Lice (anatomija)

Lice, učestalo i faca (od eng. face) je centralnio područje čulnih organa I centralizirano mjesto ispoljavanja emocija kod čovjeka I mnogih životinja. Lice se normalno nalazi na prednjoj (frontalnoj, rostralnoj) strain površine glave.^[1] Lice je od ključnog značaja za ispoljavanje osobnog identiteta, a oštećenja, kao što su ožiljci ili razvojne deformacije su efekti biološki su nebitni, osim onih koje izazivaju fizičke neugodnosti.

Struktura

Lice je čeona strana ljudske glave, a uključuje nekoliko distinktnih područja^[2] od kojih su glavna:

Čelo čine koža ispod linije vlasišta kose, koja mu graniči i bočne strane, a donja granica je linija obrve – uši
Oči su sjedinjene u u orbitu i zaštićene kapcima i trepavicama.
Prepoznatljiv oblik ljudskog nosa, nozdrva i nosnih pregrada, koje se morfološki ispoljava kao “nosni most” ili greben
Obrazi pokrivaju i maksile (gornje vilične kosti) mandibule (donja vilica).
Brada je izbočina prednja izbočina donje vilice, koju u punom smislu posjeduju samo ljudi vrste Homo sapiens (što ih razlikuje od nekih njihovih direktnih predaka).
Usta su na gornjoj usni podijeljena filtrumom, naborom koji ponekad otkriva zube.

Facialna izgledom je od vitalnog značaja za osobnu fizionomiju i fizički i dentitet i ljudsku komunikaciju. Mišići lica kod ljudi omogućavaju formiranje fizionomije i izraze lica koji odslikavaju prepoznatljive emocije

Lice je samo po sebi vrlo osjetljiva regija ljudskog tijela, a njegovo izražavanje se može promijeniti kada je mozak stimulirana od bilo kojeg od pet osjetila: somatosenzorskog siatems: dodirni, termički, miris,ni, okusni, slušni i vizuelni stimulansi.^[3]

Oblik

Nosna hrskavica je značajna u definiranju oblika nosa.

Mišići lica su značajni u oblikovanju izraza lica.)

Lice je opcija po kojoj se, u svakodnevnom I dugoročnom komuniciranju, osobe najprepoznatljivije razlikuju. Specijalizirana područja ljudskog mozga, kao što je njegova fuziformna (objedinjujuća) regija omogućavaju prepoznavanje lica; kada je oštećena, prepoznaju lica može biti nemoguće, čak i intimnm članovima porodice. Obrasci specifičnih organa, kao što su oči, ili njihovi dijelovi, koristi se u biometrijskoj identifikaciji za unikatno identificiranje svakog pojedinca.

Oblik lica je pod uticajem koštane strukture lobanje, a svako lice je jedinstvena prema prisutnim anatomskim varijacijama u kosturu viscerokranijuma i neurokranijuma. Za fizionomiju lica, također su važne osobenostic različitih mehkih tkiva, kao što su masno, kosa i koža (od kojih može varirati i boja)

Izgled lica se s vremenom mijenja, a zajednička svojstva djece ili novorođenčadi | bebe]], kao što su istaknute usne i masni jastučići nestaju jer im je glavna uloga bila u stabilizaciji obrazima tokom sisanja.

Kako se masni jastučići usne smanjuju u veličini, povećava se izraženosti kostiju, sa godinama kako rastu i razvijaju se.

Oblik lica je važna odrednica ljepote, posebno simetrije lica. Međutim, “ljepotni idelali” su krajnje individualan osjećaj, iako se u nekim dijelovima svijeta, a pod uticajem kreatora mode, formiraju modeli poželjne ljepote (u oba spola)

Funkcija

Emocije

Lica su od suštinskog značaja za izražavanje emocija, svjesno ili nesvjesno. Tako mrštenje izražava neslaganje; osmijeh obično znači da je neko zadovoljan. Mogućnosti da čitanja emocija drugog lica je "fundamentalna osnova za empatiju i sposobnosti dumačenja reakcije osobe i predviđanje vjerovatnosti narednih ponašanja". Jedna studija je koristio Multimodal Emotion Recognition Test u pokušaju da se utvrdi kako izmjeriti emocije. Ovo istraživanje, čiji je cilj pronaći mjeru prepoznavanja svakodnevnih emocija.koje se čitaju sa lica.^[4] Ljudi su također relativno dobri u određivanju da li je osmeh iskren ili lažni.

Nedavna studija je istraživala osobno prepoznavanje prisilnih i istinskih osmeha velikog broja iosoba. Dok su i mladi i stariji učesnici podjednako mogli reći koja je razlika nasmijanih mladih ljudi, za stariji učesnici su nadmašili mlade u razlikovanju između poziranih i spontanih osmijeha starih osoba. To ukazuje da, sa iskustvom i godinama, postajemo precizniji u sagledavanju istinskih emocija u različitim dobnim skupinama.

Percepcija i prepoznavanje lica

Moždani mehanizam percepcije lica: fuziformno područje lica može predstaviti oblike, kao što su slike,
Libije Montes (*Libya Montes* - gore) i
*Cidonije* − regije Marsa (ispod)

Neki psiholozi pretpostavljaju da lice nije samo skup negovih crta, već je prilično značajno i po svom obliku. To je u skladu s teorijom da se tzv Gestalt slike (psihologija oblika) vide u cijelosti, a ne u pojedinačnim dijelovima. Prema Gary L. Allenu, ljudi su prilagođeni da odgovore sa više lica tokom evolucije kao prirodni rezultat razvoja čovjeka kao društvene vrste. Allen ukazuje na to da je svrha prepoznavanja lica ima korijene u atrakciji roditelja i djeteta, brzim i lakim načinima koji roditelju i bebi potvrđuju međusobnu upućenost, smanjujići vjerojatnost da roditelj ostavi svoje potomstvo zbog neuspjeha u prepoznavanju. Allenov rad ovara perspektive psihologije, u kojima se kombiniraju evolucijske teorije sa psihologijom oblika.

Nervna kontrola

Istraživanja su naznačila da su određena područja mozga posebno odgovorna za funkcije lica. Fuziformno područje lica se aktivira u fuziormnom režnju aktivatora kožnomišićnog kompleksa lica, koji različito reagiraju kod stidljivih i društveno otvorenih osoba. Studija je potvrdila da su prilikom gledanja slika stranaca, stidljivi odrasli ispoljavaju značajno slabije aktiviranje fuziformnih girusa nego što je to kod socijaliziranih odraslih osoba.^[5] Osim toga, posebno područja su odgovorna za inervaciju odgovora na lice koje se smatra atraktivnim, kao što se vidi u drugoj studiji po kojoj ljepota izaziva široko distribuiranu neuronsku mrežu, koja uključuje percepciju, odlučivanje i nagradu (prijatnog osjećaja). U tim eksperimentima, perceptivne reakcije širom FFA i LOC područja su ostale prisutne, čak i kada su subjekti nemaju eksplicitnu ljepotu lica. Uostalom, odavno je poznato da se doživljaji ljepote ne odnose na objekat posmatranja nego na percepciju u čulno-nervnom kompleksu posmatrača.^[6]

Genetika

Klasična genetika, uključujući i udžbeničku literaturu svih razina obrazovanja, mnoge crte lica posmatra kao monogenska svojstva. Iako na takvo gledanje ima mnogo zamjerki, još uvijek nije predložen prihvatljiviji model međugeneracijkog kontinuiteta ovih, nesumnjivo nasljednih, obilježja. Moguće je da jr stvarnom stanju najbliži koncept oligogenskog nasljeđivanja.^[7]^[8]

Neka od ovih svojstava su se već pokazala kao korisni genetički markeri, odnosno indikatori nasljednih poremećaja i sindroma.

Modeli nasljeđivanja nekih crta i pigmentacije lica

Osobina	Dominantno	Recesivno
Boja očiju	Tamne	Plave i albino
Boja kose	Tamna	Svijetla
Pigmentacija	Bez pjega	Pjegavo
Dužina trepavica	Duge	Kratke
Oblik ušne resice	Slobodna	Prirasla
Oblik nosa	Prominentan (orlovski ili kukast)	Ravan
Širina nozdrva	Široke	Uske
Punoća usana	Pune (široke)	Tanke (uske)
Forma gornje usne	"Zečja"	Normalna
Forma brade	Rascijepljena ili sa rupicom ili brazdom	Cjelovita

Reference

^ Moore K. L., Dalley A. F., Agur A. M. R. (2010): Moore's clinical anatomy. Lippincott Williams & Wilkins, United States of America ISBN 978-1-60547-652-0}}
^ Face | Define Face at Dictionary.com. Dictionary.reference.com. Retrieved on 2011-04-29.
^ Anatomy of the Face and Head Underlying Facial Expression Arhivirano 29. 11. 2007. na Wayback Machine. Face-and-emotion.com. Retrieved on 2011-04-29.
^ Bänziger T., Grandjean D., Scherer K. R. (2009): Emotion recognition from expressions in face, voice, and body: The Multimodal Emotion Recognition Test (MERT). Emotion, 9 (5): 691–704.
^ Beaton E. A. et al. (2009): Different fusiform activity to stranger and personally familiar faces in shy and social adults. Social Neuroscience, 4 (4): 308–316.
^ Chatterjee A. et al. (2009): The neural response to facial attractiveness. Neuropsychology, 23 (2): 135-143
^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

Također pogledajte

[1] Moore K. L., Dalley A. F., Agur A. M. R. (2010): Moore's clinical anatomy. Lippincott Williams & Wilkins, United States of America ISBN 978-1-60547-652-0}}

[2] Face | Define Face at Dictionary.com. Dictionary.reference.com. Retrieved on 2011-04-29.

[3] Anatomy of the Face and Head Underlying Facial Expression Arhivirano 29. 11. 2007. na Wayback Machine. Face-and-emotion.com. Retrieved on 2011-04-29.

[4] Bänziger T., Grandjean D., Scherer K. R. (2009): Emotion recognition from expressions in face, voice, and body: The Multimodal Emotion Recognition Test (MERT). Emotion, 9 (5): 691–704.

[5] Beaton E. A. et al. (2009): Different fusiform activity to stranger and personally familiar faces in shy and social adults. Social Neuroscience, 4 (4): 308–316.

[6] Chatterjee A. et al. (2009): The neural response to facial attractiveness. Neuropsychology, 23 (2): 135-143

[7] Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

[8] Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]