Izzy Stradlin
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Izzy Stradlin | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Instrumenti | Gitara, Pjevanje, Bas-gitara, Bubnjevi, Klavir |
Karijera | 1983– |
Izdavači | UZI Suicide, Geffen, Universal Victor |
Izzy Stradlin (rođen kao Jeffrey Isbell, 8. aprila 1962. godine u Lafayetteu, SAD), je američki muzičar najbolje zapamćen kao ritam gitarista hard rock benda Guns N' Roses.
Suprotno od vjerovanog, Izzy je - zajedno s pjevačem Axlom Roseom - bio dominantni tekstopisac za Guns N' Roses. Iako je Slash bio odličan gitarista, definirajući zvuk benda, Izzy je bio onaj koji je pisao i muziku i riječi za pjesme Patience , Think About You, Mr. Brownstone, 14 Years, Double Talkin' Jive i You Could Be Mine. Uistinu, postoje par klasičnih "Guns" pjesama koje nije barem malo doradio Izzy. S četiri albuma na kojima je radio udružio se sa Slashom da bi složili riffove konkurentne nekima od najboljih hard rock bendova.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rani život
[uredi | uredi izvor]Izzy Stradlin je rođen kao Jeffrey Isbell 8. aprila 1962., u Lafayette, Indiana gdje je i odrastao. O Lafayette, Izzy kaže, "Bilo je cool odrastati ondje. Ima sudnicu i Purdue Univerzitet, rijeku i prugu. To je mali grad, pa se nije imalo šta raditi. Vozili smo bicikle, pušili travu, upadali u nevolje - bilo je kao Beavis and Butt-head."
Izzyevi kuzički favoriti su Alice Cooper, Led Zeppelin i Rolling Stones, ali najveći uticaj je imala njegova baka, koja je imala bend zajedno sa svojim prijateljima. Izzy je nagovorio roditelje da mu kupe set bubnjeva. Držao se bubnjeva do 1983., kad je odabrao svirati gitaru, budući da je bilo lakše komponovati pjesme na gitari,- a tekstopisci su imali velike šanse za zaradu. U srednjoj školi Izzy je započeo bend sa svojim prijateljima. Jedan od njih je bio William Bailey, poznatiji kao Axl Rose. "Bili smo dugokosi likovi u srednjoj školi. Ili si bio sportista ili si pušio travu. Nismo bili sportisti, pa smo se družili zajedno. Svirali bi pjesme u garaži. Nije bilo klubova gdje bi svirali, zato nismo došli dalje od garaže. Axl je onda bio sramežljiv što se tiče pjevanja. Ali oduvijek sam znao da je pjevač."
Guns N' Roses
[uredi | uredi izvor]Nakon mature Izzy je shvatio da Indiana nije mjesto gdje bi imao muzičku karijeru. Spakovao je bubnjeve u auto i krenuo u Los Angeles. Pokušao je svirati s par bendova kao bubnjar, zatim se nekratko prebacio na bas. Nakon nekoliko godina u Los Angelesu, Izzy se ponovno našao s Axlom, i osnovali su bend Rose (kasnije nazvan Hollywood Rose), prvi bend u kojem je Izzy svirao gitaru. 1984. je nakratko napustio bend da bi se pridružio Sunset Strip stapleu, London. Međutim, vratio se svirati u Rose.
Rose je postao Hollywood Rose, i onda se raspao, zatim ponovno skupio i postao Guns N' Roses. Rana historija benda je zbunjujuća, ali u junu 1985. klasična postava Guns N' Rosesa je krenula na svoju prvu turneju. Neslavna "Hell Tour" je odvela bend uzduž zapadne obale SAD-a u Seattle, rodni grad basista Duffa KcKagana. Oko tog vremena Izzy je usvojio svoj ciganski izgled i počeo svirati starinske gitare, oboje u čast svog uzora, gitarista Rolling Stonesa, Keitha Richardsa.
Kad je "Appetite for Destruction" turneja završila, Izzy, zajedno s kolegama iz benda Slashom, Duffom i Stevenom, je krenuo u period teškog opijanja i korištenja droge. Za razliku od druge trojice, Izzy se uspio oduprijeti iskušenju kontinuiranog trovanja i očistio se. Rekao je da je turneja s Aerosmithom 1988. bio velik izvor inspiracije: "Bilo je kao, hvala Bogu što smo upoznali neke ljude koji nisu sjebani! Išao sam gledati i zvuče jebeno dobro! I mislio sam, trebat ćemo se zbilja potrudit da održimo ovo sranje, jer oni su bili pravi, znate? I nama je, čak tada, bilo to da je muzika bila na drugom mjestu poslije svih sranja..." Što ga je napokon navelo da se odvikne droge je bio neslavni incident koji se dogodio u avionu kad ju Izzy urinirao u pepeljaru, zbog čega je bio uhapšen. Nakon toga, Izzy je bio podvrgnut raznim testovima urina na drogu.
Izzy često ostavlja dojam kao tihi lik u "najopasnijem bendu na svijetu", i to je postalo veoma primjetivo tokom turneje "Get In The Ring Motherfucker" 1991. godine. Izzy više nije putovao s bendom. On, njegova Švedska supruga, Aneka, i njegov pas (viđen u spotu Sweet Child O' Mine) su imali privatni autobus koji ih je vozio od koncerta do koncerta. Komentirao je ovo kao da ima veze s trudom da ostane trijezan u krugu ljudi koji još uvijek piju. Izzy je napustio bend u novembru 1991. godine.
Nakon Guns N' Roses i nadalje
[uredi | uredi izvor]Nakon Guns N' Roses vratio se u Indianu i počeo snimati pjesme koje su završile na njegovom prvom solo albumu s njegovim bendom the Ju Ju Hounds, Izzy Stradlin and the Ju Ju Hounds. Muzika je bila opuštenija i jednostavnija nego Illusion albumi (Use Your Illusion I i II), što mnogi ljudi smatraju da je preproducirano. Dobili su poštene kritike i krenuli na svjetsku turneju.
1993. Izzyjeva zamjena u GN'R, Gilby Clarke, je ozljedio zapešće u motorističkoj nesreći i nadolazeća Evropska tuneja je bila ugrožena. Brzo rješenje je bilo potrebno, i Izzy je popunio prazninu. Međutim, nakon što su mu obaveze završile, vratio se u Indianu da se odmori od muzičke industrije.
Tokom ovih godina izbivanja mnogo je putovao i posvetio više vremena svojim hobijima: motorima i trkama. Čak je sagradio pistu blizu svoje kuće. 1998. Izzy se vratio na muzičku scenu sa svojim drugim solo albumom 117°. Kao i prije, nije se baš zanimao za promociju albuma — odlučio je samo dati nekoliko intervjua — i odsvirao nekoliko koncerata. Ispalo je da je taj album bio zadnji Izzyjev album izdan od izdavačke kuće Geffen Records. 1999. njegov treći solo album Ride On je izdan od izdavačke kuće Universal Victor. Ovaj put je Stradlin odradio malu turneju po Japanu kao promociju. Četvrti album nazvan River je izdan 2001.
Nekoliko njegovih bivših kolega iz benda ga je pitalo da se pridruži Velvet Revolveru kod je bio u stanju sastavljanja, ali je odbio jer nije htio raditi s vodećim pjevačem i jer nije volio život na turneji.
2003. Stradlin je snimio šesti album Like A Dog. Nekoliko promotivnih kopija je izrađeno, ali album nije izdan. Dvije godine kasnije, peticija je bila pokrenuta od strane Izzyjevog fana Willa Villiersa da se promotivne kopije prodaju Izzyjevim obožavaocima. Peticija je bila vrlo uspješna s više od hiljadu potpisa. Pokretača peticije, koji održava valiku web stranicu obožavatelja Izzyja, je kontaktirao Stradlin. Odlučio je izdati Like A Dog prodavajući ih za 20 dolara obožavaocima.
2004. Izzy Stradlin i Duff McKagan, njegov bivši kolega iz Guns N' Rosesa, su sarađivali na albumu Bubblegum Marka Lanegana.
Izzy je 2006. godine izjavio da razmišlja izdati nekoliko pjesama koje nisu bile na njegovim albumima, nego među drugim stvarima u podrumu. Izjavio je i da je novi album gotovo završen i da će uskoro biti na policama.
Kao i sa bivšim kolegom iz Gunsa, Mattom Sorumom, čini se da su Stradlin i Axl Rose popravili svoje prijateljstvo. Dojavljeno je da je Rose došao na rođendansku proslavu održanu za Stradlina u New Yorku.
17. maja 2006. godine Izzy se pojavio na pozornici s Guns N' Roses da bi odsvirao pjesme Nightrain, Think About You i Patience. Izzy je također odsvirao pet pjesama s GN'R na Download Festivalu 11. juna 2006. i u Nijmegenu u Holandiji 2. jula 2006. Pjesme su bile "Patience", "Nightrain", "Used To Love Her", "Think About You" i "Paradise City". Također se pojavio na pozornici u Oslo Spektrumu, Norveška, 8. jula 2006. Izzy se također pojavio s Guns N' Roses tokom mnogih nastupa u Britaniji. Pojavio se u Metro Radio Areni u Newcastleu 19. jula 2006., Glasgowskom SECCu 22. jula 2006., u Manchester Evening News Areni 23. jula 2006., Birmingham National Exhibition Centru 25. jula 2006., Nottingham Areni 27. jula 2006. i u Wembley Areni 29. jula .
Diskografija
[uredi | uredi izvor]Solo albumi
[uredi | uredi izvor]1992. "Izzy Stradlin & the Ju Ju Hounds" |
|
1998. - "117°" |
|
1999. "Ride On" |
|
2001. "River" |
|
2002. "On Down The Road" |
|
"Like A Dog" (snimljen 2003., izdan preko Interneta 2005.) |
|