Idi na sadržaj

Kapilarna ploča sudovnjače

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kapilarna lamina/ploča sudovnjače
Krvni sudovi kapilarne lamine
Detalji
LatinskiLamina chorioidocapillaris
Identifikatori
TAA15.2.03.006
FMA58437
Anatomska terminologija

Kapilarna lamina sudovnjače ili choriocapillaris je sloj kapilara koji je neposredno uz Bruchovu membranu u sudovnjaču. Horiokapilaris je prvi puta opisao Hovius 1702. Godine, kod čovjeka, iako ga je Eschricht imenovao tek 1838. godine. Passera (1896) opisao je svoj oblik zvjezdastr radijacije kapilara ispod pigmentnog epitela mrežnjače, a Duke-Elder i Wybar (1961) naglasili su njegovu prirodu kao mreže kapilara u jednoj ravni.[1]. Horiokapilaris ima više funkcija koje uključuju održavanje fotoreceptora, filtriranje otpada koji nastaje u vanjskom sloju mrežnjače i regulaciju temperature macula lutea.[2][3] Zid kapilara propusan je za proteine plazme, što je vjerovatno od velike važnosti za opskrbu vitaminom A u pigmentnom epitelu. [4]

Krvne kapilare sudovnjače mogu se podijeliti u dvije kategorije: horiokapilaris i arterije i vene većeg kalibra koje leže samo straga od horiokapilarisa (to se lahko može vidjeti na fundus albina jer sudovi imaju minimalno zaklanjajućeg pigmenta).[5]. Horiokapilaris tvori jedan sloj anastomozirajućih, fenestriranih kapilara širokog lumena, sa većinom fenestracija okrenutih ka mrežnjači. Lumen je otprilike tri do četiri puta veći nego kod običnih kapilara, tako da dvije ili tri crvene krvne čelije mogu proći kroz kapilar, dok u običnim kapilarima krvne ćelije obično prolaze pojedinačno. Ćelijska membrana se na fenestracijama stanjuje u jedan sloj, olakšavajući kretanje materijala kroz zidove sudovaa. Oko zida kapilara nalaze se povremeni (periciti) (Rougetove ćelije), koji mogu imati kontraktilnu funkciju. Periciti imaju sposobnost da mijenjaju lokalni protok krvi. Horiokapilaris je najgušći u području mrlje, gdje su jedini izvor opskrbe malog dijela mrežnjače. Horiokapilaris je jedinstven za sudovnjaču i ne nastavlja se u cilijarno tijelo.[6].

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ ImranBhutto,GerardLutty (1967-09-01). "CHORIOCAPILLARIS AND LAMINA ELASTICA (VITREA) OF THE RAT EYE" (PDF). British Journal of Ophthalmology.
  2. ^ Parver LM (1991-03-01). "Temperature modulating action of choroidal blood flow". Eye. 5 (2): 181–5. doi:10.1038/eye.1991.32. PMID 2070878.
  3. ^ M. A. Zouache, I. Eames, C. A. Klettner, and P. J. Luthert (2016-10-25). "Form, shape and function: segmented blood flow in the choriocapillaris". Scientific Reports. 6: 35754. doi:10.1038/srep35754. PMC 5078844. PMID 27779198.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Bill A, Sperber G, Ujiie K. (1983-02-06). "Physiology of the choroidal vascular bed". International Ophthalmology. 6 (2): 101–7. doi:10.1007/BF00127638. PMID 6403480.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Al Lens, Sheila Coyne Nemeth, janice K Ledford, Ocular Anatomy and Physiology (2008). the posterior segment (2 izd.). SLACK. str. 87.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Lee Ann Remington, clinical anatomy and physiology of the visual system (2012). Chapter3 Uvea (3 izd.). Elsevier. str. 53.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]