Idi na sadržaj

Govor mržnje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
SIM kartica u Poljskoj sa sloganom kampanje protiv govora mržnje "Riječi imaju moć, koristite ih mudro"
Učesnici skupa koji poziva na prestanak mržnje i islamofobije.

Govor mržnje je izjava namijenjena ponižavanju i zlostavljanju drugog ili upotreba surovog i pogrdnog jezika na osnovu stvarnog ili navodnog članstva u nekoj društvenoj grupi.[1] Govor mržnje je govor koji napada osobu ili grupu na osnovu zaštićenih svojstava kao što su rasa , religija, etničko porijeklo, nacionalna porijeklo, spol, invalidnost, seksualna orijentacija ili rodni identitet.[2][3]

Bilo je mnogo rasprava oko slobodi govora, zakona o sprečavanju mržnje i govora mržnje.[4] Zakoni nekih zemalja opisuju govor mržnje kao govor, gestikulacije, ponašanja, pisanja ili prikazivanja koji podstiču nasilje ili štetne akcije prema grupi ili pojedincima na osnovu njihovog članstva u grupi ili koji omalovažavaju ili zastrašuju grupu ili pojedince na osnova njihove pripadnosti određenoj grupi. Zakon može odrediti grupu na osnovu određenih karakteristika.[5][6][7] U nekim zemljama govor mržnje nije legalni pojam.[8] Pored toga, u nekim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, govor mržnje je ustavno zaštićen.[9][10][11] U nekim zemljama žrtva govora mržnje može zatražiti naknadu prema građanskom zakonu, krivičnom zakonu ili oboje.

Web stranica koja sadrži govor mržnje (govor mržnje na mreži) može se nazvati mjesto mržnje . Mnoge od ovih stranica sadrže Internet forume i novosti, podneske koji naglašavaju određeno stajalište.

Zakoni o govoru mržnje

[uredi | uredi izvor]

Zakoni protiv govora mržnje mogu se podijeliti u dvije grupe: one koje su namijenjene očuvanju javnog reda i one koje su namijenjene zaštiti ljudskog dostojanstva. Oni koji su dizajnirani za zaštitu javnog reda zahtijevaju da se prekrši viši prag, tako da se oni često ne primjenjuju često. Naprimjer, u Sjevernoj Irskoj od 1992. godine samo je jedna osoba bila procesuirana zbog kršenja propisa u dvadeset i jednoj godini. Oni namijenjeni zaštiti ljudskog dostojanstva imaju mnogo niži prag za kršenje, pa se oni u Kanadi, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji teže izvršavaju.Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref> nakon <ref> Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD) zabranjuje svako podsticanje rasizma.[12] Što se tiče rasprave o tome, sloboda govora odnosi se na internet, a konferencije koje se odnose na takve stranice sponzorirao je Visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice.[13]

Evropa

[uredi | uredi izvor]

Vijeće Evrope sponzorira projekat "Bez govora mržnje" ("No Hate Speech"),[14] pokret koji aktivno podiže svijest o govoru mržnje, kako bi se pomoglo u borbi protiv tog problema. Dok član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima ne zabranjuje krivične zakone protiv historijskog revizionizma, poput poricanja ili minimiziranja genocida ili zločina protiv čovječnosti, kako je tumačio Evropski sud za ljudska prava (ESLJP), Komitet ministara Vijeća Europe je otišao dalje i 1997. Godine, preporučivši da vlade članice "poduzmu odgovarajuće korake u borbi protiv govora mržnje" u skladu sa svojom preporukom R (97) 20[15] ESLJP ne nudi općeprihvaćenu definiciju za "govor mržnje", već nudi samo parametre po kojima tužitelji mogu odlučiti ima li "govor mržnje" pravo na slobodu govora.[16]

Rastuća svijest o ovoj temi rezultat je obrazovnih programa u školama, koji su poboljšali izvještavanje o pojavi mržnje.[17] Savjet Evrope također je stvorio Evropsku komisiju protiv rasizma i netolerancije koja je izradila izvještaje o svakoj zemlji i nekoliko općih preporuka politike, na primjer protiv antisemitizma i netolerancije protiv muslimana.

Bosna i Hercegovina

[uredi | uredi izvor]

Ustav Bosne i Hercegovine preuzeo je sve odredbe odgovarajućih konvencija u regulaciji sprečavanja govora mržnje. Međutim, u praksi nema efikasne primjene prekršajne ni krivične odgovornosti, čak ni za negatore genocida i otvorene oblike islamofobije, antisemitizma, vrijeđanja po nacionalnoj ili religioznoj pripadnosti, kao ni antikomunizma. Odnos prema LGBT pojedincima i grupama, tek u 2019, pokazuje određene naznake tolerancije.

Hrvatska

[uredi | uredi izvor]

Ustav Hrvatske jamči slobodu govora, a hrvatski kazneni zakon zabranjuje diskriminaciju i kažnjava svakoga "tko se temelji na razlici rase, religije, jezika, političkog ili drugog uvjerenja, bogatstva, rođenja obrazovanje, socijalni status ili druga svojstva, kao što su spol, boja kože, nacionalnost ili etnička pripadnost krše osnovna ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice.

Srbija

[uredi | uredi izvor]

Ustav Srbije garantuje slobodu govora, ali ga u određenim slučajevima ograničava na zaštitu prava drugih. Krivična prijava "izazivanja animoziteta i netrpeljivosti zasnovane na etničkoj, rasnoj i religijskoj osnovi" nosi zatvorsku kaznu od najmanje šest meseci i najviše deset godina.[18] U današnjoj primjeni, nadležni organi, međutim, nedovoljno su osjetljivi na povremene i trajne oblike netolerancije prema pripadnicima nesrpskih rasnih, etničkih, spolno-rodnih, pa i političkih grupa.

Internet

[uredi | uredi izvor]

Na internetu, 31. maja 2016, Facebook, Google, Microsoft i Twitter, zajednički su se složili s kodeksom ponašanja Evropske unije, kojim ih se obvezuju na pregled „[većine] važećih obavijesti o uklanjanju ilegalnog govora mržnje“ objavljene na njihovim službama u roku od 24 sata.[19] Prije toga, 2013. godine, Facebook je pod pritiskom preko 100 zagovaračkih grupa, uključujući Projekt svakodnevnog seksizma, pristao promijeniti svoje politike govora mržnje nakon što su objavljeni podaci u vezi sa sadržajem koji podstiče nasilje u porodici i seksualno nasilje, što je dovelo do povlačenja oglašavanja 15 velikih kompanija.[20][21]

Mnoge ekstremističke organizacije šire govor mržnje objavljujući postove koji djeluju kao upute. Algoritmi za analizu sadržaja uočavaju očigledan govor mržnje, ali ne mogu pokupiti prikriveni govor mržnje. Stoga, iako se originalni post tehnički može pridržavati politike govora mržnje, ideje koje članak objavljuje potiču čitatelje da koriste odjeljak komentara za širenje otvorenog govora mržnje. Ovi odjeljci se ne prate tako strogo kao glavni post.[22]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Govor mržnje."''Britannica Academic'', Encyclopædia Britannica, 17 Aug. 2015. academic-eb-com.ezproxy.scottsdalecc.edu/levels/collegiate/article/hate-speech/602988. Accessed 30 Mar. 2019.
  2. ^ Definitions for "hate speech" Arhivirano 23. 9. 2015. na Wayback Machine, Dictionary.com. Retrieved 25 June 2011
  3. ^ Nockleby, John T. (2000), “Hate Speech” in Encyclopedia of the American Constitution, ed. Leonard W. Levy and Kenneth L. Karst, vol. 3. (2nd ed.), Detroit: Macmillan Reference US, pp. 1277–79. Cited in "Library 2.0 and the Problem of Hate Speech," by Margaret Brown-Sica and Jeffrey Beall, Electronic Journal of Academic and Special Librarianship, vol. 9 no. 2 (Summer 2008).
  4. ^ "Herz, Michael and Peter Molnar, eds. 2012. The content and context of hate speech. Cambridge University Press" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 13. 7. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2019.
  5. ^ "Criminal Justice Act 2003". www.legislation.gov.uk. Pristupljeno 2017. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  6. ^ "An Activist's Guide to The Yogyakarta Principles" (PDF). 2010. str. 125. Arhivirano s originala (PDF), 2017.
  7. ^ Kinney, Terry A. (2008). Hate Speech and Ethnophaulisms. The International Encyclopedia of Communication. doi:10.1002/9781405186407.wbiech004. ISBN 9781405186407.
  8. ^ "CNN's Chris Cuomo: First Amendment doesn't cover hate speech". Arhivirano s originala, 24. 7. 2019. Pristupljeno 12. 4. 2016.
  9. ^ Stone, Geoffrey R. (1994). "Hate Speech and the U.S. Constitution." East European Constitutional Review, vol. 3, pp. 78-82.
  10. ^ Volokh, Eugene (5. 5. 2015). "No, there's no "hate speech" exception to the First Amendment". The Washington Post. Pristupljeno 25. 6. 2017.
  11. ^ Volokh, Eugene (19 June 2017). "Supreme Court Unanimously Reaffirms: There Is No ‘Hate Speech’ Exception to the First Amendment." WashingtonPost.com. Retrieved 1 September 2018.
  12. ^ Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination, Article 4.
  13. ^ Report of the High Commissioner for Human Rights on the use of the Internet for purposes of incitement to racial hatred, racist propaganda and xenophobia, and on ways of promoting international cooperation in this area, Preparatory Committee for the World Conference Against Racism, Racial Discrimination, Xenophobia, and Related Intolerance, United Nations, 27 April 2001
  14. ^ "No Hate Speech Movement". No Hate Speech Movement. Arhivirano s originala, 5. 6. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2019.
  15. ^ Council of Europe, Committee of Ministers, Recommendation R (97) 20 of the Committee of Ministers to Member States on "Hate Speech" Arhivirano 17. 6. 2012. na Wayback Machine, adopted by the Committee of Ministers on 30 October 1997, accessed 10 March 2017
  16. ^ Sharon, Alina Dain (28. 2. 2013). "A Web of Hate: European, U.S. Laws Clash on Defining and Policing Online Anti-Semitism". Algemeiner Journal.
  17. ^ Walker, Mark. "Activities to tackle Hate speech SecEd Magazine" (jezik: engleski). journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ^ Serbian Penal code, section 317.
  19. ^ Hern, Alex (31. 5. 2016). "Facebook, YouTube, Twitter and Microsoft sign EU hate speech code". The Guardian. Pristupljeno 7. 6. 2016.
  20. ^ Sara C Nelson (28. 5. 2013). "#FBrape: Will Facebook Heed Open Letter Protesting 'Endorsement Of Rape & Domestic Violence'?". The Huffington Post UK. Pristupljeno 29. 5. 2013.
  21. ^ Rory Carroll (29. 5. 2013). "Facebook gives way to campaign against hate speech on its pages". The Guardian UK. Pristupljeno 29. 5. 2013.
  22. ^ Anat, Ben-David; Ariadna, Matamoros-Fernandez (2016). "Hate speech and covert discrimination on social media: Monitoring the Facebook pages of extreme-right political parties in Spain". eprints.qut.edu.au (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 3. 2018. Pristupljeno 5. 3. 2018.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

, for Article 19

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Govor_mržnje&oldid=3475477"