Hemera

Hemera
Hemera
	Reljef Hemere iz Afrodizije Sebasteiona
Grupe	Grčki primordijalni bogovi
Roditelji	Ereb i Nikta
Braća	Eter
Mitologija	Grčka mitologija

U grčkoj mitologiji, Hemera (starogrčki: Ἡμέρα, lit. 'Dan') je bila jedna od Primordijalnih bogova, personifikacija dana. Prema Hesiodu, bila je kćerka Ereba (Tama) i Nikte (Noć), i Eterova sestra. Iako su odvojeni entiteti u Hesiodovoj Teogoniji, Hemera i Eja (Zora) su često poistovjećivani jedno s drugim.^[1]

Rodoslov

U Hesiodovoj Teogoniji, Hemera i njen brat Eter bili su potomci Ereba i Nikta.^[2] Bahilid je navodio Hemeru kao kćer Kronosa (Vremena) i Nikte.^[3] Hemera was perhaps the mother, by Aether, of Uranus (Sky). U izgubljenoj epskoj pjesmi Titanomahija (kraj sedmog vijeka p. n. e.?),^[3] Hemera je možda, od strane Etera, bila majka Urana (Neba).^[4] U nekim rijetkim verzijama, Hemera je umjesto toga bila kćer Helija (Sunca) od nepoznate majke.^[5]^[6]

Mitologija

Prema Hesiodovoj Teogoniji, Hemera je napustila Tartar baš kao što je Nikta (Noć) ušla u njega; kada se Hemera vratila, Nikta je otišla:^[7]

Noć i Dan koji prolaze blizu pozdravljaju se dok prelaze veliki bronzani prag. Jedan će ući, a drugi izlazi na vrata, i nikad ih kuća ne drži unutra, nego uvijek jedan izađe iz kuće i prijeđe preko zemlje, dok drugi redom ostaje u kući, čeka vrijeme svog odlaska, dok ono ne dođe. Jedna drži mnogo vidljivu svjetlost za one na zemlji, ali druga u svojim rukama drži Hipno, brata Smrti – smrtonosne noći, obavijene mutnim oblakom.^[8]

Rimski pandan Dies

Hemerin rimski pandan Dies (Dan) imao je drugačiju genealogiju. Prema rimskom mitografu Higinu, Haos i Kaligio (Magla) bili su roditelji Nikte (Noći), Diesa, Ereba i Etera.^[9] Ciceron kaže da su Eter i Dies bili roditelji Celusa (Neba).^[10] Dok, Higin kaže da su, pored Celusa, Eter i Dies bili i roditelji Tere (Zemlje) i Mare (Mora).^[11] Ciceron takođe kaže da su Dies i Celus bili roditelji Merkura, rimskog Hermesovog pandana.^[12]

Obožavanje

Malo je dokaza da je Hemera imala kult u antičko doba, međutim arheološki dokazi su dokazali postojanje malog svetišta Hemeri i Helije, boga sunca, na ostrvu Kos.^[13]

Reference

^ Tripp, s.v. Hemera; Grimal, s.v. Hemera.
^ Bacchylides, Victory Odes 7.
^ ^a ^b West 2002, str. 109 says that the Titanomachy was "composed in the late seventh century at the earliest".
^ Grimal, s.v. Uranus; Eumelus fr. 1 (West 2003, pp. 222–225); compare Callimachus, fr. 498. According to Grimal the mother was "doubtless" Hemera, compare with Cicero, De Natura Deorum 3.44, which has Aether and Dies as the parents of Caelus (Sky).
^ Pindar, Olympian Odes 2.32
^ Scholia on Pindar's Olympian Odes 2.58.
^ Tripp, s.v. Hemera.
^ Hesiod, Theogony 748–757.
^ Hyginus, Fabulae Theogony 1 (Smith and Trzaskoma, str. 95).
^ Cicero, De Natura Deorum 3.44.
^ Hyginus, Fabulae Theogony 1–2 (Smith and Trzaskoma, str. 95).
^ Cicero, De Natura Deorum 3.56.
^ Farnell, str. 419.

[1] Tripp, s.v. Hemera; Grimal, s.v. Hemera.

[2] Bacchylides, Victory Odes 7.

[ReferenceA-3] West 2002, str. 109 says that the Titanomachy was "composed in the late seventh century at the earliest".

[4] Grimal, s.v. Uranus; Eumelus fr. 1 (West 2003, pp. 222–225); compare Callimachus, fr. 498. According to Grimal the mother was "doubtless" Hemera, compare with Cicero, De Natura Deorum 3.44, which has Aether and Dies as the parents of Caelus (Sky).

[5] Pindar, Olympian Odes 2.32

[6] Scholia on Pindar's Olympian Odes 2.58.

[7] Tripp, s.v. Hemera.

[8] Hesiod, Theogony 748–757.

[9] Hyginus, Fabulae Theogony 1 (Smith and Trzaskoma, str. 95).

[10] Cicero, De Natura Deorum 3.44.

[11] Hyginus, Fabulae Theogony 1–2 (Smith and Trzaskoma, str. 95).

[12] Cicero, De Natura Deorum 3.56.

[13] Farnell, str. 419.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]