Leicester City FC
| Leicester City FC | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Puno ime | Leicester City Football Club | |||
| Nadimak | The Foxes (Lisice) | |||
| Osnovan | 1884. | |||
| Lokacija | Leicester Leicestershire Engleska | |||
| Boje | ||||
| Stadion | King Power [1] | |||
| Kapacitet | 32.262 | |||
| Vlasnik/-ci | King Power Int. | |||
| Predsjednik | Aiyawatt Srivaddhanaprabha | |||
| Menadžer |  Brendan Rodgers | |||
| Liga | Premijer liga | |||
| Federacija | FA | |||
| Pozicija 2022/23. | 18. mjesto (Ispadanje u Championship) | |||
| Uspjesi | 6 trofeja
| |||
| ||||
| Veb-sajt | lcfc.com | |||
Leicester City Football Club je profesionalni nogometni klub iz Leicestera, Engleska. Trenutno nastupa u Premijer ligi, prvom rangu engleskog nogometa. Plasman u najviši rang je ostvario u sezoni 2013-14. osvajanjem Championshipa.
Klub je osnovan 1884. godine kao Leicester Fosse.[2] Sadašnje ime je usvojeno 1919. godine. Prvobitno je nastupao na stadionu Filbert Street. 2002. godine pralazi na stadion Walkers, koji zbog sponzorstva mijenja ime u King Power 2013. godine.
Leicester City je postao član Football League 1894. godine. Najveći uspjeh kluba je osvajanje Premijer lige u sezoni 2015-16. Tri puta je osvajao Liga kup, dok je četiri puta igrao finala FA kupa. Klub je proveo samo jednu sezonu izvan prva dva ranga engleskog nogometa.
Historija
[uredi | uredi izvor]Osnovan 1884. godine od strane grupe mladića iz škole Wyggeston kao Leicester Fosse, klub postaje član nogometnog saveza Engleske 1890. godine. Prije prelaska na Filbert Street 1891. godine, prethodno je igrao na više terena, uključujući Victoria Park i Bicycle Grounds.[3] 1891. godine postaje član Midland League, a potom postaje član druge divizije Football League. Prvu utakmicu u Football League je igrao protiv Grimsby Towna koju je izgubio sa 4-3. Prvu ligašku pobjedu ostvaruje protiv Rotherham Uniteda.[2] Iste sezone ostvaruje najveću pobjedu u svojoj historiji nakon što je sa 13-0 bio bolji od Notts Olympica u okviru FA kupa. U sezoni 1907-08 klub zauzima drugo mjesto, te tako ostvaruje plasman u prvu diviziju. Međutim, samo nakon jedne sezone se vraća u drugi rang engleskog nogometa.
1919. godine nakon Prvog svjetskog rata se nastavila Football League, a Leicester Fosse zbog finansijskih problema prestaje sa radom. Iste godine klub je reformiran kao Leicester City Football Club. Nakon promjene imena klub ostvaruje uspjehe tokom 1920-ih pod vodstvom menadžera Peter Hodgea. U sezoni 1924-25. osvaja titulu u drugoj diviziji, dok je u sezoni 1928-29. osvojio drugo mjesto u prvoj diviziju sa samo jednim bodom zaostatka iza Sheffield Wednesdaya. 1930-ih dolazi do pada. U sezoni 1934-35 ispada u niži rang, kao i u sezoni 1938-39. U naradnih deset godina je igrao u drugoj diviziji.
Period nakon rata
[uredi | uredi izvor]City je došao do finala FA kupa 1949. godine po prvi put u svojoj historiji. Poražen je od Wolverhampton Wanderers sa 3-1. 1954. godine osvaja drugu diviziju. Međutim naredne sezone ispada iz prve divizije. 1957. godine predvođen Rowleyem koji je u toj sezoni postigao 44 pogotka ponovo je izborio promociju. U najvišem rangu engleskog nogometa klub je ostao do 1969. godine.
Pod rukovodstvom Matta Gilliesa i njegovog asistenta Berta Johnsona, Leicester je stigao do finala FA kupa u dva navrata. Oba finala je izgubio 1961. i 1963. godine. U sezoni 1961-62. je igrao Kup pobjednika kupova. U kvalifikacijama je igrao protiv Glenavona iz Sjeverne Irske, te je prošao sa ukupnih 7-2. U prvoj rundi je igrao protiv Atletico Madrida, poražen je sa ukupnih 3-1. U sezoni 1962-63. polusezonu je završio na vodećoj poziciji, međutim na kraju sezone je bio četvrti što je najbolji posijeratni plasman kluba. U to vrijeme klub dobija nadimak Ice Kings. 1964. godine pod vodstvom Gillesa dolazi do trofeja Liga kupa nakon što je u finalu bio bolji od Stokea sa 4-3. Naredne sezone ponovo igra finale, međutim poražen je od Chelsea sa 3-2. Nakon lošeg starta sezone Matt Gillies je dao ostavku u novembru 1968. godine. Njegov nasljednik je bio Frank O'Farrell koji nije uspio spasiti klub od ispadanja. Iste sezone klub je igrao finale FA kupa u kojem je poražen od Manchester Cityja sa 1-0. 1971. godine Leicester je izborio promociju u prvu diviziju, te osvojio Charity Shield.
Tokom 1950-ih i 1960-ih za klub je igrao Frank McLintock jedan od najpoznatijih igrača Leicestera. U sezoni 1977-78. ispada iz lige, a tadašnji menadžer McLintock daje otkaz. Za novog menadžera je izabran Jock Wallace, koji je Leicester doveo do finala FA kupa. U tom periodu za klub je nastupao jedna od najvećih legendi kluba Gary Lineker. Naredni menadžer Leicestera je bio Gordon Milne koji je 1983. godine izborio promociju u prvu diviziju. Lineker je svojim igrama pomogao klubu da dođe do trećeg mjesta u prvoj diviziji. Godinu dana kasnije prelazi u Everton. Dvije godine nakon toga Leicester ponovo ispada u niži rang.
Milne napušta klub 1986. godine. Na njegovo mjesto dolazi David Pleat koji je dobio otkaz 1991. godine. Leicester je bio u opasnosti od ispadanja u treću diviziju, međutim do kraja sezone uspjeva zadržati status drugoligaša.
Brian Little preuzima klub 1991. godine. U sezoni 1991-92. dolazi do finala play-offa za plasman u Premijer ligu, međutim poražen je od Blackburn Roversa. Naredne sezone ponovo igra play-off, te biva poražen od Swindon Towna. U sezoni 1993-94. konačno slavi u play-offu, te tako ostvaruje plasman u Premijer ligu.
1995-2010
[uredi | uredi izvor]McGhee je neočekivano klub napustio u decembru 1995. godine, dok je Leicester bio u vrhu druge lige. Njega je zamijenio Martin O'Neill. Pod njegovim vodstvom klub je kroz play-off ostvario promociju u Premiership. Nakon promocije, u naredne četiri sezone završava među prvih deset. Nakon 33 godine čekanja Leicester dolazi do velikog trofeja nakon što je osvojio Liga kup. U sezoni 1997-98. nastupa u Kupu UEFA. Sa ukupnih 4-1 je poražen od Atletico Madrida. 2000. godine po treći put osvaja Liga kup.
Na mjestu menadžera O'Neilla je zamijenio Peter Taylor. U tom periodu Leicester je igrao Kup UEFA protiv Crvene zvezde. Poražen je sa ukupnih 4-2. Nakon lošeg starta sezone 2001-02. Taylor je dobio otkaz. Njegov nasljednik je bio Dave Bassett, koji je na klupi ostao samo šest mjeseci Naslijedio ga je njegov pomoćnik Micky Adams.
U sezoni 2002-03. Leicester prelazi na stadion Walkers. U oktobar 2002. godine ulazi sa dugom od 30 miliona funti. Glavni razlog finansijskih problema je bio gubitak novca od TV prava. Godinu dana kasnije Adams napušta klub, a na njegovo mjesto dolazi Craig Levein. Nakon provedenih 15 mjeseci u klubu dobija otkaz.
U oktobru 2006. godine bivši predsjednik Portsmoutha Milan Mandarić izjavljuje da je zainteresovan za kupovinu kluba. Preuzimanje je zvanično objavljeno 13. februara 2007. godine. U aprilu iste godine na mjesto menadžera je doveden Nigel Worthington, koji je klub vodio do kraja sezone. 25. maja 2007. godine na klupu Leicestera sjeda bivši menadžer MK Donsa Martin Allen, međutim zbog zategnutih odnosa sa Mandarićem napušta klub 29. augusta iste godine. 13. septembra 2007. godine za novog menadžera je postavljen Gary Megson, koji se u Leicesteru zadržao samo 6 sedmica. Kao njegova zamjena postavljeni su Frank Burrows i Gerry Taggart.
22. novembra Ian Holloway je izabran za novog menadžera. On je bio prvi menadžer Leicestera koji je nakon 50 godina dobio prvu ligašku utakmicu. Početni uspjeh nije dugo trajao jer je u sezoni 2007-08. klub ispao iz lige. Holloway je sporazumno raskinuo ugovor, a na njegovo mjesto je stigao Nigel Pearson. Sezonu 2008-09. Leicester je proveo u trećem rangu engleskog nogometa. Iste sezone ostvaruje promociju. U sezoni 2009-10. Leicester završava na petom mjestu Championshipa, te tako ostvaruje plasman u play-off. U polufinalu je ispao od Cardiffa. Na kraju sezone Pearson napušta Leicester, te preuzima Hull City. 7. jula 2010. godine za novog menadžera je izabran Paulo Sousa.
2010-2015: Rana AFI era
[uredi | uredi izvor]U augustu 2010. godine Mandarić prodaje klub. Novi vlasnik kluba je postao azijski konzorcij King Power na čelu sa tajlanđaninom Vichai Srivaddhanaprabhaom.[4] Mandarić je ostao u klubu u svojstvu predsjednika.[5] 1. oktobra iste godine Leicester se nalazio na samom dnu ligaške tabele sa samo jednom pobjedom od devet odigranih utakmica. Takav razvoj situacije je rezultirao da Sousa dobije otkaz. Dva dana kasnije za njegovog nasljednika je imenovan Sven-Göran Eriksson. 10. februara 2011. godine Mandarić odlazi u Sheffield Wednesday, a za novog predsjednika je imenovan Srivaddhanaprabha.
U sezoni 2011-12. Leicester je bio jedan od favorita za promociju, međutim od 13 utakmica je pobijedio samo pet. Zbog loših rezultata Sven-Göran Eriksson napušta klub. Tri sedmice kasnije na klupu se vraća Nigel Pearson. Pod njegovim vodstvom klub dolazi do šestog mjesta u ligi, što im osigurava nastup u play-offu. U polufinalu play-offu je ipak poražen od Watforda sa 3-2.
U aprilu 2014. godine Leicester je vezao dva poraza od Queens Park Rangers i Derby Countyja. Neuspjeh u te dvije utakmice je ozbiljno ugrozio promociju u Premijer ligu, koja je čekala već deset godina. Međutim, mjesec dana kasnije pobjednom nad Boltonom Leicester osvaja Championship za sezonu 2013-14. To je bio sedmi put da postaje prvak druge divizije.
2015-2016: Osvajanje titule
[uredi | uredi izvor]30. juna 2015. godine Pearson je dobio otkaz. Za novog menadžera je imenovan Claudio Ranieri. Pod vodstvom Ranijeria klub je napravio dobar početak sezone. Napadač Jamie Vardy je postiga 13 golova u 11 uzastopnih utakmica, te tako oborio prethodni rekord koji je držao Ruud van Nistelrooy sa 10 utakmica.
19. decembra Leicester je sa 3-2 pobijedio Everton na Goodison Parku, te tako došao do prvog mjesta na tabeli. Pobjedom nad Sunderlandom od 2-0 10. aprila je osigurao Ligu prvaka po prvi put u svojoj historiji. Do titule Premijer lige dolazi 2. maja 2016. godine, dva kola prije kraja sezone, nakon što Tottenham nije uspio pobijediti Chelsea na Stamford Bridgeu. Utakmica je završena rezultatom 2-2. Ovaj uspjeh je opisan kao jedno od najvećih iznanađenja britanskog sporta.[6]
Evropski nastupi
[uredi | uredi izvor]| Sezona | Takmičenje | Runda | Klub | I. meč | II. meč | Ukupno |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1961–62 | Kup pobjednika kupova | KV | Glenavon
|
4–1 | 3–1 | 7–2 |
| 1R |  Atlético Madrid
|
1–1 | 0–2 | 1–3 | ||
| 1997–98 | Kup UEFA | 1R | Atlético Madrid
|
1–2 | 0–2 | 1–4 |
| 2000–01 | Kup UEFA | 1R |  Crvena zvezda
|
1–1 | 1–3 | 2–4 |
| 2016–17 | UEFA Liga prvaka | Grupa G |  Porto
|
1–0 | 0–5 | 1. mjesto |
 Club Brugge
|
2–1 | 3–0 | ||||
 Copenhagen
|
1–0 | 0–0 | ||||
| R16 | Sevilla
|
1–2 | 2–0 | 3–2 | ||
| R8 | Atlético Madrid
|
0–1 | 1–1 | 1–2 |
Trenutni sastav
[uredi | uredi izvor]Posljednja izmjena: 3. septembar 2019.
|
|
Uspjesi
[uredi | uredi izvor]| Takmičenje | Plasman | Sezone |
|---|---|---|
| Prva divizija | I mjesto | 2015/16. |
| II mjesto | 1928/29. | |
| Druga divizija | I mjesto | 1924/25, 1936/37, 1953/54, 1956/57, 1970/71, 1979/80, 2013/14. |
| II mjesto | 1907/08, 2002/03. | |
| Treća divizija | II mjesto | 1928/29. |
| FA kup | Pobjednik | 2021. |
| Finalista | 1949, 1961, 1963, 1969. | |
| Liga kup | Pobjednik | 1964, 1997, 2000. |
| Finalista | 1965, 1999. | |
| Charity Shield | Pobjednik | 1971. |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 11. 2014. Pristupljeno 23. 10. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 21. 6. 2009. Pristupljeno 21. 6. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 10. 2015. Pristupljeno 24. 3. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/8890815.stm
- ^ http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/8908211.stm
- ^ http://time.com/4314711/leicester-city-chelsea-football-club-tottenham-hotspur-fc/?utm_source=feedburner&utm_medium=feed&utm_campaign=Feed: time/world (TIME: Top World Stories)
