 20–35 m
- Involukrum umjereno bodljikav i sa žljezdastim dlakama
- Corylus chinensis – kineska lijeska (zapadna Kina)
- Corylus colurna – turska lijeska (Jugoistočna Evropa i Mala Azija)
- Corylus fargesii – Fargesova lijeska (zapadna Kina)
- Corylus jacquemontii – Jacquemontova lijeska (Himalaji)
- Corylus wangii – Wangova lijeska (jugozapadna Kina)
- Involukrum sa gustim bodljama, nalik na omotač ploda kestena
- Corylus ferox – himalajska lijeska (Himalaji, Tibet i jugozapadna Kina; sinonim: C. tibetica).
- Involukrum umjereno bodljikav i sa žljezdastim dlakama
Postoji nekoliko hibrida; ukrštanje se može desiti između vrsta u različitim odjeljcima ovog roda, npr., Corylus × colurnoides (C. avellana × C. colurna). Najstarija potvrđena vrsta lijeske jest Corylus johnsonii, pronađena kao fosil u stijenama iz doba iprezija u okrugu Ferry (Washington).[11]
Upotrebe
[uredi | uredi izvor]
Orasi svih lijeski jestivi su. Obična lijeska najviše se uzgaja od svih vrsta zbog svojih plodova. Beru se i plodovi drugih vrsta, ali nijedna nije od komercijalnog značaja osim carigradske lijeske.[4]
Više kultivara ovih dviju vrsta lijeske uzgajaju se kao ukrasne biljke u vrtovima, uključujući forme s iskrivljenim stabljikama (C. avellana "Contorta", poznata kao "štap Harryja Laudera" zbog svog kvrgavog izgleda), "tužnim" granama (C. avellana "Pendula") i purpurnim lišćem (C. maxima "Purpurea").
Lijeska je tradicionalni materijal korišten za pleteno pruće, ograde od takvog pruća, košare i ramove pletenih čamaca. Stablo se može okresivati, a regenerirajući izdanci omogućuju njihovu žetvu svakih nekoliko godina.
Larve raznih vrsta iz reda leptira (Lepidoptera) koriste lijesku za ishranu.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Izgled (Fargesova lijeska) -
Muške rese (obična lijeska) -
Ženski cvijet (obična lijeska) -
Lišće i plodovi sa bodljikavom ljuskom (turska lijeska) -
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Germplasm Resources Information Network: Corylus Arhivirano 14. 1. 2009. na Wayback Machine
- ^ Chen, Z.-D. et al., "Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and paleobotany", Američki botanički časopis, 86: 1168–1181, 1999. Dostupno na internetu.
- ^ a b c d Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins", 1999; ISBN 0-00-220013-9.
- ^ a b Huxley, A. (urednik), New RHS Dictionary of Gardening, "Macmillan" 1992; ISBN 0-333-47494-5.
- ^ Bean, W. J., Trees and Shrubs Hardy in the British Isles 8. izdanje, sv. 1, John Murray, 1976; ISBN 0-7195-1790-7.
- ^ Erdogan, V., i Mehlenbacher, S. A., "Phylogenetic analysis of hazelnut species (Corylus, Corylaceae) based on morphology and phenology", Sist. Bot. Dergisi, 2002, 9: 83–100.
- ^ Nature 10, 355-355 (3. 9. 1874) | doi:10.1038/010355b0 (Letters to the Editor); preuzeto: 23. 2. 2014.
- ^ WCSP: Corylus[mrtav link]
- ^ Flora Kine: Corylus
- ^ Flora Sjeverne Amerike: Corylus
- ^ Pigg, K. B.; Manchester S. R.; Wehr W. C. (2003). "Corylus, Carpinus, and Palaeocarpinus (Betulaceae) from the Middle Eocene Klondike Mountain and Allenby Formations of Northwestern North America". International Journal of Plant Sciences. 164 (5): 807–822. doi:10.1086/376816.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Eichhorn, Markus (decembar 2010). "The Hazel Tree". Test Tube. Brady Haran za Univerzitet u Nottinghamu. (en)