Leopard 2
| Leopard 2 | |
|---|---|
 | |
| Svojstva | |
| Posada | 4 |
| Dužina | 10.97 m |
| Širina | 3.75 m |
| Visina | 3 m |
| Težina | 61.7 t |
| Osnovno naoružanje | 120 mm Rheinmetall L55 glatkocijevni top |
| Sekundarno naoružanje | 2x mitraljez 7.62 mm MG3A1 |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Dieselov motor MTU MB 873 Ka-501 1500 KS (1100 kW) |
| Brzina na cesti | 72 km/h |
| Snaga/težina | 24.3 KS/t |
| Domet | 500 km |
Leopard 2 je njemački glavni borbeni tenk kojeg je razvila njemačka firma Krauss-Maffei Wegmann. Tenk je razvijen 1970. godine s ciljem da zamijeni stariji Leopard 1 tenk, a u serijsku proizvodnju je ušao 1979. godine. Osim Njemačke vojske ovaj tenk danas koristi još više od 10 zemalja u svijetu, pored toga Leopard 2 se smatra standardnim tenkom NATO-a i često se uzima kao primjer za komparaciju s drugim modernim tenkovima. Također pozitivna strana tenka je ta što nudi široke mogućnosti nadogradnje i modernizacije, a njegova najnovija verzija Leopard 2A7 danas se smatra najboljim evropskim tenkom i trećim najboljim tenkom svijeta.[1]
Razvoj
[uredi | uredi izvor]
Leopard 2 svoje porijeklo vodi još iz zajedničkog američko-njemačkog projekta glavnog borbenog tenka MBT-70.[2] Obje zemlje su nastojale da razviju zajedničko rješenje s ciljem suprostravljanja velikoj sovjetskoj tenkovskoj mašineriji. Od ovog se skupog projekta odustaje zbog velikih zahtjeva koji su bili ispred svojeg vremena. Projekat je prekinut 1969. godine, nakon proizvedenih 7 prototipova i 830 miliona DM troškova. Nakon prekida projekta Amerikanci su odlučili razvijat svoj tenk poznat kao M1 Abrams, a Nijemci su krenuli u razvoj svojeg Leopard 2 tenka.
Pravim početkom razvoja ovog tenka smatra se godina 1970. kada je odlučeno da se razvije novi tenk, koji bi bio modernizovaniji od Leopard 1 tenka, ali bi bio pokretan pomoću novih MTU motora koji su razvijeni u MBT-70 programu. Za glavnog konstruktora je izabran Krauss-Maffei Wegmann. Prvi prototipovi su razvijeni u periodu 1972. - 1974. i nosili su oznaku Leopard 2K (Kanone, njem. top). Izgrađeno je 17 kupola označenih brojevima od 1 do 17, prvih deset je bilo naoružano topom kalibra 105 mm, ostalih sedam topom kalibra 120 mm, topove je izgradio Rheinmetall. Prototipovi su bili slični veriji Leopard 1A4, ali s klinastim prednjim djelom i ventilnom rešetkom postavljenom na kraju tenka. Osovinski kotači su preuzeti s MBT-70 tenka. Motor je također preuzet s MBT-70 tenka, višegorivi 12-cilindrični MTU MB-873 Ka-500 s vodenim hlađenjem, zajedno s njegovim 20 kW generatorom, prijenosom, zračnim filtrima itd. Motor je bilo moguće zamijeniti u 15 minuta.
Godine 1973. vrše se prva ispitivanja s borbenim jedinicama na poligonu u Munsteru sa dva prototipa. Daljnja ispitivanja na dodatna 4 protipa vrše se u ljeto 1974. godine. Kasnija ispitivanja su vršena i u SAD-u i Kanadi. Prototip PT 7 je prodan SAD-u.
Druga serija prototipova je dobila naziv Leopard 2 AV. Analize iz Jom Kipurskog rata pokazale su da bi se na tenkove trebao ugrađivati deblji i jači oklop, pa je donešena odluka za nadogradnju Leopard 2 tenka na MLC 60 (Military Loading Class 60 tons), što je rezultiralo redizajniranjem trupa i kupole tenka. Tijekom 1973., počeli su pregovori između SAD-a i Njemačke za standardizaciju glavnih borbenih tenkova obije države do 1980tih. Kao rezultat toga, do 1976. dogovoreno je da će se Leopard 2 prilagoditi američkim performansama i ograničenjima. Na osnovi njemačkih i američkih zahtijeva, Porsche, Krauss-Maffei i Wegmann je dizajnirao i izgradio Leopard 2 AV.[3]
Promijene su uključivale novi višeslojni oklop (vrlo sličan britanskom „Chobham“ oklopu, koji se sastojao od slojeva čelika i keramike) i novi, jači SUP. Izgrađena su dva tijela i tri kupole do 1976. godine. Prvi prototip je imao kupolu s Hughes sistemom za uspravljanje paljbom (SUP) i L7A3 105 mm top. Drugi je bio opremljen s istim topom, ali izmijene su bile napravljene kako bi se omogućio brzi prelazak na 120 mm top. Treća kupola je imala njemački SUP, uključujući EMES 13 i bila je korištena u njemačkom testnom programu. Napravljena je još jedna dodatna kupola koja je bila identična trećoj, samo je imala ugrađeni 120 mm Rheinmetall glatkocijevni top.
Planirano je da se Leopard 2 AV i američki XM1 testiraju u isto vrijeme, međutim Nijemcima su modifikacije trajale duže,, nego što je planirano. Američka vojska je odlučila da se XM1 prototipovi izgrađeni od strane Chryslera i General Motorsa uđu u serijsku proizvodnju po dizajnu Chryslera. Nijemci su svoje prototipove Leoparda 2 poslali u SAD na testiranja u augustu 1976. Američka vojska je nakon testiranja izjavila da su XM1 i Leopard 2 AV kompatibilni u vatrenoj moći i pokretljivosti, ali da je XM1 superioran u oklopnoj zaštiti, zbog čega je XM1 odabran kao bolji, a Leopard 2 AV prototipovi su vraćeni u njemačku na daljnja testiranja.
U septembru 1977. Nijemci su odlučili da će krenuti s planom proizvodnje 1.800 Leoparda 2 od toga Krauss-Maffei je proizvodio 55 % tenkova, koji će biti dostavljeni u 5 serija. MaK je postao pomoćni konstruktor i proizvodnja se trebala podijelit na te dvije tvrtke po ugovoru tako da Krauss-Maffei radi 55%, a Mak 45%. Wegmann, kao oprematelj kupole je preuzeo cjelokupno opremanje i ugradnju EMES 15 sustava za uspravljanje paljbom. EMES 15 je bio proizveden od strane Hugesa zajedno s Krupp Atlas Elektronik, a 120 mm glatkocijevni top je radio Rheinmetall zajedno s kupolom.
Opis i serijska proizvodnja
[uredi | uredi izvor]
Prva serija Leoparda 2 sastojala se od 380 izgrađenih tenkova, 209 je proizveo Krauss-Maffei (broj šasije od 10001 do 10210) i 171 proizveo je MaK (broj šasije od 20001 do 20171), a prvih šest serijskih primjeraka je dostavljeno 1979. Ostalih 100 tenkova je dostavljeno 1980., zamijenjijući tako M48 Patton tenkove u njemačkoj vojsci. Jedinice koje su prve imale Leopard 2 u upotrebi u njemačkoj vojsci su bile 31., 33. i 34. bataljon Prve njemačke tenkovske garde (1 panzerdivision), s paralelnom otpremom u Panzerbattalions 81, 85 i 84 koji su dijelovi 5. Panzerdivision, gdje su zamjenjivali stare američke M48A2G tenkove. Do 1982. godine tenkovi su se proizvodili brzinom od 300 tenkova na godinu.[4]
Tenk je imao borbenu masu od 55 tina, a prazan je težio 52 tone. Vozač se nalazio u prednjem dijelu trupa pomaknut malo udesno, vozač je bio opremljen s dva periskopa, plus jedan s lijeve strane tenka. Šasija se oslanjala na sedam osovinskih kotača na obje strane. Na osovinskim kotačima nalazile su se Diehl 570F gusjenice s 82 pregiba na svakoj gusjenici.[5]
Kupola tenka se nalazila na srednjem dijelu trupa, komandir tenka i nišandžija su se nalazili u desnom dijelu kupole, a punilac topa na lijevoj strani. Oklop kupole je bio višeslojni. Komandir i punilac topa imaju kružni otvor na kupoli, koji se otvara prema nazad i šest periskopa koji pružaju pogled oko cijelog tenka za komandira. Oba otvora imaju postolja za montiranje 7,62 mm MG3 mitraljeza za zračnu obranu.
Osnovno naoružanje tenka predstavlja Rheinmetallov 120 mm glatkocijevni top je u potpunosti stabiliziran u obje ravnine, a WNA-H22 elektro-hidraulični pokretač topa se brine za stabilizaciju. Top može ispaljivati dvije vrste streljiva, razvijene od strane Rheinmetalla APFSDS-T, znan kao DM-33 KE (Kinetishe Energy) i HEAT-MP-T, znan kao DM-12 MZ (Mehrzweck = višenamjenski). Borbeni komplet se sastoji od 42 granate, od kojih su 27 smještene u poseban odjeljak u prednjoj strani tijela lijevo od vozača, a ostalih 15 na lijevoj strani kupole, odvojeno od posade s elektro pokretanim vratim. u slučaju ako bi došlo do pogotka spremnika za municiju, eksplozija bi bila usmjerena pomoću ispusta na krov kupole. Sekundarno oružje tenka predstavlja suspregnuti mitraljez MG3 koji se nalazi lijevo od topa, kapacitet municije mitraljeza je 4.750 metaka.[5] Verzije tenka za holandsku i singapursku vojsku su opremljene mitraljezima 7.62 mm FN MAG, a švicarske verzije tenka su opremljene mitraljezom MG 87 7.5 mm.
Pored tenkovskog naoružanja posada tenka je naoružana ličnim oružjem za samoodbranu, a to su dva automata MP2A1, dva pištolja P8 i četiri ručne bombe.[6]
Termovizija koja je namijenjena nišandžiji nije bila spremna za upotrebu na prvoj seriji Leoparda, ali su kasniji tenkovi bili opremljeni s time. Kako bi se povećala učinkovitost djelovanja noću, Panzer-Ziel-und-Beobachtungsgarat (PZB) 200ow svjetlosni TV sistem (LLLTV) je bio privremeno postavljen na 200 Leoparda 2.
Nišandžija tenka je opremljen pomoćnim teleskopom FERO-Z18 sa mogućnosti uvećanja 8 puta koji se nalazi s desne strane topa. Neovisan i u potpunosti stabiliziran PERI R-17 primarni panoramski vizir, napravljen od strane Carl Zeiss sa zumom od 2 od 8 puta, je postavljen ispred komandirovog mjesta. Vizir ima pregled od 360 stepeni oko tenka. Dvije grupe od četiri 76 mm Wegmann bacača dimnih granata koji su postavljeni na obije strane kupole. Mogu se ispaljivati pojedinačno ili u grupi od 4. Dva SEM 25/SEM35 radio sustava su postavljeni iza komandirovog mjesta u stražnjem dijelu kupole. Radio antene su montirane na lijevu i desnu stranu iza otvora za posadu.
Leopard 2 tenk se pokreće pomoću dizelskog motora MTU MB 873 Ka-501 koji osigurava snagu od 1.500 KS (1.103 kW). Radi se o vodom hlađenom motorom 47,6 litreni V-12 motor razvija 1500 KS (1,100 kW) na 2600 okretaja u minuti. Pali se uz pomoć osam 12 voltnih/125 AB baterija i ima 24 voltni sustav. Maksimalna brzina Leoparda 2 po cesti je 68 km/h. leopard 2 ima četiri spremnika goriva koji imaju ukupni kapacitet od 1.160 litara goriva, što osigurava cestovni doseg kretanja tenka do 500 km. Potrošnja goriva kreće se na oko 300 litara na 100 km po cesti i 500 litara na 100 km po terenu. Četiri tanka benzina imaju ukupni kapacitet od 1160 litara što je dovoljno za oko 500 km vožnje. Ukupna težina motora i prijenosa teži 6120 kg.
Druga serija proizvodnje kreće u martu 1982. i završava u novembru 1983. godine. Izgrađeno je 450 tenkova, 248 od strane Krauss-Maffei (broj šasije od 10211 do 10458) i 202 od strane MaK-a (broj šasije od 20173 do 20347). Glavne promjene na ovoj seriji su uključivale pomjeranje senzora za vjetar, zaštita za optički blok i komandirovu kupolu. Postavljena je i termovizija. Benzinski filteri su premješteni kako bi smanjili vrijeme koje je potrebno za tankanje benzina. Okviri za smještaj municije su bili identični onima na M1A1 Abramsu. Nova verzija tenka nazvana je Leopard 2 A1. Druga inačica Leoparda 2 dobila je nastavak A1.
U periodu od 1983. do 1984. proizvedeno je 300 temkova Leopard 2A1. Promjene su uključivale uređaj za otklanjanje, koji je povišen za 50 mm na komandirovom PERI R-17 panoramskom vizoru i poklopac koji je postavljen na vrh NBC sistema.
Četvrta serija tenkova je izgrađena u periodu od decembra 1984. do decembra 1985.[7], serija je bila veličine 300 tenkova. Promjena je uključivala izgradnju novog digitalnog radija SEM 80/80 VHF i poboljšavanje punjenja topa. Tenkovi iz ove serije nazvani su Leopard 2 A3.
Leopard 2 A4 se gradio od decembra 1985. do marta 1987. Izgrađeno je ukupno 370 tenkova, prmjene su uključivale novi SUP n s digitalnom jezgrom kako bi se omogućilo korištenje nove municije i povećale šanse posade za preživljavanje na ratištu. Povećana je oklopna zaštita kupole koja daje efektivnu zaštitu od 700 mm za KE (probojna granata) i 1000 mm za HEAT (visokoeksplozivna granata).
U junu 1987. naručena je šesta serija tenkova, nakon planiranih pet serija. Proizvodila se od januara 1988. do maja 1989. godine. 83 tenka je izgradio Krauss-Maffei i 67 MaK. Na tenkove su ugrađene nove gusjenice Diehl 570FT, centralno svijetlo za opasnost postavljeno je na kupolu ispred vozača, za bolju preglednost vozača kad ima glavu vani. Otvor za opskrbu municijom na lijevoj strani kupole je uklonjen. Ova serija je isto ostala nazvana Leopard 2 A4.
Sedma serija od 100 tenkova se proizvodila od maja 1989. do aprila 1990. Osma serija se proizvodila u periodu 1991. - 1992. od 116 tenkova. Zadnjih osam Leopard 2 A4 tenkova su dostavljeni Gebirgs-Panzerbattalion 8 na svečanoj ceremoniji 19. marta 1992. godine. Leopard 2A4 je najbrojnija serija, a proizvedena je u 2125 komada od kojih je Nizozemska (kupivši licencu) 445. 380 tenkova Leopard 2A4 se također licencirano proizvodilo i u Švicarskoj pod nazivom Pz87.
Verzije
[uredi | uredi izvor]
Leopard 2
[uredi | uredi izvor]Osnovna verzija Leopard 2 tenka, često se naziva kao A0. Proizvodnja je trajala od oktobra 1979. do marta 1982., ukupno je proizvedeno 380 komada. Većina ovih tenkova je modernizovana na A1 standard.
Leopard 2 AV (Austere Version)
[uredi | uredi izvor]Prototip konstruiran 1976. godine za testove Njemačke vojske u suradnji s Američkom vojskom. Vojska je na testiranjima pokazala da je Leopard AV kompatibilan sa XM1 (raniji prototip M1 Abrams tenka) u brzini i vatrenoj moći, ali slabiji u oklopnoj zaštiti.
Leopard 2A1
[uredi | uredi izvor]Najveća izmjena na ovoj verziji je bila ugradnja termovizije za nišandžiju i spremnika za granate sa američkom tenka M1 Abrams. Vrijeme punjenja gorivom je znatno smanjena zbog modificiranih filtera za gorivo. Ova generacija tenka se proizvodila u periodu od maja 1982. do novembra 1983. godine.
Leopard 2A2
[uredi | uredi izvor]Modernizovana verzija Leopard 2 tenka, modernizovana s ciljem da se po taktičko-tehničkim karakteristikama približi modernijim verzijama. Najvažnija je ugradnja termovizije, povećanje oklopne zaštite.[8]
Leopard 2A3
[uredi | uredi izvor]Četvrta serija tenka u kojoj je izgrađeno 300 komada u periodu od decembra 1984. do decembra 1985. Glavna izmjena bila je ugradnja digitalnog radija i poboljšavanje punjenja topa.[5]
Leopard 2A4
[uredi | uredi izvor]
Leopard 2A4 je verzija s najviše izmjena uključujući automatizovanu paljbu, mogućnost upotrebe novih vrsta streljiva, jači oklop. 2A4 se porizvodio u osam serija od 1985. do 1992. godine i prestavlja najrasprotranjeniju verziju tenka. Ukupno je proizvedeno 2125 komada uključujući 445 komada koje je pod licencom proizvela Holandija. Švicarska je proizvela pod licencom 380 komada poznatih kao Panzer 87 ili Pz87.
Nakon 2000. godine Njemačka i Holandija su imale velike količine ovih tenkova koji im više nisu bili potrebni zbog kraja Hladnog rata. Ovi tenkovi su prodani NATO ili nekim drugim savezničkim zemljama kao što su: Austrija (114), Kanada (80), Čile (140), Danska (51), Finska (124), Grčka (183), Norveška (52), Poljska (128), Portugal (37), Singapur (66), Španija (108), Švedska (160) i Turska (298).[9]
- Pz87EW – Švicarska modernizovana verzija s oklopom po uzoru na 2A6M verziju. Kupola tenka je zaštićena oklopom od legure titana. daljnja unaprijeđenja su se odnosila na izdržljivost i borbenu sposobnost tenka, kao što je retrovizorska kamera vozača, samostalna stanica za punioca topa, poboljšan sistem komande i kontrole. Sistem upravljanja vatrom je također unaprijeđen s Carl Zeiss Optronics GmbH PERI-R17A2 SUP-om. Teški mitraljez M2 Browning se mogao kontrolirati daljinski iz unutrašnjosti kupole.
- Pz87-140 – eksperimentalna švicarska verzija naoružana topom 140 mm i opremljena dodatnim oklopom.
- Leopard 2A4CHL – je nadograđena verzija čileanskih Leopard 2A4 tenkova iz 2007. Promjene su uključivale: novu elektroniku, veći videokrug, poboljšan informatički sistem, novi top L55.
- Leopard 2A4M CAN – je nadograđena kanadska verzija Leopard 2A4 tenkova koji su bili prvobitno korišteni u Holandiji. Tenkovi su posebno osposobljeni za uslove Rata u Afganistanu. Prvih 20 tenkova je dostavljeno u oktobru 2010., samo ih je 5 angažirano u Afganistanu.
- Stridsvagn (Strv) 121 – 1994. i 1995. 160 Leoparda 2A4 koji su bili u njemačkim rezervama prodani su Švedskoj. Ti tenkovi su u Švedskoj vojsci nazvani Strv 121 iako na njima nisu napravljene značajnije izmjene u odnosu na izvorne Leoparde 2A4.[10]
Leopard 2A5
[uredi | uredi izvor]
Leopard 2A5 je donio mnoge radikalne izmjene u odnosu na prethodne verzije. Na kupolu tenka dodan je modularni oklop klinastog oblika, čime je omogućena lakša modernizacija tenka i produžen aktivni vijek upotrebe tenka. U slučaju oštenćenja ovog modularnog oklopa, on bi se jednostavno zamijenio drugim. Tenk je opremljen novom elektronskom opremom, zatim novom tenkovskom municijom tipa DM-53 APFSDS.
Leopard 2A5 je također opremljen novim poboljšanim topom L44 kalibra 120 mm. Tenk se pokreće na osnovu dizelskog motora MTU 873 Ka-501 snage 1500 KS. Leopard 2A5 u upotrebu u njemačkoj vojsci ulazi 1998. godine, švedska vojska ga uvodi u operativnu upotrebu pod oznakom Strv 122[10]. Također danska vojska uvodi ovaj tenk pod oznakom Leopard 2A5 DK.
Leopard 2A6
[uredi | uredi izvor]
Ova verzija tenka od prethodnih se prvenstveno razlikuje po novom Rheinmetall topu 120 mm L55, koji je od topa na Leopardu 2A5 duži, precizniji, a njegova težina iznosi 4160 kg. Duža cijev (za 130 cm duža od one na L/44 topa) omogućuje davanje veće energije i brzine granati koja se ispaljuje, te je time povećan učinkoviti domet za oko 1,5 km. Novi top je opremljen s toplinskim senzorom koji pomaže brže locirati metu. Po pitanju oklopne zaštite ova se verzija od prethodne 2A5 verzije ne razlikuje nešto naročito.
- Leopard 2A6E – verzija namijenjena za upotrebu u španskoj vojsci. Ova verzija je nastala na osnovu suradnje njemačke i španske industrije. Španska vlada je odobrila ugovor o nabavi 219 Leopard 2E tenkova, 16 oklopnih vozila za popravke i 4 trening vozila. Santa Barbara Sistemas je odabrana za glavnog konstruktora. Projekt je vrijedan 1,939 milijardi Eura.[10]
- Leopard 2HEL (Hellenic) – verzija Leoparda 2A6 namijenjena upotrebi u grčkoj vojsci. Isporučeno je 170 tenkova u periodu od 2006. do 2009. godine.
- Leopard 2A6M CAD – verzija namijenjena kanadskoj vojsci opremljena crnom kutijom i dodatnim protivminskim oklopom.
- Leopard 2A6M – verzije Leoparda 2 koje su modifikovane sa protivminskom zaštitom. Modifikacija je provedena s ciljem zaštite vojnika koji sudjeluju u mirovnim misijama u kriznim područjima.
Leopard 2 PSO
[uredi | uredi izvor]
Leopard 2 PSO (Peace Support Operation) je verzija prilagođena urbanim borbama. Verzija je predstavljena u junu 2006. na sajmu Eurosatory. Ova verzija se razlikuje po znatno pojačanom sistemu zaštite, poboljšanju sekundarnog naoružanja, zatim poboboljšanju izviđačkih sposobnosti, pomoćnoj jedinici za napajanje, kraćoj cijevi topa, sistemu osmatranja, drugim karakteristikama koje mu omogućuju manevrisanje i djelovanje po tijesnim gradskim područjima.
Leopard 2A7
[uredi | uredi izvor]Ova verzija uključuje novi klima uređaj, dodatni agregat Steyr M12 TCA, maskirni sistem Barracuda, informacijski sistem, novu elektroniku, optičke instrumente.
Inženjerska i specijalna vozila
[uredi | uredi izvor]
Fahrschulpanzer
[uredi | uredi izvor]Fahrschulpanzer je oklopno vozilo namijenjeno za obuku. Njemačka vojska koristi 31 ovakvo vozilo, dostavljena u dvije serije. Drva serija od 22 vozila dostavljena je tokom 1986. godine, a druga serija od 9 vozila dostavljena je tokom 1989. godine. Vozačko trening vozilo je isto kao i normalan Leopard 2 tenk, samo što je kupola zamijenjena s posebnom kabinom. Postavljena je i maketa topa i dodatna masa kako si se simulirala stvarna težina tenka.[4]
Pionierpanzer 3 Kodiak
[uredi | uredi izvor]Pionierpanzer 3 Kodiak je inženjersko oklopno vozilo koje se sastoji od podvozja tenka, te dodatne opreme koja je potrebna za zadaće kopanja, čišćenja minskih površina i drugih zadaća.
Panzerschnellbrücke 2
[uredi | uredi izvor]Panzerschnellbrücke 2 (PSB 2) je sklopivi lansirni most koji se nalazi na podvozju Leopard 2 tenka. Most se sastoji iz tri dijela od kojih je svaki dužine 9,7 m. Most se može pstaviti u roku od 3 do 6 minuta. Dijelovi mosta su 4 metra široki, 0,65 metara visoki i svaki teži 5 tona. Njemačka posjeduje 30, a Holandija 14 komada.
Bergepanzer BPz3 Büffel (Gr. Buffalo)
[uredi | uredi izvor]BPz3 je oklopno vozilo za popravke opremljeno buldožerom, kranom s vitlom. Naoružan je mitraljezom, bacačem dimnih zavjesa, te opremljen ABH zaštitom.
Leopard 2R
[uredi | uredi izvor]Leopard 2R je teško oklopno vozilo za razminiravanje koje je napravljeno na osnovi Leopard 2A4 tenka. Vozilo je razvila Patria za potrebe finske vojske.
Leopard 2L
[uredi | uredi izvor]Leopard 2L je oklopni prijenosni most razvijen od strane kompanija KMW i Patria za potrebe Finske vojske. Deset finskih 2A4 tenkovi je prenamijenjeno za nošenje LEGUAN sklopivog mosta.[11]
Taktičko-tehničke karakteristike
[uredi | uredi izvor]| Naziv | Leopard 2A4 | Leopard 2A5 | Leopard 2A6/A6M | ||||||
| Tip: | Glavni borbeni tenk (MBT) | ||||||||
| Članovi posade: | 4 (vozač, komandir, punilac i nišandžija) | ||||||||
| Motor: | MTU 12-cilindrični MB 873-Ka 501, vodom hlađeni | ||||||||
| Karakteristike: | 47.600 cm³, okretaji: 2.600 o/min | ||||||||
| Snaga: | 1.103,25 kW (1.500 KS) | ||||||||
| Ovjes: | torzijske poluge | ||||||||
| Dužina (s topom): |
9670 mm | 10970 mm | |||||||
| Širina: | 3750 mm | ||||||||
| Visina: | 2990 mm | 3030 mm | |||||||
| Težina (prazan): | 52000 kg | 57300 kg | 57600 kg A6M 60200 kg | ||||||
| Borbena težina: | 55150 kg | 59500 kg | A6 59900 kg (61700 kg), A6M 62500 kg | ||||||
| Brzina: | 68 km/h; teren 31 km/h | ||||||||
| Kapacitet tanka benzina: | 1.160 Litara | ||||||||
| Potrošnja i domet: |
Cesta: ca. 340 l/100 km, cca. 340 km | ||||||||
| Okret kupole (360°): | 10 Sekundi | ||||||||
| Naoružanje: | Rheinmetall 120 mm glatkocijevni top L44 i dva mitraljeza | Rheinmetall 120 mm glatkocijevni top L55 i dva mitraljeza | |||||||
| Municija: | 42 granate | ||||||||
| Oznaka | L/44 | L/55 (A6) |
| Kalibar | 120 mm | 120 mm |
| Duljina cijevi: | 5.280 mm | 6.600 mm |
| Masa cijevi: | 1.190 kg | 1.347 kg |
| Masa cijelog topa: | 3.780 kg | 4.160 kg |
Operativna upotreba
[uredi | uredi izvor]IFOR/SFOR
[uredi | uredi izvor]Holandski kontigent u Bosni i Hercegovini je koristio Leopard 2A4 i 2A5 tenkove u bazama Bugojno, Novi Travnik, Šišava, Kneževo, Maslovare i Šuica.
KFOR
[uredi | uredi izvor]Njemački kontigent na Kosovu je koristio Leopard 2A4 i 2A5 tenkove.
ISAF/OEF
[uredi | uredi izvor]U oktobru 2003. Kanada je planirala Leopard C2 tenkove zamijeniti sa LAV III oklopnim transporterima. Međutim operativno iskustvo u Afganistanu, naročito iz operacije Meduza uvjerilo je Kanađane da zadrže i održavaju svoju tenkovsku flotu. Leopard C2 tenkovi su u decembru 2006. bili raspoređeni u provinciji Kandahar, ali ovi tenkovi su bili već pri kraju svojeg radnog vijeka. Kanadska vlada je odlučila pozajmiti od Njemačke 20 tenkova Leopard 2 i 3 tenka za izvlačenje.
U napadu 2. novembra 2007. Leopard 2A6M je bio pogođen improvizovanom eksplozivnom napravom, posada je prošla bez ljudskih gubitaka. U oktobru 2007. Danska je također angažirala svoje Leopard 2A5 DK tenkove zajedno sa oklopnim transporterima M113 u operaciijama u južnom Afganistanu. U januaru 2008. tenkovi su zaustavili manevar Talibana kod rijeke Helmand i pružili potporu britanskoj i danskoj pješadiji.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]
Austrija - 114 Leoparda 2A4
Čile - 136 Leoparda 2A4 koji su modernizova na 2A4CHL standard. U aprilu 2013. Čile je počeo pregovore s Njemačkom o kupnji 100 Leopard 2A5 tenkova iz njemačkih rezervi, kao i modernizaciju 2A4 tenkova na 2A5 standard.[12]
Danska - 57 Leopard 2A5
Finska - 124 Leopard 2A4 i 100 Leopard 2A6 - Finska je prvobitno kupila od njemačke 124 Leopard 2A4 tenka. 12 tenkova se koristi kao inženjerska vozila, a 12 tenkova je rastavljeno za rezervne dijelove. 2014. Finska se dogovorila s Holadijom o nabavci 100 Leopard 2A6 tenkova, koje je prethodno koristila holandska vojska. Tenkovi će biti dostavljeni u periodu od 2015. do 2019.
Grčka - 353 Leoparda 2
Holandija je bila prvi kupac Leopard 2 tenka. Prvobitno je korišteno 445 tenkova, 1993. 330 ih je modernizovano na 2A5 standard., kasnije 188 ih modernizovano na 2A6 standard. Nakon završetka Hladnog rata, te smanjenja tenzija, mnogi tenkovi su prodani drugim zemljama. Planirana je prodaja Leopard 2A6 tenkova indonezijskoj vojsci, ali protivljenjem parlamenta prodaja je obustavljena.[13] Kasnije je razmatrana prodaja tenkova Peruu, što nije ostvareno. Na kraju tenkovi su prodani Finskoj za 200 miliona €, isporuka počinje 2015. godine. Međutim početkom 2015. godine holandska vlada donijela je odluku o zadržavanju 18 tenkova zbog porasta geopolitičkih napetosti.
Indonezija je sklopila dogovor s Njemačkom o kupoprodaji 103 tenka zajedno sa 4 Büffel inženjerska vozila i 3 Leopard 2L lansirna mosta. Ovaj dogovor uključuje 50 oklopnih vozila Marder. Oko 63 Leoparda 2A4 će biti nadograđeno na Revolution standard.
Kanada - 100 Leoparda 2 kupljeni od Holandije 2007. godine.
Norveška - 52 Leoparda 2A4 kupljenih od Holandije.
Njemačka je koristila oko 2.350 Leopard 2 tenkova u svim verzijama, zbog smanjenja troškova danas ih je u upotrebi 250.
Portugal - 37 Leoparda 2A6 kupljeni od Holandije.
Poljska - 128 Leoparda 2A4 i 63 Leoparda 2A5
Singapur - 66 Leoparda 2A4 kupljeni od Njemačke.
Španija - 327 Leoparda 2
Švedska - 280 Leoparda 2
Švicarska - 380 Pz87
Turska - 354 Leoparda 2A4
Potencijalni korisnici
[uredi | uredi izvor]
Katar je bio zainteresiran za kupnju 200 Leopard 2 tenkova od njemačkog KMW-a. Početak isporuke je planiran za kraj 2014. ili početak 2015. , a kraj isporuke 2018. godine.
Saudijska Arabija je izrazila želju za kupnju Leopard 2A7 tenkova. Početkom jula 2011. njemački mediji su izvjestili da je Njemačko savezno vijeće sigurnosti (Bundessicherheitsrat) je odobrilo prodaju tenkova. Ova vijest je kritikovana unutar Njemačke zbog autokratskog režima u Saudijskoj Arabiji i njenog podržavanja nemira u Bahreinu 2011., kritika je također pristigla i od kancelarke Angele Merkel[14]. Kupoprodaja tenkova nikada nije finalizirana.
Izvori
[uredi | uredi izvor]Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 17. 7. 2011. Pristupljeno 14. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ William W. Keller/Janne E. Nolan: Mortgaging Security for Economic Gain: U.S. Arms Policy in an Insecure World. In: International Studies Perspectives. Nr. 2, 2001, S. 182.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 6. 2008. Pristupljeno 14. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 8. 2010. Pristupljeno 16. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 11. 6. 2015. Pristupljeno 16. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Frank Lobitz: Kampfpanzer Leopard 2. Entwicklung und Einsatz in der Bundeswehr. Tankograd Publishing – Verlag Jochen Vollert, Erlangen 2009, ISBN 978-3-936519-09-9, Leopard 2 Technische Beschreibung, S. 75 bis 102.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 7. 2006. Pristupljeno 17. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 16. 3. 2015. Pristupljeno 18. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.armyvehicles.dk/leopard2a4.htm
- ^ a b c http://www.globalsecurity.org/military/world/europe/leopard2-variants.htm
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 4. 5. 2009. Pristupljeno 23. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 11. 2013. Pristupljeno 23. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 12. 2014. Pristupljeno 23. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.spiegel.de/international/world/the-merkel-doctrine-tank-exports-to-saudi-arabian-signal-german-policy-shift-a-791380.html
